IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Prvi dio

L I T U R G I J S K I   P I S C I

 

LIRSKI PJESNICI

Tradicionalisti

 

POGLAVLJE XIX.

 

LOUIS LE CARDONNEL

1861-1936

 

I. - Sentimentalan kao LAMARTINE i MUSSET, opat LOUIS LE CARDONNEL opjevao je svoje liturgijske teme klasičnim stihovima.

II. - Nadahnjuje se himnima iz Časoslova i tekstovima iz Pontifikala.

III. - Izradba njegovih pjesama često odgovara onoj Sv. AMBROZI.JA. Zato se čini da se on poslužio velikim prevodiocima XVII. stoljeća.

IV. - Zaključak.

 

                  *      *      *      *      *      *      *      *

 

I. - Morali bismo djelo opata LE CARDONNEL-a analizirati čak i prije BAUDELAIRE-a i VERLAINE-, da smo pridali više pažnje njegovu nadahnuću i njegovoj formi, koje ga stavlja uz LAMARTINE-a i DE MUSSET-a. Međutim mi se više oslanjamo na njegovo liturgijsko shvaćanje po kojemu se otkriva da je prijatelj HUYSMANS-a i DOM BESSE-a. Taj svećenik-pjesnik, obuzet suvremenom liturgijskom strujom, maštao je, za vrijeme boravka u benediktinskoj opatiji Ligugé, da osnuje školu liturgijske umjetnosti i himnografije. Težnje takve vrste nužno su morale ostaviti duboke tragove u njegovoj lirskoj poeziji.

II. - Zaista nalazimo u "Poemes" (Pjesme) (1904.) i "Carmina Sacra"(Svete pjesme) (1912.), koje nas interesiraju prije svega drugoga, veliki broj pjesama koje evociraju liturgijske uspomene ili su ponekad čak parafraze himana iz Časoslova. Komad pod naslovom "A une qui va faire ses voeux" (Jednoj koja će polagati zavjete) sasvim spontano navodi nas na misao o slavnom opisu Oblačenja koji smo našli u "En Route". Liturgijski obred, na koji pjesnik aludira, prema njegovom mišljenju simbolizira Kristove zaruke s dušom koja želi zadovoljiti za grijehe drugoga:

 

(131) ------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

"Sutra će sveta zvonjava navijestiti tvoje zavjete

O ti koja ćeš se u čistoj prinosnici žrtvi prikazati

Da budeš, u tom grobu, pomirbena golubica.

Godina se gasi; a ti si došla žrtvovati svoju kosu,

Podrhtavajući pred predosjećajem čarobne slave,

Zanesena da trpiš više nego sami pokajnici..."

 

 

Otkrivamo slično nadahnuće u lijepoj pjesmi "A une Bénédictine" (Jednoj benediktinki) u kojoj je aluzija na riječi liturgijskog teksta još očitija:

 

"... U tebi svijet oplakuje vječnu odsutnicu,

Idi, sabranim korakom, pod tihim samostanskim svodovima,

Govori časoslov, već u zoru pošto si primila hostiju

Ostani sklopljenih očiju, u svom zanosu...

A  tada će doći Zaručnik nagraditi tvoja bdijenja,

Ah, reći će Moja Ljepotice i moja Savršena, dotrči

Dijeliti sa mnom moje kraljevske divote."

 

Nazivi "Zaručnik"i "zaručnica" neposredno su izvađeni iz Pontifikala. Druge pjesme kao ona posvećena "Saint Benoit" (Sv. Benediktu) i "une Sainte Veuve" (Jednoj svetoj udovici) ili "un Eveque Martyre" (Jednom biskupu mučeniku) dostatno dokazuju benediktinsko nadahnuće ovoga pjesnika.

 

III. - Pregledavajući njegovu divnu pjesmu "Cloîtres" (Samostan), uistinu vjerujemo da prisustvujemo Kompletoriju kod benediktinki iz rue Monsieur; vjerujemo da imamo posla s HUYSMANS-om koji je postao lirski pjesnik. To je ist tema koja je očarala ta dva pisca, s tom razlikom što je jedan bio romanopisac i kritičar umjetnosti, dok je drugi, bolje rekavši, sličio jednom LAMARTINE-u ili jednom DE MUSETT-u koji je postao praktični katolik:

 

"A glasovi što dolaze s kora,

U tom malo što preostaje dana,

Uvijek imaju istu malaksalost

Isti naglasak tužnog ushita.

 

 

(132) -----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

       Nevidljive kraj oltara

Sestre, što ih nazrijevamo problijedjele

Od besmrtne Ljubavi Gospodinove

Tiho šapću Kompletorij.

 

I kad tmine nastanu

Kad kapelica zatvori svoja vrata

Pomislio bih da, iz duboke grobnice,

čujem kako se dižu glasovi mrtvih."

 

Ipak ne možemo propustiti a da ne navedemo nekoliko lirskih strofa neposredno nadahnutih himnima Časoslova (sv. AMBROZIJA, sv. GRGURA, i sv. PRUDENCIJA), i možda čak i prevodiocima XVII. stoljeća (CORNElLLE, RACINE, itd...).

