IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Prvi dio

L I T U R G I J S K I   P I S C I

 

LIRSKI PJESNICI

 

Nezavisni

 

POGLAVLJE XXI.

 

 

CHARLES PEGUY

1873.-1914.

 

I. -Liturgija zauzima važno mjesto u duhovnom životu CHARLES PÉGUY-a.

II. - Njegovo liturgijsko znanje nije jako veliko. Njegovo čuđenje s obzirom na Cvjetnicu.

III. -Što znače njegova brojna ponavljanja. Razmatranja o 4. nedjelji došašća.

IV. -Služba Božja na svetkovinu "Nevine dječice" pomaže mu da pjeva o djetinjoj nevinosti. Apokaliptički tekst: Vidi supra montem... i himan Salvete flores martyrum oduševljava ga silnim pjesničkim poletom.

V. - Razmatranja o “Pokopu male djece”.

VI. -Druga liturgijska sjećanja.

VII. - Francuzi, kakve ih PÉGUY zamišlja, trenutak Podizanja smatraju najsvečanijim trenutkom na svijetu.

VIII. - Doktrinalna vrijednost Liturgije.

IX. - PÉGUY i PAUL CLAUDEL.

 

                  *      *      *      *      *      *

I.  - Sa CHARLES PÉGUY-em udaljujemo se od pjesnika koji su pjevali i pisali na način svojih predhodnika. Ovaj nezavisni duh, ovaj pjesnik starog seoskog podrijetla možda je onaj koji bolje nego bilo koji drugi pisac predstavlja onu duboku preobrazbu koja se dogodila u glavama nove generacije francuskih pisaca. Nije naša zadaća isticati originalnost PEGUY-ovog djela. Prijeći ćemo šutke prijeko tih točaka da bi što je moguće brže krenuli prema svome cilju koji

 

(142) ----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

će pokazati da je utjecaj Liturgije bio od vrlo velike važnosti za duhovni život ovoga pisca, kao što je uostalom to bio i za većinu velikih suvremenih pisaca.

 

II. - PÉGUY u "Un nouveau théologien" (Novi teolog) sam određuje slijedeće izvore svog duhovnog života:

       "1. katekizam, sakramenti;

       2. Misa i Večernje, blagoslov, službe Božje, Liturgija..." (LAUREC, p. 74).

 

On dakle sam priznaje: Liturgija je jedna od muza nadahnuća za njegovu poeziju. Međutim, budući da je on po karakteru vrlo tvrdoglav, te se često protivi razmatranju kojeg slijedi ovo religiozno shvaćanje koje je on prihvatio 1908. godine, moramo ustanoviti da njegovo znanje na tom području nikada nije bilo vrlo široko. Za to ćemo donijeti nekoliko primjera analizirajući razmatranja o svetkovini Cvjetnice, o 4. nedjelji Došašća, o službi Božjoj 28. prosinca i o Pokopu dječice. Odlomke koje ćemo navesti u cjelosti - budući da nijedan komentar ne bi mogao stvarno protumačiti njihova najdražesnija mjesta, koja su iznikla pod daškom Liturgije, ući ćemo ravno u duhovni život ovoga obraćenika.

      

Kad ga pratimo, na primjer, u njegovim razmatranjima, moramo s

njime dijeliti njegov stalan i dubok osjećaj čuđenja što je Bog mogao sići na zemlju, i, jašući na magarcu, obradovati stanovnike jednog grada u prolazu. Misterij, koji se nazrijeva pri tom prolazu, izazvan mnogostrukim ponavljanjima, konačno nas obuhvaća i moramo priznati da je jedan takav čin uistinu bio nešto vrlo neobično i da je dostojan svake naše pozornosti:

       "Ali ti Jeruzaleme ti si najsretniji, ti si najsretniji među svim

gradovima; ti se neizmjerno veći, i sretniji, i počašćeniji. Primio si neizmjerno najveću čast. Sretniji si daleko iznad svih gradova, jer je ušao među tvoje zidove, jašući na magarčiću jedne magarice, a to se više nikada neće ponoviti; i narod toga kraja bacao je palme i lišće, grančice i cvijeće pod noge magarici." (Mysteres de la Charité de Jeanne d'Arc" – (Misterij Ijubavi Ivane Arške.) p. 73-5; 1910.)

