IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Prvi dio

L I T U R G I J S K I   P I S C I

 

ROMANOPISCI

 

 

POGLAVLJE V.

 

JULES BARBEY D’AUREVILLY

1808-1889

 

 

     I. – BARBEY D’AUREVILLY izvlači iz Liturgije turibne efekte kao što je to činio HUGO u “Notre-Dame de Paris”.

       II. – “L’Ensorcelee” (Začarana) dokazuje da je Liturgija u Normandiji igrala dosta znatnu ulogu. Zato je taj roman dokumenat  liturgijske obnove koja se počela provoditi u francuskoj književnosti.

III. - Estetska vrijednost Liturgije veoma ga zanima; njezino doktrinarno značenje ostavlja ga gotovo ravnodušnim.

 

                        *      *      *      *      *      *

 

 

I. - Najavili smo taj izdanak romantizma govoreći o romanu "Notre-Dame de Paris". BARBEY D'AUREVlLLY poslužio se, uistinu, Liturgijom da pojača zlokobni sjaj svojih sotonskih romana. U "Ensorcelée" (Začarana) prisustvujemo slavljenju svečane mise, u kojoj svećenik zločinac koji je začarao nevinu ženu, biva ubijen od njezina muža u trenutku kada je podigao hostiju. I narod u Blancelande-u, normandijskom gradu u kojemu se dogodio taj zločin, pripovijeda da fantom župnika Croix-Fugan-a započinje svake večeri misu, a nikada je ne uspijeva dovršiti.

II. - Opisi liturgijskih scena kod toga pisca pružaju nam izvanredan dokaz vrlo važne uloge koju je Liturgija igrala kod Normandijaca, a isto tako nam pokazuje liturgijsku obnovu u francuskoj književnosti uopće:

"U Normandiji, još za moje mladosti, od svih obreda koji su privlačili puk u crkve, najsvečaniji i onaj koji je najviše potresao maštu puka, bile su pogrebne svečanosti". (L’Ensorcelée, p. 228-229).

 

(46) -------------------------------------------

 

 

Budući da romanopisac i literarni kritik imaju jednak udio utjecaja u djelu našega pisca, ne bi bilo ništa čudno ako bismo među opisima različitih obreda otkrili zanimljiva razmatranja o teoriji Liturgije.

"Ne zaboravimo reći da se nalazimo u Adventu, u vremenu očekivanja za Crkvu, izmučenu pokorom, a to se očekivanje tako dobro slaže sa tugom zime. Budući da ima na raspolaganju sve veličine poezije da izrazi veličinu svih istina, čini se da je Crkva spojila, dubokim duhom, učinak svojih ceremonija s učinkom prirode i njezinih godišnjih doba" (CHATEAUBRlAND), "koji je neizbježiv ljudskom maštanju. U tom razdoblju ona u svojim ukrasima, u ljubičastom gasi grimiz, simbol ozbiljnosti njezinih nadanja..." (ibid., IV, p.75).

 

       To je očit dokumenat liturgijske obnove među piscima, izvršene

ustrajnim radom DOM GUÉRANGER-a.

 

Brojni opisi - čak izišli ispod pažljiva i vješta pera dokazuju o toj obnovi, izuzevši CHATEAUBRIAND-a i BALZAC-a. Romanopisci prije BARBEY D'AUREVlLLY-nisu čak bili ni svjesni važne uloge koju je Liturgija imala u njihovom nacionalnom životu. Pojedinosti, koje oni o tome daju, bile su ili odviše općenite ili odviše površne.

 

III. - BARBEY D'AUREVlLLY uživao je u Liturgiji, jer je osobito volio njezinu ljepotu. D’Žaurevilly pripada onoj struji francuskih pisaca koji više cijene estetsku vrijednost Liturgije nego njezinu doktrinalnu vrijednost.

"... pjevanje psalama njiše religiozne duše na valu božanskih emocija. Ništa nije tako lijepo kao onaj svečani trenutak katoličkih obreda kad svećenici, obučeni u bijele rokete ili sjajne plašteve, kreću se polagano, ispred nebnice i slijede srebrni križ, osvjetljen svijećama odozdo, koji svojim odbljeskom u svodova siječe tamu i kao da u njoj pliva, isto kao što je križ, prije osamnaest stoljeća brazdao tmine koje su pokrivale svijet". (ibid., p.80-81).

 

       On potvrrđuje TAINE-ovo mišljenje - postavili smo ga kao moto

na početak naše studije - da je "na latinske narode silno djelovala osjetna vanjština, sjaj bogoštovlja...". Može se dakle otvoreno ustvrditi da je bitno za francusku naciju to što je osjetljiva prema vanjskoj ljepoti; pa ako međutim nalazimo brojne pisce koji izgleda da pridaju više važnosti doktrinalnoj vrijednosti Liturgije, ne treba zaboraviti da je HUYSMANS došao katolicizmu - dakle vjerovanju one doktrine koja je zatvorena u Liturgiji - diveći se ponajprije

 

(47)------------------------------------------

 

 

 vjerskim obredima kao savršenom izrazu Umjetnosti. Suvremeni romanopisci, BAUMANN-i, BAZIN-i, BOURGET-i, i mnogi drugi priklanjaju se više strani onih za koje je Liturgija jedna neizmjerna riznica koja sadržava jedinu istinsku doktrinua.[1]

Važnost koju oni pridaju toj doktrini, lako se može objasniti njihovim aktivnim sudjelovanjem u vjerskim borbama koje su potresale Francusku prije nekoliko godina. Što se tiče BARBEY D'AUREVlLLY-a samoga, on pripada staroj generaciji pisaca kojima je Liturgija pružala jedan vrlo zanimljiv, živ i privlačan spektakl, ali koji se nisu obazirali na to da bi njezinim valovima dopustili da prijeđe prag njihova unutrašnjeg života i da ih na svom prolazu ona preobrazi.

 

(48) ------------------------------------------


 


Bilješke:

 

(48) ---------------------------------------

a Lako bi se moglo te pisce svrstati pod zajednicko ime “Liturgijski realisti”.