IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Prvi dio

L I T U R G I J S K I   P I S C I

ROMANOPISCI

POGLAVLJE  IX.

JORIS-KARL HUYSMANS

poslije obraćenja: 1892.-1907.

I. - S obzirom na veličinu liturgijskog djela koje je HUYSMANS ostvario, potrebno nam je jedno kazalo kao vodič.

II.  - Podjela našega posla.

III. - HUYSMANS-ovo obraćenje dogodilo se je trapističkom samostanu Notre-Dame d'lgny pod utjecajem gregorijanskog pjevanja.

IV. - HUYSMANS u "En Route" daje brojne umjetničke analize različitih dijelova gregorijanskog pjevanja i pri tom se poaša kao da se radi o operama.

V. - Liturgijske analize nisu tako obilne u "La Cathédrale", međutim među njima nalazimo neke koje nas posebno zanimaju.

VI. -Roman "L’Oblat", taj liturgijski HUYSMANS-ov dnevnik označuje trenutak kada je utjecaj Liturgije na francusku književnost dostigao najviši stupanj.

VII. - Poznavanje Liturgije ovdje je šire nego u prethodnim knjigama. On se oduševljava za jednu liturgijsku župu.

VIII - Odlomci u kojima iznosi liturgijsku kritiku, nisu rijetki.

IX. - Protjerivanje benediktinaca uzrokuje mu istinske patnje. Liturgijski tekstovi to savršeno izražavaju.

X. – Po njegovom prekomjernom ukusu pučki obredi u "Les Foules de Lourdes" (Lurdska mnoštva) su ružni. Ipak ustanovljuje da oni tu međusobno spajaju klase. Želio bi da Lourdes postane središte gregorijanske reforme.

                  *      *      *      *      *      *      *      *

(65) ------------------------------------

I. - Bilo bi presmiono od nas kada bismo htjeli analizirati jednu po jednu HUYSMANS-ove knjige koje je napisao poslije obraćenja. Trebalo bi ih iznijeti u cijelosti ako bismo htjeli imati potpun uvid u rad koji je izvršio na području Liturgije. Budući da nemamo tako odvažne namjere kopirati njegove analize različitih dijelova Liturgije, prisiljeni smo na kraju ove studije postaviti jedno kazalo koje će lako voditi svakoga tko bi se želio snaći u tom kaosu zapažanja, komentara i kritika.

II. - Metoda što smo je primijenili u dva naredna poglavlja (lX. i X.) jest ova: najprije ćemo istaknuti sve što ima osobitog s obzirom na liturgiju u "En Route" (Na putu), "La Cathédrale" (Katedrala), "Oblat" (Oblatus) i "Les Foules de Lourdes" (Lurdska mnoštva) i pokazat ćemo napokon djelo u potpunosti koje je HUYSMANS stvorio.

III. - Govoreći o "A Rebours", već smo tada mogli ustanoviti nepobitnu činjenicu: ljepota gregorijanskog pjevanja oduvijek je privlačila našega pisca ljupkom i ustrajnom snagom. Crkveno gregorijansko pjevanje uistinu je odigralo značajnu ulogu u njegovu obraćenju koje se do kraja izvršilo u trapističkom samostanu Notre-dame d'lgny, gdje je on savršeno ustrajno pratio sve obrede redovnika:

       "Bog me iznenada zahvatio i doveo Crkvi te da me pridobije koristio se mojom ljubavlju prema umjetnosti, prema mistici liturgije i prema gregorijanskom pjevanju." (La Cathédrale, p. 472.).