 

III. - Taj osjećaj dubokog čuđenja, ta svijest da je okružen neuhvatljivim misterioznim životom jest dominantna nota pjesništva CH. PÉGUY-a. To nam razjašnjava njegova brojna ponavljanja. On želi sam sebi sugerirati, neprestanim i neoborivim trudom, da su istine u koje razum vjeruje, žive istine. Dobivamo taj utisak diveći se dugom odlomku koji se odnosi na svetkovinu Nevine dječice ili čitajući njegova razmatranja o Uvodnom obredu 4. nedjelje Došašća:

 

(143) ---------------------------------------------------------------------------------------

 

 

"Drevna zemljo, egipatska zemljo, izgledaš zaspala,

ali tvoj san je bio pomućen tri puta

Koracima koji su dolazili

Zemljo, bila si blagoslovljena tri puta i ti, jalova

pustinjo, bila si natapana tri puta.

 

Rorate, Coeli, de super. Et nubes pluant justum.

Nebesa, stvorite rosu, s visina. I neka oblaci počnu kišiti Pravednoga.

Nebesa učinite neka se spusti vaša rosa. 0 egipatska zemljo,

Dala si posebnu povijest..."

("Mysteres des Saints Innocents" - Misterij Nevine dječice, p. 201).

 

IV. - Zašto je PÉGUY posebno odabrao baš tu svetkovinu, zašto je okrunio "Le Mystere des Saints Innocents" (1911.; p. 210-234) upravo liturgijskim zaključkom? Nećemo razumjeti svu originalnost liturgijskog shvaćanja ovoga pisca prije nego što odgovorimo na ta dva pitanja. PEGUY gotovo da je dotakao Nemoguće, htijući svom snagom svoga umijeća uzveličati onu iskrenu nevinost koja je u djetinjoj duši sakrivena u skromnosti. Koji bi pjesnik mogao u potpuno razriješiti jedan takav zadatak? PÉGUY je to izveo, ali stavljajući u svoju službu Liturgiju 28. prosinca koja je dala jedan potpuno uspješan umjetnički izražaj spoju istina kojeg nijedan poznati pjesnik nije ispjevao sve do danas. Duga liturgijska razmatranja o Poslanici i Himnu Večernje (i Lauda) tog dana potiču nas da uđemo u srž tog neistraženog svijeta ljepote djetinje duše. U tom slučaju Liturgija nije samo neusporediva muza, ona je u isto vrijeme najpotpuniji umjetnički izražaj mnoštva istina, i riznica filozofije koja tumači smisao postojećih istina.

       Najprije navodimo to razmatranje o poslanici koje bi dobro bilo

usporediti s tekstom Apokalipse, želimo li bolje shvatiti originalni način ovoga srednjovjekovnog pjesnika, zalutalog u moderno doba.a Nakon što nam je potpuno dao - a to je baš karakteristično za PÉGUY-a - tekst Evanđelja i jednog dijela Poslanice, zaustavlja se baš na ovom mjestu:

 

 

(144) -----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

"dobro čuješ drago dijete, qui empti sunt de terra, koji su uzneseni sa Zemlje.

       Svi su uzneseni sa zemlje, u svoj dan, u svoj čas,

       Ali svi su uzneseni sa zemlje prekasno, kad ga je zemlja već čitavog zarobila...

       Ali oni, samo oni, empti sunt de terra, doslovno bili su uzneseni sa

zemlje.

Prije nego što su ikako bili pokopani u zemlju,

Njih je stotinu četrdeset i četiri tisuće i to su baš oni koji

Imaju moje ime i ime moga sina upisano na čelu...

