IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Prvi dio

L I T U R G I J S K I   P I S C I

POGLAVLJE  III.

JOSEPH DE MAISTRE

1753-1821

FELICITE ROBERT DE LAMENNAIS

1782-1854

I.  - Potrebno je povezati J. DE MAISTRE-a sa CHATEAUBRIAND-om zbog njegova načina analize psalama i Te Deum-a.

II.  - On literaturu promatra pod filozofskim kutom i mogao bi se nalaziti na popisu pisaca nazvanih "apologeti".

III. - Često sigurnim znanjem prosuđuje određene liturgijske pjesnike.

IV. - Njegovo dokazivanje o univerzalnosti p s a l a m a izgleda da je poslužilo kao model TAINE-u i nekim drugim piscima.

V. - Zaključak o J. DE MAISTRE-u.

VI. - LAMENNAIS se služi liturgijskim izrazima da bi dao više sjaja svome stilu.

VII. - Zaključak.

                     *     *     *     *     *     *    

I. - Odlučan branilac katolicizma JOSEPH DE MAISTRE približava se CHATEAUBRIAND-u estetskim procjenama određenih liturgijskih pjesama. Tako je uspoređivao DAVID-ove psalme s PINDAR-ovim himnima pa je konačno došao do zaključka da psalmi daleko nadvisuju pjesme grčkoga pjesnika. Zato u "Soirées de Saint-Petersbourg" (1821.) (Petrogradske večeri) nalazimo literarnu analizu Te Deuma-a koja je izvanredno lijepa i impresivna:

"Jer ne vjerujem da bi bilo moguće upotrijebiti ljepšu molitvu u znak zahvale za pobjede dobivene samo od njega... to je živa poezija, oslobođena bilo kakvih

(37) ------------------------------------

sredstava umjetnosti. Sumnjam da su vjera, ljubav, zahvalnost ikada progovorili istinitijim i prodornijim jezikom" (Vll. Entretien; Il/p. 48-49. "Razgovor").

II. - Ništa čudno ako taj filozof analizira Liturgiju iz kuta kršćanske filozofije. On u tom najavljuje način E. HELLO-a, te bi se tako mogao naći na popisu "apologeta", o kojima ćemo kasnije govoriti:

"... jer molitva svakog naroda je neka vrsta pokazatelja koji nam matematičkom preciznošću pokazuje moralno stajalište toga naroda" (ibid. Il/p.50).

     Ili pak:

"To zadnje opažanje zapazio sam tisuću puta prisustvujući našoj lijepoj liturgiji. Slične molitve mogu biti samo proizvod istine i u krilu istine" (Vl. Entr., I/p. 359).

III. - J. DE MAISTRE ne zadovoljava se samo iznoseći tvrdnje lišene svakog znanstvenog temelja. Kao oštar logičar trudi se dokazati što bolje može, svaki sud koji je izrekao o bilo čemu. Njegovo estetsko rasuđivanje pomaže mu u filozofskom prosuđivanju:

     "Čitajte Santeuil-ove himne, koje je možda malo olako prihvatila pariška Crkva; oni sigurno zabruje u uhu; ali nikada ne  m o l e , jer je on bio sam kada ih je sastavio" (ibid. I/p. 360).

     Nekoliko godina kasnije DOM GUERANGER će gotovo izreći smrtnu osudu nad SANTEUIL-om, tim piscem koji je u isto vrijeme  slobodouman i religiozan.a[1] Tako će sud koji je iznio filozof  J. DE MAISTRE potvrditi jedan od najvećih liturgičara modernog razdoblja.

IV. Čini se čak da su se brojni kasniji pisci inspirirali liturgijskim prosudbama našega filozofa. Odlomak o univerzalnosti P s a l a m a koje ćemo citirati, nije li poslužio kao model i samome TAINE-u?b

"David, naprotiv, prkosi vremenu i prostoru, jer on nije ništa priznao ni mjestima ni okolnostima: on je slavio samo Boga i besmrtnu istinu kao što je On ... Psalmi su istinska e v a n đ e o s k a  p r i p r a v a; jer nigdje drugdje nije bolje vidljiv duh molitve, koji je Božji duh, i posvuda se u njima čitaju obećanja o svemu što posjedujemo ...... 