IV. - Ponajprije susrećemo već u "En route" veliki broj muzičkih analiza u kojima on raščlanjuje umjetničku vrijednost određenih dijelova gregorijanskog pjevanja. Zatim nam pokazuje utjecaj koji oni imaju na njegovu umornu dušu, spremnu da ugasi žeđ na istinskim izvorima Ljepote. Zato on naročito ističe one komade čija ga istinska vrijednost posebno pogađa: “Za onih večeri kada je slušao predivni pjev oktave za preminule...osjetio se zarobljenim zauvijek...” (En Route p.36)

En Route obiluje razgovorima o gregorijanskom pjevanju. On tu, na primjer, uspoređuje umjetnički efekt koji se postiže u crkvi Saint-Sulpice sa onim što je čuo u Saint-Severin-u ili zatim kaže da mu se više sviđaju glasovi benediktinki u Rue Monsieur od glasova profesionalnih pjevačica(p.141-142) On uvijek nastupa kao neumoran branitelj gregorijanskog pjevanja i nema mjere u svojim pretjeranim kritikama:

"Upravo je posve nevjerojatno što se sada čuje u Parizu po crkvama. Pod izlikom da bi se pazilo na zaradu pjevača, izostavlja se polovica strofa u

(66) -------------------------------------------

hvalospjevima ... Deru se u 'Tantum ergo' u pučkoj austrijskoj ariji, ili, što je još i gore, nakinđure ga operetnim šuštanjem ili glogotanjem kao u kantini ... A međutim Papinstvo je izričito zabranilo u više bula da se ne smije prljati svetište ćurlikanjem...

Ivan XXII. izričito je zabranio svjetovne glasove i glazbu u hramovima. U isto vrijeme je zabranio školama za crkveno pjevanje da ne mijenjanu gregorijansko pjevanje raznim ukrasima" (ibid., p. 389-390.).

       Njegovi brojni komentari odnose se na samostanske molitve (Krunica), na njihovo značenje, na njihovu vrijednost ili na upotrebu (p. 434-435.). Kada analizira određene obrede, postupa kao da ima posla s kakvom operom ili s kakvim dramskim komadom.a

V.  - HUYSMANS u svom romanu "La Cathédrale" neće upotrijebiti svoje opsežno liturgijsko znanje, stečeno u relativno kratkom vremenu.

Dok se u prethodnim knjigama trudio da dokaže da je umjetnička vrijednost gregorijanskog pjevanja jedna od najboljih apologija kršćanstva, sada nastoji postići isti cilj izlažući načela kršćanskog graditeljstva i znanosti simbola. Tu dokazuje da Crkva ima najmeru učiniti da sve umjetnosti teže k jednoj te istoj točki da bi se tako stvorilo jedno skladno djelo.

"To treba stalno ponavljati, svaki dio crkve, svaki materijalni predmet koji služi bogoštovlju, prijevod je jedne teološke istine" (Cathédrale, p.l61.). (14) Liturgijski opisi, koje tu otkrivamo, pokazuju u tome napredak s obzirom na opise u "En route". HUYSMANS ovdje obraća više pažnje na utiske cjeline nego na teološko tumačenje određenih tekstova. (15) Zato liturgijski tekstovi, koje on navodi, izražavaju nam posve jasno jedan od razloga radi kojih je HUYSMANS započeo pisati svoje knjige. To je bila isključivo Ijubav prema Kući Božjoj i ona ga je ponukala da napiše svoju "Cathédrale".

"Domine, dilexi decorem domus tuae

et locum habitationis gloriae tuae.

Ne perdas cum impiis, Deus, animam meam..."

(Ps XXV/8/9, natpis na knjizi "La Cathédrale")

Drugdje ćemo govoriti o ostalim odlomcima koji se odnose na Liturgiju; razmatranja koja ćemo posvetiti HUYSMANS-ovu stilu, imat će više navoda koji se odnose na "La Cathédrale". Međutim da bi bilo potpuno, treba podvući činjenicu da je HUYSMANS u tom romanu tek samo prividno zanemario Liturgiju.