I apostol začu glas s neba...

Ali oni pjevahu kao jedan novi hvalospjev pred prijestoljem.

I pred četiri životinje, i starcima.

To je novi hvalospjev, novi da označi

       Onu vječnu novost koja postoji u djetinjstvu

       I koja je najveća tajna moje milosti.

       Taj preporod, koji se vječno nanovo rađa,

       Ta novost koja se vječno nanovo rađa.

       I taj novi hvalospjev dolazi upravo iz te novosti,

       Iz nje izlazi, U njoj se rađa..."

      

Zatim dolazi neusporedivo razmatranje o PRUDENCIJE-vom veličanstvenom himnu "Salvete flores martyrum", o himnu koji je već petnaest stoljeća ispunjao kršćane ushićenjem.a

       Ali Crkva ide mnogo dalje. Crkva prelazi preko toga, Crkva nadilazi Apostola. Crkva ne kaže samo da su oni prvijenci Božji i Jaganjčevi.

Crkva ih zaziva i daje im ime "fleurs de martyrs" (cvijeće  mučenika).

 

 

(145) -----------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

Doslovno se pod time razumijeva da su ostali mučenici plodovi, ali ovi su među mučenicima pravo cvijeće.

 

Salvete flores Martyrum

Zdravo cvijeće Mučenika

Polegnuti na mučilo, povezani uz mučilo,

poput plodova povezanih uz brajdu

Ostali mučenici, dvadeset stoljeća mučeništva

Stoljeća i stoljeća mučeništva

Doslovno su plodovi godišnjeg doba,

Svakog godišnjeg doba raspoređenog uz brajdu

I naročito plodovi jesenski

I sam moj sin bi ubran

U svojem trideset i trećem ljetu. Ali oni

jednostavni i nevini,

       Oni su i prije samih plodova, oni su

       obećanje ploda.

 

Salvete flores Martyrum, ta djeca od manje od dvije godine cvijeće su svih drugih Mučenika.

 

To znači cvijeće koje daje ostale mučenike.

Za lijepog početka mjeseca travnja oni su ruža, cvijet breskvin.

Usred travnja za lijepoga početka svibnja, oni su kruškin cvijet.

Usred svibnja oni su crven jabukov cvijet.

Bijel i crven, oni su i sam cvijet

i cvjetni pupoljak i pupoljkov pamuk.

Oni su izdanak grane i izdanak cvijeta.

Oni su čast mjeseca travnja i slatka nada.

Oni su čast i šuma i mjeseci.

Oni su prvo djetinjstvo...

Oni su cvijet gloga koji cvate za Velikog tjedna.

I cvijet preteče crnog gloga,

koji cvate pet tjedana ranije.

Oni su cvijet svih tih biljaka i svih ružinih stabljika.

Obećanje tolikih mučenika oni su ružini pupovi,

I one rose krvi..."

(Dolazi zatim latinski tekst i francuski prijevod himna).

 

"Takav je moj raj, veli Bog. Moj raj je sve što je najjednostavnije. Ništa nije tako ogoljeno kao moj raj. Aram sub ipsam, u podnožju

 

(146) --------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

samoga oltara bezazlena djeca igraju se sa svojim palmama i svojim mučeničkimn krunama.

       Eto što se zbiva u mom raju. Čime se može lijepo igrati. Mučeničkom

palmom i mučeničkim krunama.

Mislim da se igraju kolutima, kaže Bog, i možda milostima (barem tako

mislim, jer nemojte misliti da me ikada traže dopuštenje).

       I uvijek im zelena palma izgleda služi kao štapić za igru..." (pp. 232-234).

Ovaj tako šaljivi svršetak, koji nam inače baš dobro otkriva PEGUY-ev šarmantni karakter, sadrži, bez ikakve sumnje, i vrlo duboki simbolički smisao. Nipošto ne narušava ozbiljnost toga razmatranja. Duboko osjećamo da se, kopajući tlo za isti cilj (- tlo je nevina duša djeteta - ) , PÉGUY zaranja i približuje se samoj biti Bića.