U "Cantique des Moines" (Hvalospjev redovnika) odmah ćemo ustanoviti isti postupak, kojim su se poslužili neki pjesnici Časoslova: poslije početka koji naznačuje situaciju na koju se nadovezuje pjesma, pjesnik moli od Boga da ga oslobodi grijeha i da mu konačno udijeli vječni život. Ta tri bitna dijela sačinjavaju vrstu Himna kojeg nalazimo kod opata LE CARDONELL-a. Stopa i stil njegovih pjesama podsjećaju nas na slavne CORNEILL-ove prijevode. Evo jedan uzorak tog novog procvata religiozne poezije kakvu je XVIII. stoljeće toliko voljelo.(47)

 

"Sve slabija zraka luta uzduž samostana

A smiraj dana beskrajno je blag

Oh dok ovdje dolje umire svjetlosta

O da bi, o da bi, dragi Bože, tvoje svjetlo naraslo

 

Sunce koje baca zrake bez noći i bez zimeb

I oslobađa nas od zla mračnih zagrljajac d

Učini neka u nama sazriju sva sveta djela

Očisti, Gospodine, našu dušu i naše tijelo."

 

 

(133) -------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

"Da nikakav korov ili jalova trava u nama ne raste

U toj duši, koja ti donosi trostruki zavjet

Odsjeci mačem, sažeži ognjem

Ono što nam još ostaje od laži ovog svijeta

 

Stoga kada naš život dođe do svoje jeseni

Moći ćemo se nadati plodu svojih djelaa

I predati svoj primjer novim redovnicima

Koji će htjeti uzdići se k istoj kruni"b c

                              

Zatim pjesma "Priere du Soir d'Eté" (Molitva ljetne večeri) nije ništa drugo nego razvijanje teme naznačene u himni Kompletorija "Te lucis ante terminum", u kojoj pjesnik upravlja ISUSU molitvu zamišljenu na način SV. AMBROZIJA, moleći ga da odagna đavla sve do dna njegova "mračna Ereba", da bi mogao nastaviti, sutradan, služiti mu obnovljenim silama. Ponovo ćemo usporediti nekoliko tekstova da pokažemo utjecaj himana na našega pjesnika:

 

"Učini da opet padne u dno svoga mračnoga Ereba"

("Hostem repellas longius" Himan: "Veni Creator Spiritus")

"Zatim očeličeno srce za svete bojeve"

Uspravljeni, čim se probudimo, u veselu poletu

Reći ćemo ti hvala..."

("Somno refectis artubus

Spreto cubili surgimus

Nobis, Pater, canentibus...)

Sv. GRGUR

 

(134) ------------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

IV. - Eto tako smo upozorili na najizrazitije crte liturgijskog shvaćanja opata LOUIS LE CARDONELL-a (48). Pridružujemo se sudu R. VALLERY - RADOT-a ("Anthologie", p. 225), tog izvrsnog literarnog kritičara, koji je na ovaj način definirao pjesništvo našega pjesnika svećenika: "U autoru zbirke "Carmina Sacra" oživljuje bistra i bogata umjetnost raznih Fortunata i Prudencija. Miris kompletorija, kapelice i tamjana izdiže se iz njegovih stihova." Mi bismo tome dodali da umjetnost CORNEILLE-ovih prijevoda zajedno s lamartinijevskim nadahnućima i sa širokim liturgijskim znanjem dopunjava osobine koje kod njega nalazi kritičar.

 

(135) -----------------------------------------------------------------------------------------

 


 


Bilješke:

 

(133) ----------------------------------------

a “Le soleil finit sa carriere dans le fond de nos coeurs verse une autre lumiere.” (Sunce završava svoj put u dubini naših srca, sipa jednu drugu svjetlost.) CORNEILLE, Prijevod Himna SV.AMBROZIJA: “O lux beata Trinitas”.

b “I neka naša duša ne upozna spuštanje večeri.” – Prijevod himna SV. AMBROZIJA: “Splendor paternae gloriae”, Albin, p.38

c “Resolve culpae vinculum-Everte moles criminum.” – SV. AMBROZIJE, Himan “Coeli Deus sanctissime”

d “Auferte, clamat lactulos-Aegro sapore desides.” – PRUDENCIJE, Himan “Ales Diei Nuntius” koji je RACINE preveo kao: “Ostavite, kaže, dokonu postelju, U kojoj vas pokapa mekoputno mrtvilo.”

 

(134) ---------------------------------------

a “Da svi oni gore u domovini ujedinjeni s korom anđela zauvijek uživaju plod.” – CORNEILLE, Prijevod himna SV.AMBROZIJA: “Summae Deus clementiae”

b “I dati krunu dobrim djelima”. – CORNEILLE, prijevod himna SV. AMBROZIJA: “Verbum supernum prodiens.”

c “Stavljaš krunu na naša blažena čela.” – DE SACY, prijevod himna SV. AMBROZIJA: “Aeterne rex altissime.”


 


47 Evo još jednog primjera u kojem se divno ističe taj dar primjećivanja nijansi boja:

“Donji dio oltar okićen je visokom blijedoljubičastom bojom

 Bijela misnica sva je u cvijeću,

 Kroz blijede žute vitraje

 Sunce se prelijeva kao rijeka.” (p.175)

48 Liturgijske uspomene dosta su brojne u njegovim djelima. Evo dva primjera:

“Ciklus stare uvijek je mlada Crkva

Dovodi nam pravo Sunce.” (Praeconium paschale); i

“Prinoseći tamjan po propisanim hvalama

Bogu kojega najavljuje i koji ga zaštićuje

Živi preobražen ljepotom obreda,

Blistave duše i vesela srca.” (Epilogue)