IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Prvi dio

L I T U R G I J S K I    P I S C I

LIRSKI PJESNICI

Tradicionalisti

POGLAVLJE XVII.

CHARLES BAUDELAIRE

1821.-1867.

I. - CHARLES BAUDELAIRE veže se za VICTOR HUGO-a i najavljuje PAUL VERLAINE-a.

II. - Obraćajući se Sotoni ili pak svojoj ljubavnici s tekstovima izvađenima iz Liturgije, namjera mu je da nam pobudi užas ili da dadne više sjaja svojem bogohuljenju.

III. - Na pamet mu dolaze određeni liturgijski obredi kad želi njima postići određene lirske efekte.

IV. - Budući da su kod njega izvanredno razvijeni osjeti vida i mirisa, njima se koristi u svojim pjesmama koje se odnose na Liturgiju.

V. - Neposredne aluzije na svete tekstove dosta su rijetke u "Les Fleurs du Mal".

VI. - Zaključak.

                                               *          *          *          *          *          *

I. - S obzirom na autora "Les Fleurs du Mal" (1861.) ("Cvijeće Zla") možemo ponoviti sve što smo rekli o Lucrece Borgia. Mogli bismo CHARLES BAUDELAIRE-a smjestiti odmah uz VICTOR HUGO-a, jer, promatran pod liturgijskim kutom, još ne posjeduje ono poimanje koji bi suvremenici DOM GUERANGER-a morali imati. Međutim, s obzirom da je lakše razumjeti ulogu koju je Liturgija odigrala u poeziji PAUL VERLAINE-a, nakon proučavanja Fleurs du Mal, smjestili smo ovog pisca na početak ovog niza lirskih pjesnika čiju ćemo podrobnu i točnu analizu već sada započeti.

(119) ------------------------------------------------------------------------------------

II. - BAUDELAIRE je bio zahvaćen onim modnim valom satanizma koji je više od trideset godina bjesnio u francuskoj književnosti. Treba ga dakle smjestiti uz bok raznih VILLIERS DE LISLE-ADAM-a, BARBEY D'AUREVlLLY-a i HUYSMANS-a.

Služeći se Liturgijom (koju baš dobro ne poznaje), kao što je to učinio HUGO i ostali navedeni pisci, on ima namjeru u nama probuditi osjećaje užasa.a Lirski satanizam nalazi u ovom lirskom pjesniku svoga vjernog tumača. Postupak kojim se služi sličan je onome koji smo proučavali govoreći o HUYSMANS-u. Oponašajući svete tekstove ili primjenjujući ih u svojim užasnim temama, izaziva u nama osjećaje užasa, odbojnosti i gnušanja.

"O ti, najmudriji i najljepši Anđele.

            Bože, izdan sudbinom i lišen hvalospjeva,

            O Sotono, smiluj se na moju dugu bijedu

            Slava i hvala tebi, Sotono, na visinama

            Nebeskim, gdje si vladao, i u dubinama

            Paklenskim, gdje pobijeđen, sanjaš u tišini,

            Učini da moja duša jednoga dana, pod drvom Znanja,

            Pokraj tebe otpočine, u trenutku kad će na tvoje čelo

Kao novi Hram njegove grane raširiti se.. "

            A ja ću se opijati nardom, tamjanom, mirhom,

            Klanjanjem poklecanja, mesom i vinom

            Da saznam mogu li u srcu koje mi se divi

            Preoteti smijući se božanske časti" ("Bénédiction" - Blagoslov; V. na primjer "lmprévu" - Nepredviđen).

            Kad se obraća Sotoni, komu iskazuje božansko štovanje, čini to liturgijskom terminologijom. Zatim se obraća svojoj Ijubavnici (G\l SABATIER!) riječima kakve obično upućujemo jedino Bogu:

"Smjerno molim tvoje smilovanje, Tebe jedinu što ljubim,

Iz dna ponora" (Ps 121) "tamnoga kamo je moje srce palo.

To je Svemir na obzorju,

Gdje se u noći rodio užas i bogohuljenje..."

("De Profundis").

(120) -----------------------------------------------------------------------------------

Takve aluzije na svete tekstove nisu osamljene u "Les Fleurs du Mal". "Lišen tradicionalnog poštovanja", kako to ispravno kaže njegov zadnji biograf FLOTTES, BAUDELAIRE je "od svog katoličkog odgoja zadržao samo sklonost da vjerskim govorom izrazi bezbožne osjećaje..." (p. 71) (43). Tako da počasti svoju ljubavnicu, upotrebljava atribute Presvete Djevice:

"Zvijezdo mojih očiju, sunce moje prirode,

Ti moj anđelu i moja strasti

Koja bit će sve to, o kraljice milosti,

Poslije zadnjih sakramenata" ("Une Charogne" - Strvina).