 

V. - Razmatranje o Sepulture des petits enfants (Pokopu dječice), o kojem ćemo pokušati dati kratku analizu, razlikuje se od prethodnog razmatranja time što se manje obazire na tekst, a više na sam liturgijski obred. Navedimo najprije najznačajnija mjesta samoga teksta, tako da nam zaključci, koje ćemo odatle izvući, postanu što jasniji i opipljiviji:

"A to (kakva obaveza) ponavljam pri tom obredu za mrtve, prema čemu je sve usmjereno. Kamo se sve kreće. Obred za mrtve kod pokapanja djeteta. Celebrant oblači bijelu roketu i bijelu stolu.

I kao na dan krštenja on ide po dijete sve do  praga crkve,

A to je prag moje kuće.

       I isto tako prag Kuće njegova Oca,

       Tako na dan tog pokopa, doći će po dijete u župu sve do Kuće njegova oca.

       Sve do praga kuće njegova oca.

       I sam križ ide nošen ispred tog djeteta koje je umrlo u župi.

Pa kad povorka dođe k crkvi

       Križ ide nošen ispred.

       Križ i svećenik i pjevač i ministranti idu naprijed.

       I glavnom ulicom sela, čitavo selo.

 

 

(147) ----------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

Cijela župa slijedi,

Muškarci i žene i djeca.

I žene plaču i sve je bijelo.

I celebrant pjeva.

Stari psalam kralja Davida

Beati immaculati in via

Blaženi bez mrlje na putu

Blaženi neokaljani na putu

Beati immaculati in via.

Zar će biti, kaže Bože, toliko svetih i mučenika.

Jedini koji će biti stvarno bijeli.

Stvarno čisti.

Jedini koji će biti stvarno bez mrlje, bit će

Ona nesretna djeca koju Herodovi vojnici

Poklaše u naručju njihove majke..." (p. 202).

 

 

Bjelina obredne odjeće pokazuje čitavoj župi da je jedan novi mali anđeo odletio u nebo da posreduje za zemlju. Cijela župa aktivno sudjeluje pri pokopu malog djeteta, pri obredu koji je kao službeni i javni čin neusporedive istine koja je: duša jednog djeteta je sveobuhvatni svijet nevinosti kojemu treba iskazati poštovanje dostojno njegove veličine.

 

VI. - Duboki odnosi, koji postoje između puka i Liturgije i koji nalaze lijepo tumačenje u odlomku koji smo upravo naveli, privući će još našu pozornost na kraju ovoga poglavlja.

       Vrlo su brojna mjesta u kojima nalazimo aluzije na tekstove ili

na liturgijske obrede. Pjesnik se njima služi na primjer da bi dao više snage svom izrazitom stilu:

 

"Tako stupa stari zavjet pred novim zavjetom.

Tako povjesničari stupaju ispred uspoređivanja

I himni i molitve i zazivi

I polagani i dugi red proroka

Ispred zbijenih četa,

Ispred četvrtastih četa svetaca." ("Saints Innocents", p.l64).

 

Susrećemo dosta često kod njega liturgijske aluzije kad nam razotkriva najskrovitije nabore svoje vlastite duše. Evo kakav učinak ima na njega misao o Posljednjem sudu:

      

(148) -----------------------------------------------------------------------------------------

 

       "Kad ne bude više zvonilo zvono za krštenje

       I za početak Mise i za Sveti Sakramenat

       I za mladi zavjet i tešku zakletvu

I rascvjetanu jesen velikih krizantema.

 

Kad se više ne bude čulo usred velikih blagdana

Uzdizanje In excelsis i Magnificat

Kad se ne bude više vidjelo na ocean glava

Kako pada Dominus i Benedicat..." (LAUREC, p. 121) (56)

 

Ako navedeni stihovi ne dokazuju ništa o širini PÉGUY-eva znanja, uostalom ne baš velika, ipak neosporno svjedoče za suvremeno razdoblje da je obilježeno pečatom liturgijskog zanosa.

