IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

 
Treći  dio

        “INDIFERENTNI”  PISCI

 

POGLAVLJE I.

 

 

UVOD

 

 

I. - Definicija pisaca nazvanih ”indiferentni”. Neprocjenjiva vrijednost njihovih svjedočanstva.

II. - Filozofska znanost tvrdi da svaka religija mora imati bogoštovlje. A. COMTE i E. BOUTROUX.

III. - Glavne crte kulta čovječanstva A. COMTE-a.

IV. - Kad jedna religija ne bi posjedovala nikakvo bogoštovlje, trebalo bi joj ga izmisliti. Značenje religioznih obreda u djelima pisaca nazvanih “indiferentni”.

V. – Podjela te široke teme na četiri odvojena kruga.

 

*     *      *      *      *

 

“Religija teži da ostvari među njima” (svima Ijudima) “vezu ljubavi kao potporanj, kao načelo materijalne veze. U tom smislu ona čuva upravo one obrede, koje prenosi kroz tolika stoljeća i narode, i koji su neusporedivi simboli neprekidnog trajanja i punine ljudske obitelji".

 

BOUTROUX, Science et religion dans la Philosophie contemporaine (Znanost i religija u modernoj filozofiji), p. 340.

 

Čitav niz pisaca, koje smo pregledali tijekom naše studije, bio je pod utjecajem jedne opće ideje: svi su mislili na Liturgiju. Jedni su joj se divili i branili ju, dok su je drugi smatrali protivnom istinskom duhu kršćanske vjere. Nije naša

 

(229) --------------------------------------------------------------------------------------

 

 

 zadaća da donosimo sudove o njihovu mišljenju. Međutim, sasvim je očito da je Liturgija igrala i još igra neosporivu ulogu u nacionalnom životu Francuske i da vrši znatan utjecaj na obrazovanim društvenim slojevima zbog svoje vrijednosti u isto vrijeme estetske i doktrinalne.

Međutim postoji dosta znatan broj pisaca za koje religiozni problem bijaše kao lišen svakog posebnog zanimanja. Ako o njemu govore u svojim djelima, čine to potpuno ravnodušno i potpuno nezainteresirano. Govorili su o njemu ipak samo kao usputno. S njima se, dakle, treba pozabaviti sve do kraja naše studije. Njihova su nam svjedočanstva tim dragocjenija što većinom izlaze iz pera onih koji nemaju nikakva interesa da preuveličavaju ili umanjuju njezin utjecaj. Svaki od njih dao je o njoj svoje mišljenje već prema tome kako je njegov promatralački dar bio razvijen.

 

II. - Na početak ovog poglavlja stavili smo citat izvađen iz knjige jednoga od najglasovitijih majstora francuske suvremene misli. Mišljenje jednog znanstvenika na filozofskom području kao što je bio BOUTROUX čini nam se da najbolje odgovara onoj struji koja nam je pružila jednostavne činjenice ne dodavajući im svoje komentare: nije važno da li su ti pisci naklonjeni ili su protivnici liturgijskim manifestacijama već od početka, BOUTROUX izričito odlučno tvrdi da nijedna religija ne može biti bez cjelovitosti utvrđenih obreda. AUGUSTE COMTE, začetnik pozitivističke filozofije daje nam o tome neobično izraziti primjer. Nećete nam zamjeriti, ako se malo zaustavimo na tom filozofu uostalom, zanimljivom sa nekoliko aspekata.

 

III. - Htijući ustanoviti religiju “ČOVJEČNOSTl”, COMTE je bio primoran postaviti glavna pravila svoga bogoštovlja. On u tome razlikuje privatno bogoštovlje od javnoga. U privatnom bogoštovlju častila bi se Čovječnost posredstvom više živih ili preminulih žena, koje bi ju morale predstavljati na častan i dostojanstven način. Tri anđela čuvara svakoga čovjeka bila bi: njegova majka, njegova žena i njegova kći. Kad bi nedostajala jedna od njih, mogao bi izabrati za anđela čuvara neku povijesnu osobu.
       COMTE zatim razlikuje dvije vrste molitava: “komemoraciju” i “efuziju”. Svaki bi čovjek morao usmeno moliti otprilike dva sata dnevno, a tekstovi bi mogli biti odlomci iz djela najvećih pjesnika. Liturgijska bi godina imala osamdeset četiri svetkovine ustanovljene u čast različitih obiteljskih ili društvenih veza koje održavaju odnose među ljudima. Sakramenti, brojem devet, odnosili bi se na rođenje, početak školovanja, ženidbu...

 

(230)-----------------------------------------------------------------------------------------

 

 

IV. - Sve te pojedinosti, uostalom nadahnute katoličkom Liturgijom, upravo najbolje dokazuju da obredi bogoštovlja sačinjavaju nužnost za svaku religiju i da bi ih trebalo izmisliti - kao što je to bio slučaj A. COMTE-a - kad ne bi postojali. Pisci, o kojima ćemo govoriti u nastavku, pružit će nam dakle samo jedan dokumenat, premda nepotpun, ali ipak vrlo značajan za važno mjesto koje Liturgija zauzima u francuskom životu. Pokazat će nam, prema onom što smo upravo izložili, da se nužno u tim sredinama moraju susresti liturgijske manifestacije, gdje je religiozna vjera još živa, ili ako je već nestala, njezini obredi mogu predstavljati neku vrstu zaostatka duhovnog života, koji je jednom bio živ, ali se zatim izgubio (DUMAS SIN, DAUDET. . .)

 

V. - Mi ćemo studiju o piscima nazvanim “indiferentni” grupirati oko četiri ciklusa i to: BALZAC-ov ciklus, FLAUBERT-ov ciklus, Ciklus suvremenih romanopisaca i napokon Ciklus lirskih pjesnika. Ako ti ciklusi ne uspiju obuhvatiti cjelokupnu temu, djela kojima ćemo se baviti barem će nam poslužiti kao uzorak za taj ostatak koji bi nas mogao dovesti do toga da se zapetljamo u njegove bezbrojne pojedinosti. Kada bismo htjeli izvaditi liturgijske primjere iz ogromnog mnoštva francuskih pisaca, koje bismo trebali obraditi u ovom dijelu naše studije, izložili bismo se velikoj opasnosti da radimo na štetu one toliko željene jasnoće koja je cilj svakog znanstvenog rada.

 

 

(231) -----------------------------------------------------------------------------------------