(38) --------------------------------

Pa i kad se čini da je tema psalma potpuno sporedna... ipak njegov genij uvijek izmiče tom suženom krugu; on uvijek generalizira... ne postoji nijedan redak koji ne bi pripadao svim vremenima i svim ljudima" [1] (VII. Entr., pp.55-57).a

"David je uslišan, jer je slavio samo Vječnoga; njegove pjesme nose u sebi dio vječnosti. Rasplamtjeli glasovi, povjereni žicama njegove božanstvene lire, još i sada odjekuju nakon trideset stoljeća čitavim svemirom. Sinagoga čuva psalme; Crkva se požurila da ih prihvati; poezija svih kršćanshih naroda ih je prisvojila; a već više od trideset stoljeća sunce ne prestaje osvjetljivati nekoliko hramova čiji svodovi odjekuju tim svetim himnima. Pjevaju ih u Rimu, u Ženevi, u Madridu, u Londonu, u Quebecu, u Moskvi, u Pekingu, u Botany-Bay-u; šapću ih u Japanu" (ibid., Il/p. 77).

Što se tiče kultova nekršćanskih religija, smatrao je da ih sve treba svesti na jedno zajedničko porijeklo:

"Prevareni negativnom religijom i suhoparnim kultom, oni" (nevjernici) "nisu upoznali vječne oblike pozitivne religije koji se pronalaze posvuda" (ibid.).

V. - J. DE MAISTRE se sa svojim estetskim analizama P s a l a m a  i  Te D e u m -a, koje često uspoređuje s pjesmama grčke antike, povezuje s autorom Génie du Christianisme.

Razlikovna obilježja njegovih liturgijskih shvaćanja ipak su posve druge vrste; budući da je mislilac, on to gleda iz filozofskog kuta pa iz toga izvlači argumente da razjasni određene probleme kršćanske filozofije. U tom se on dakle javlja kao snažan preteča "apologeta", koji će se također time poslužiti da zorno prikažu neku tezu iz filozofskog (HELLO), političkog (VEUlLLOT), socijalnog (COPPEE), nacionalnog (MM. BARRES) ili apologetskog polja (Obraćenici!).

VI.  - Stavljamo uz JOSEPH DE MAISTRE-a također FELICITE ROBERT DE LAMENNAIS-a, tog novinara i sociologa koji, iako različitog političkog mišljenja, ima ipak veliki broj dodirnih točaka sa velikim misliocem o kojem smo upravo govorili.

Posve je prirodno da je autor djela "Paroles d'un Croyant" (1834.) ""Riječi jednog Vjernika" - i autor mnogih drugih djela koja nas i danas vrlo doimlju zbog društvenih poimanja koja su još uvijek vrlo aktualna – prirodno je da je dobro poznavao Liturgiju.

(39) ------------------------------------------

 Već kao svećenik nužno je morao vrlo dobro poznavati te molitve, tako zanimljive i poučne, koje se koriste u obredima. Kod njega uistinu susrećemo brojne aluzije na  P s a 1 m e; njegov stil poprima često takav polet da gotovo zaboravljamo da to nije biblijska poezija koja nas je očarala čitajući njegova djela. Da bismo se o tome uvjerili, treba samo prolistati poglavlje XXIII (pp. 67-70) u "Paroles d'un Croyant" u kojem se nalazi onaj glasoviti splet psalma De profundis s Litanijama Svete Djevice.

Aluzije na druge liturgijske tekstove ne susreću se tako često. Ipak ih primjećujemo s vremena na vrijeme. Za primjer navodimo onaj zanosni i ritmički početak djela koji smo upravo prije nekoliko trenutaka spomenuli:

"U ime Oca, i Sina, i Duha Svetoga, Amen. Slava Bogu na visini, i na zemlji mir ljudima dobre volje" (p.7).a

     VII. - Očito je dakle, da se LAMENNAIS ne služi Liturgijom poradi

njezine doktrinalne vrijednosti: ona je pod njegovim perom jednostavno stilističko oruđe, kojim se služi da sjajnije ukrasi razigrani i zanosni tijek svojih misli.5

(40) -----------------------------------------