 

VII. - PÉGUY kao tipičan predstavnik obnove francuskog idealizma i kao dobar sin svoga naroda, dobro je smatrao da Francuz voli crkvenu umjetnost neospornom ljubavlju. Francuz kako ga PÉGUY zamišlja, smatra središte Liturgije - dakle žrtvu Mise - najvećim i najsvečanijim trenutkom na svijetu. Francuzi ispovjedaju svoju vjeru sagibajuć glavu za vrijeme podizanja, čime je to još i važnije jer oni pripadaju "narodu koji diže glavu", "narodu koji zna govoriti s velikima":

 

"Narod francuskih barona, narod koji diže glavu, narod koji zna govoriti s velikima.

I prema tome sa mnom, Najvećim.

Oni koji uvijek dižu glavu

Ne vidi se da također i sagibaju glavu

Na Prikazanje i na Podizanje Tijela moga Sina.

 

Ali te Francuze koji uvijek dižu glavu

Koji uvijek drže glavu uspravnu

I visoko uzdignutu,

Kad u crkvi stotinu pedeset ili dvije stotine poredanih

Francuza na koljenima

Sagiblju glavu zajedno istodobno tri puta na tri zvuka zvonca

 

(149) ----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

Za Prikazanje i za Prinos

I za posvetu i podizanje tijela moga Sina,

To se vidi, oni prigiblju glavu i svi shvaćaju

Da to ima smisla,

Da je to svečani trenutak i najveći misterij

i najveći trenutak na svijetu."

("Saints Innocents", pp. 76-77).

 

VIII. - Ali nije li ta privrženost Liturgiji neka predrasuda, neko samovoljno uvjerenje? PÉGUY odgovara da nije; ono, kako on smatra, izražava sve istine na kojima počiva zgrada sveukupnog Kršćanstva: ono veže religiozna uvjerenja židovskog naroda s uvjerenjima koje je donio Isus Krist i preko rimske sveobuhvatnosti predaje ih sveukupnom čovječanstvu:

 

"Tako se moja rimska liturgija veze s mojim središnjim i najglavnijim propovijedanjem

       I s mojim judejskim proroštvom.

       A lanac je židovski i rimski prolazeći kroz neki okvir vrata, kroz neki zglob.

       Nekim središnjim porijeklom.

       Sve je najavljeno mojim židovskim proroštvom.

       Sve je u središtu, sve je u srcu ostvareno, sve je dovršeno mojim Sinom.

Sve je dovršeno, sve je proslavljeno mojom rimskom Liturgijom."

("Saints Innocents", pp. 182-201.)

 

Kako on smatra, a PÉGUY se tu potpuno slaže s ortodoksnom naukom katolicizma, Liturgija. u svojoj cjelini, vrijedi isto toliko kao i samo Sveto Pismo:

 

Bog progovori ovako: "Kakvu mi je obavezu Crkva, moja kćerka, učinila da preuzmem.

       I učinila da kažem (ali nikada neću zanijekati Liturgiju

Molitvu, zaziv moje kćeri, Crkve.")

       "Obvezujem se isto tako u naukama Crkve kao u svojim vlastitim Obvezama.

       Obvezujem se isto tako u Liturgiji kao što sam se obavezao s Mojsijem.

       I kao što se moj sin s njima obavezao na gori..." (ibid.)

 

(150) -----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

Kršćani, "liturgijski puk" time se dakle služi kao i svakim drugim oružjem da suzbije neprijatelje Istine koji se nalaze razasuti po cijelom svijetu:

 

"lsusovo oružje je Mojsijevska vjera,

Deset zapovijedi liturgijskoga puka.

Koji nikad nije bio poništen od apostolskog Rima..."