(67) ------------------------------------------

On je tu naširoko raspravljao o kršćanskom graditeljstvu, o mistici i simbolici, ali mnogobrojna razmatranja o liturgijskim temama (npr. pp. 267-268.) i o draži ciklusa Liturgijske godine često nas navode da pretpostavljamo njegovu žalost što se time ne može opsežnije baviti:

       "Ah, ne biti više tako razdijeljen, ostati nedjeljiv, imati dušu tako umrtvljenu da se osjete samo boli, i proživljavati samo radosti Liturgije, i biti tražen svaki dan samo od Isusa i od vas, i slijediti samo vaš život, koji se odvija u godišnjem krugu službe Božje! Radovati se s Božićem, smijati se na rascvjetali Uskrs, plakati za vrijeme Velikog tjedna, biti ravnodušan prema ostalomu, ne računati više na sebe, potpuno se ne zanimati za sebe, kakva li sna, kako bi bilo jednostavno pobjeći u neki samostan" (p. 356.).

VI. - Uskoro će biti ostvarene njegove želje za životom ispunjenim liturgijskim proživljavanjem. Za vrijeme boravka u benediktinskom samostanu Val-de-Saints napisat će svoj liturgijski dnevnik, poznat pod imenom "Oblat". HUYSMANS je postao oblat, benediktinac, i prisustvovao je svaki dan liturgijskim službama.a Bio je tako revan i ustrajan na obredima da je napamet znao brojne tekstove. Njegovo liturgijsko znanje u tom razdoblju dostiglo je svoj najviši stupanj.

"Oblat" ne označuje samo najvišu točku u HUYSMANS-ovu književnom stvaralaštvu. S tim djelom utjecaj Liturgije na modernu francusku književnost dosegao je svoj vrhunac snage; od tada usprkos novom valu djela nadahnutih Liturgijom (CLAUDEL, BAUMANN!), osjetit će se polagano, ali stalno slabljenje te silovite struje koja je ponijela cijelo djelo tog pjesnika-slikara.

VII. - U "Oblat-u" ne pronalazimo novih liturgijskih motiva: mnogobrojne glazbene analize gregorijanskog pjevanja,(16) rasprave o liturgijskim temama, umjetničke ocjene najvažnijih  M i s a  liturgijskog ciklusa, usklici divljenja u svezi Zaređenja djevica (Pontifical des Vierges), sačinjavaju neku vrstu neprestanog, umjetničkog komentara na Liturgiju:

"Apsolutni stav liturgije i umjetnosti upravo je tu. (Polaganje zavjeta redovnica Sv. Benedikta.) Ima trenutaka kada, za vrijeme posebnog obreda, trnci božanske miline potresu vam dušu i čovjek se osjeća uzdignut, izvan sebe, tako daleko od suhoparne svakidašnjosti svijeta koji vas okružuje.

(68) ---------------------------------------------

Da, na trenutke, imamo želju da kriknemo to oduševljenje koje nas guši. Remek-djelo crkvene Umjetnosti možda je Zaređenje djevica. Već od samoga početka čovjeka je potresen do same srži."

       Nakon što je naveo nekoliko odlomaka liturgijskog teksta i divio im se, HUYSMANS kliče:

"U kakvom su odnosu prema ovoj drami, uistinu božanskoj, koja se odigrava između duše i Boga, jadne spletke što ih izmisliše drevni ili moderni teatri" (p. 225-226.). Treba usporediti odlomak koji smo upravo naveli s opisom Oblačenja redovnice u "En route" da bismo se uvjerili da HUYSMANS samo ponavlja motive prethodnih djela.

Sve to samo svjedoči o vrlo opširnom HUYSMANS-ovom znanju; što se tiče dubljeg shvaćanja Liturgije u cjelosti, čini nam se da slavni autor nije u tome mnogo napredovao. Međutim u toj knjizi nailazimo na opis jedne župe, uređene liturgijski, te nam HUYSMANS tu pokazuje mogućnost da bi se ponovno među ljude uveo običaj liturgijskog pjevanja  za vrijeme Mise što se više ne izvodi od srednjega vijeka. On se oduševljava tom idejom. Štoviše, vrlo je vjerojatno da bi se HUYSMANS odrekao svoga neprijateljskog držanja prema ljudima niska podrijetla, što je uvijek pratilo ZOLA-inog učenika, da mu je bilo dano da shvati puk pomoću Liturgije. Evo zanimljivog odlomka koji opisuje spomenutu liturgijsku župu:

