IVAN MERZ UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA Doktorska disertacija Ivana Merza ************************** Drugi dioA N T I L I T U R G I J S K I P I S C I
POGLAVLJE IV.
ALFRED DE VIGNY1797-1863
ALFRED DE MUSSET 1810-1857
I. - VIGNY je po svom odgoju bio baštinik religioznog shvaćanja XVIII. stoljeća; međutim ipak se njegov estetski osjećaj izjasnio u prilog Liturgiji. II. - Njegov naglašeni individualizam ne dopušta Liturgiji nikakav utjecaj na njegovo djelo. Aluzije na Molitve za mrtve i na psalme nalaze se samo slučajno u njegovim pjesmama. III. - MUSSET priznaje da je dijete svoga stoljeća; to jest da je nedostatno poučen u vjerskim stvarima. Nekim stavovima najavljuje pjesnika “Fleurs du Mal”. IV. - VIGNY i MUSSET jesu dvojica istaknutih predstavnika među francuskim piscima liturgijske zbrke koja je vladala u Francuskoj prije dolaska DOM GUERANGER-a.
* * * * * *
I. -
Najbolji izvor da se upoznamo s liturgijskim idejama VlGNY-a je njegov “Journal
d’un poete” (Dnevnik jednog pjesnika). Čitajući ga ustanovljujemo
da je njegov vjerski odgoj bio krajnje bijedan.
Njegova majka se u tome potpuno
razlikovala od LAMARTINE-ove. Vigny ne spominje da ga je učila psalme ili
drugu religioznu poeziju. Naprotiv zaljubljena u ROUSSEAU-ove ideje, ona
je svome sinu usadila mnogobrojne misli XVIII. stoljeća. doba i što odgoj nije promijenio u simpatiju, Vigny je posjedovao prirodeni dar da voli sve što je lijepo:
(218) ------------------------------------------------------------------------------------------
Taj obred
istovremeno nacionalan i religiozan oduševljavao je VIGNY-a jer su u njemu
njegov vid i njegov sluh imali prednost. Uživao je u njemu kao što bi bio
uživao u bilo kojem prizoru prirode. Njegova pradjedovska naklonost i
priroda njegova duha tjerali su ga ususret Liturgiji:
uzdigla do tolikog ushićenja ... Pjesme koje su me naročito oduševile,
jesu one iz “Laudi spirituali”, pjesme Djevici, koje su pjevala talijanska
bratstva” (1833. god. - p. 78; vidi i p. 49).
drugog
čitanja učinilo mi se da vidim svoju jadnu majku ispruženu do mojih nogu i
gorko sam zaplakao”(p. 131). bajku” (Vjera sa svojim bogoštovljem!) “sveopće prihvaćenu i prilagođena u najvećem broju” (p. 151).
II. - To što smo upravo rekli, tumači njegov osobni odnos prema bogoštovlju. S obzirom na česte religiozne misli, očekivali bismo da u njegovim djelima nađemo više aluzija na Liturgiju. Ništa od toga: pjesnik je potpuni individualist, iz Biblije je crpio samo teme koje je komentirao po svojoj volji ne brinući se da njegova tumačenja budu točna u znanstvenom pogledu. Ne nalazimo, dakle, kod njega toliko poimanja o kršćanskoj estetici koliko smo susreli kod LAMARTINE-a. Aluzije na psalam De Profundis, koje ćemo odmah navesti, zajedno s Molitvom za mrtve, ne pobijaju naše tvrdnje: te su dvije molitve postale tako poznate u Francuskoj, da čovjek ne mora biti pisac da bi ih se sjetio s vremena na vrijeme:
(219) ---------------------------------------------------------------------------------------
“Šaptao je sasvim tiho molitvu za mrtve ........................ Stari redovnik izgovorio je molitvu, Uz pogrebni odar uvijek je sjedio, .... započinjao je ponovo, Svojim glasom koji je drhtao u njegovu zvučnom zatvoru Posljednja pjesma mira: govoraše '0 gospodine, Ne lomi u svom bijesu moju dušu, Ne zaogrni me u smrt bezbožnika.'
Dodao je tako: 'Kad zli vreba na me, Hoćeš li dati, Gospodine, da padnem mu u ruke? Ta on je pod mojim koracima prekinuo tvoje pute; Nemoj me kazniti, jer moj zločin je njegov zločin, Viknuo sam prema nebu iz dna svoga ponora. O moj Bože. Izvadi me iz sredine zlih.’” (“La Prison” - Zatvor, 1821.)
III.
- ALFRED DE
MUSSET, pak, priznaje u svojoj iskrenosti razmaženog djeteta, svoje
potpuno neznanje na religioznom području i istodobno ističe nedostatnost
odgoja u djetinjstvu:
Umjetnik do srži, MUSSET osjeća sasvim spontano kakve bi pjesničke efekte
čovjek mogao izvući iz Liturgije. Njegov njuh i vid bili su izvanredno
razvijeni pa nije čudo da se njima poslužio da obogati svoj stil
liturgijskim usporedbama. U tome je neka vrsta preteča BAUDELAIRE-a: Ili pak:
(220) -----------------------------------------------------------------------------------------
IV. - VIGNY I MUSSET bili su najglasovitiji predstavnici liturgijske zbrke, koja je vladala u Francuskoj prije dolaska DOM GUERANGER-a. Nisu oni bili protivnici Liturgije po svom unutrašnjem raspoloženju. MUSSET je volio “iznad svega svetu glazbu” (Confessions, I/p. 92) - Ne, nipošto, nisu mogli biti njezini poklonici, jer nisu imali prigode ni da prisustvuju obredima, obavljenim prema tradicionalnim pravilima, niti da si pribave djela koja bi ih uputila u shvaćanje kršćanske estetike. Da žive u naše doba, mogli bismo to zaključiti po njihovim prirodnim raspoloženjima - po svoj prilici bili bi na strani prijatelja Liturgije.
(221) --------------------------------------------------------------------------------------
Bilješke:
(221) -------------------------------------- [a] Abélard “proživio je polovinu svoga života ljubeći joj nevino čelo, učeći je pjevati Davidove psalme i Savlov hvalospjev...” (Confessions d’un enfant du siecle, I/p. 36).
|