 

"lsusovo oružje je budući narod,

       To je bogati Misal, minijatura

       I nebo i pakao i zemlja na slici." ("Tapisserie de Ste-Genevieve" - Tapiserija sv. Genoveve, p. 301-306).

      

Napokon Liturgija je ono umjetničko zrcalo koje odražava neprestano i božansko djelovanje u svijetu i djela "liturgijskoga puka" u sveopćoj povijesti:

 

"lli još

prorok proreče

Moj sin reče

I ja potvrđujem i posvećujem

I moja Crkva potvrđuje i slavi

I posvećuje i spominje se." ("Saints-lnnocents", p. 228).

 

 

IX. - PÉGUY bijaše jedan od katolika koji bi bio dao čitavog sv. Tomu za "Stabat", "Magnificat", "Ave Maria" i "Salve Regina" (LAUREC, p. 20) i vjerovao je u djelotvornost molitve što svjedoči duboko poštivanje cjelokupne Liturgije.

U velikom brodovlju molitava, poredanom u bojni red, koji siječe val božanske srdžbe, nalazi se naravno i jedno liturgijsko brodovlje:

 

"A treće brodovlje jesu druge bezbrojne molitve.

Sve one koje se izgovaraju za vrijeme Mise i Večernjih. I na blagoslovu.

I molitve redovnika koje oblježavaju sve satove dana. I blaženi u noći.

I “Benedicte” koji se govori kad se pristupa stolu

Pred dobrom vrućom zdjelom juhe.

Sve napokon sve. I ne preostaje više nijedna." (LAUREC, p. 100).

 

PÉGUY uvodi Liturgiju u svoja razmatranja, i kopajući kao E. HALLO do najmanjih pojedinosti, nastoji prodrijeti joj do srži. Ako svojim razmatranjima daje sloj duhovitosti, dokazuje originalnost kakvu do sada nismo nigdje drugdje susreli. Zato Liturgija

 

(151) ----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 

 igra aktivnu ulogu u Misteriju Nevine dječice: daje mu teološko, filozofsko i umjetničko tumačenje toga potpuno stvarnog fenomena da je nevina ljepota djetinje duše jedna od najvećih divota na svijetu. To važno i najglavnije mjesto koje ona zauzima u PÉGUY-evu djelu i to tako da pjesnikova zamisao ne bi bila shvatljiva bez sudjelovanja Liturgije, najavljuje jedno od remek-djela modernog teatra: "L'Annonce faite a Marie" - Navještenje Mariji - PAUL CLAUDEL-a.

 

(152) ------------------------------------------------------------------------------------


 


Bilješke:

 

(144) ----------------------------------------

a Vidi supra montem Sion Agnum stantem, et cum eo centum quadraginta quattuor millia, habentes nomen ejus, et nomem Patris ejus, scriptum in frontibus suis.  Et sudivi vocem de coelo, tamquam vocem aquarum multarum et tamquam vocem tonitrui magni et vocem quam audivi, sicut citharoedorum citharizantium in citharis suis. Et cantabant quasi canticum novum ante sedem et ante quattuor animalia et seniores. Et nemo poterat dicere canticum, nisi illa centum quadraginta quattuor millia, qui empti sunt de terra (Ap.14,1-4).

 

(145) ----------------------------------------

a Salvete flores martyrum

  Quos lucis ipso in limine

  Christi isecutor sustulit

  Centurbo nascentes rosas.

 

Vos prima Christi victima,

Grex immolatorum tener,

Aram sub ipsam simplices

Palma et coronis ludite.


 


56 Evo još nekoliko primjera:

Vidio sam glavni grad kraljevstva i Rim, glavni grad Kršćanstva.  Čuo sam pjevane mise i veličanstvene Večernje” (Saints Innocents – Nevina dječica, p.182)

“Imat će dovoljno

Za vječnost dosta,a sve što će tražiti biti će mir

Dona eis, Domene, pacem,

Et requiem aeternam.  Mir i vječni pokoj.” (ibid.)