III. - Nekoliko primjera koje smo upravo naveli dostatno pokazuju da se BAUDELAIRE vrlo rado služi liturgijskom terminologijom. To je za njega bio neke vrste "razvratni začin"a[1] govoriti o "anđelima", "sakramentima", "kraljici milosti" i tolikim drugim izrazima doslovno izvađenima iz svetih tekstova. Još i više, čitave ceremonije, koji se odnose na Korizmene blagoslove, dolazili su mu u sjećanje i njima se služi da bi izrazio svoje vlastite lirske osjećaje:

"Vidjet ćeš moje misli, poredane poput Svijeća

            Pred cvjetnim oltarom Kraljice Djevica,

            Osipajući zvijezdama strop obojen u plavo

            Gleda te uvijek vatrenim očima...

            I bez prestanka k tebi, bijeli i sniježni vrhunče

            U maglama uzdizat će se moj uzburkani olujni duh...

            Od sedam glavnih grijeha

            Načinit će ti sedam Mačeva...

            Zabost ću ih sve u tvoje zadahtano Srce...

            U tvoje jecajuće Srce, u tvoje Srce svo u suzama" ("A une Madone" Jednoj Madoni).

IV. - Tu su potpuno očite aluzije na kult Presvetog Srca i na kult Presvete Djevice. Svaki bi komentar bio suvišan osim kad bi valjalo istaknuti da je osjetilo vida kod BAUDELAIRE-a bilo razvijeno u tolikoj mjeri da ne bilo smiono ustvrditi kako su njegove oči, da tako kažemo, pile liturgijske vizije.

(121) --------------------------------------------------------------------------------------

On ih je redom upotrebljavao s odrerđenom namjerom da probudi u nama one čudne osjećaje koji obično nastaju prigodom primjene svetih izraza na nemoralnu temu. Osjetilo mirisa, izvanredno snažno kod ovoga pjesnika, strasno je udisalo sve mirise kojima se služi u crkvi za vrijeme svečanih obreda. On se njima jednako služi kao i prije navedenim slučajevima:

"Čitatelju, da li si katkada udisao

U pijanoj i polaganoj proždrljivoj nasladi

Ono zrno tamjana koje ispunja crkvu...

Iz njezinih kosa podatnih i teških,

Živoga spleta, kadionice ložnice,

Širila se opojnost divlja i bujna" ("Fantome II") (44)

V. – Osjeti zvuka, probuđeni kod njega Liturgijom, daleko su od toga da u BAUDELAIRE-u dosegnu onaj intenzitet snage koju smo primijetili s obzirom na mirise. Ipak nalazimo i takvih nekoliko primjera u "Les Fleurs du Mal" od kojih navodim samo jedan s obzirom na njegovu vrlo malu važnost:

"Potrebno ti je, da zaslužiš svoj kruh za svaku večer,

Poput nekog zborskog dječaka, igrati se kadionicom,

Pjevati Te Deume u koje nimalo ne vjeruješ"

("Muse Vénale" - Muzej smrtnog grijeha).

Budući da je njegovo liturgijsko znanje bilo krajnje jadno u razdoblju kad je pisao "Les Fleurs du Mal", ne treba nas čuditi što se slabo sjećao svetih tekstova, uz one o kojima smo govorili. (45)

VI. – Ono što dakle razlikuje BAUDELAIRE-a od njegovih prethodnika je istančanost njegovih osjetila, dovedena kod njega do krajnje granice. Dok su se njegove oči napajale sjajnim i različitim bojama liturgijskih obreda, "pijanom pohlepom" udisao je mirise tamjana koji su ispunjavali "neku crkvu". Ta boležljiva osjećajnost udružena s njegovim nagnućem prema satanizmu, jest jedna od najistaknutijih značajki njegovog liturgijskog shvaćanja.

            Satanizam ga povezuje s njegovim predhodnicima; velika uloga koju

 u njegovoj poeziji igra istančanost osjećaja, dovedena do krajnje granice, najavljuje stihove PAUL VERLAINE-a.

(122) ---------------------------------------------------------------------------------------