"Bilo je to na nekoliko minuta oživljavanje prvotne Crkve u kojem je puk, skladno sa svojim svećenicima, aktivno sudjelovao u obredima i molio s njima, u istom glazbenom dijalektu, u istom narječju; a to je, u ovo naše doba, bilo tako potpuno neočekivano da je Durtal, slušajući ih, vjerovao, i ovaj put, da sniva" (p.195.). (17)

VIII. - Isto tako tu ima mnogo odlomaka u kojima HUYSMANS iznosi svoju liturgijsku kritiku.a Njegove želje s obzirom na reformu brevijara teže za onim što se nalazi među umjetnicima te vrste kojima je povjeren takav posao:

       "... upravo zato jer obožavam Liturgiju, želio bih da bude bez mrlja i rupa. To ne bi bilo nemoguće postići, jer ogromno je blago njezinih riznica". Ima zatim toliko nedostataka u službenim knjigama, jer "ljudi koji su ih revidirali, bili su bez sumnje učeni, ali ... istodobno nisu bili umjetnici" (p.380.).

(69) ---------------------------------------------------

IX.  - Ta knjiga još je zanimljiva i zato što ona označuje jedan vrlo važan trenutak u povijesti francuske civilizacije. To je trenutak protjerivanja redovnika. Baš u to doba benediktinci redovnici u Solesmes-u, koji su stekli toliko zasluga za glazbenu paleografiju i za druge mnoge znanosti, morali su ostaviti tlo Francuske i naći sklonište u tuđoj  zemlji. HUYSMANS nam opisuje posljednje pozdrave samostanaca Val-de-Saints-a prije odlaska, a  oštrina njegove boli i žalosti naglašena je mišlju da možda više nikada neće čuti pravi Gregorijanski koral i da više neće moći ugasiti svoju umjetničku žeđ na savršenoj izvedbi njihovih lijepih obreda. Riječi psalmista, koje je postavio na čelo ove knjige, savršeno su izrazile osjećaje koje je proživljavao za tih dana liturgijskih patnji.

"Ut quid, Deus, repulisti in finem:

Iratus est furor tuus super oves pascuae tuae?

Memor esto congregationis tuae." (Ps 73/1-2)

X. - Posljednja knjiga ovog slavnog obraćenika, koju ćemo letimično prelistati,  opis je njegovog boravka u Lourdes-u za vrijeme velikih međunarodnih hodočašća godine 1905. "Les Foules de Lourdes" (1906.) - "Lurdska mnoštva" - promatrana iz liturgijskog kuta imaju gotovo negativan karakterj. Lako je razumljivo. Lourdes je svjetsko središte pučkih liturgija, a gregorijanski koral u njemu do tada nije dolazio do izražaja. Ne treba nas dakle čuditi da je HUYSMANS-ov preobilni estetski ukus nacionalno pjevanje hodočasnika koji su dohrlili sa svih strana svijeta smatrao ružnim.[a]  Slušajući ih on se sjeća građanskih proslava 14. srpnja, koje su mu ulijevale u dušu estetski užas (p.112.). Međutim, ono što nikako nije mogao zanijekati jesu značajna zapažanja; Liturgija u Lourdesu izvodi s jedne strane ono spajanje klasa koje je tako poželjno u ovom razdoblju borbe klasa, te napokon nigdje drugdje u Francuskoj ne postoji mjesto gdje bi liturgijsko oduševljenje bilo tako snažno i tako trajno. HUYSMANS bi htio da se u Lourdes-u stvori jedno službeno propagandno središte za Liturgiju da bi onda ona mogla dati još više čara tom gradu svjetskoga glasa (p. 125-127.).

(70) ------------------------------------------------