IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

Treći  dio

“INDIFERENTNI”  PISCI

POGLAVLJE III.

FLAUBERT-OV CIKLUS

I. - Sklad između realističkog i psihološkog detalja je karakteristika liturgijskih analiza GUSTAVE-a FLAUBERT-a.

II. - Služi se impresionističkim postupkom kad je liturgijski obred nevažan za život njegovih junaka. Bilješka o A. DAUDET-u.

III. - FLAUBERT se služi Obrednikom da s najvećom točnošću opiše obred Posljednje pomasti.

IV. - Njegove psihološke analize o vjerskom stanju, nastalom po Liturgiji, izdižu ga mnogo iznad ZOLA-inih analiza. Bilješka o DUMAS SINU.

V. - FLAUBERT ocrtava religioznu evoluciju Mme Bovary i njezino liturgijsko iskustvo kopira s više mjesta iz Otkrivenja.

VI. - Iz liturgijske analize Madame Bovary proizlazi da je FLAUBERT vrlo savjesno nastojao ispuniti svoju dužnost pisca.

                      *      *      *      *      *      *

I.               - Promatranje stvarnosti koju FLAUBERT pokriva nekom vrstom znanstvenog premaza, mnogo je napredovalo od pojave “Le Curé de Village”. FLAUBERT se nije više ograničio, kao što je to činio njegov prethodnik, da zabilježi vanjštinu same Liturgije, nego se trudio prodrijeti u duhovni život onih koji su pod liturgijskim utjecajem. S autorom romana “Madame Bovary” (1857.) pjesnički realizam je dosegao svoj vrhunac, a sklad između realističkog i psihološkog detalja

(237) --------------------------------------------------------------------------------------

nije još bio toliko narušen kao što će biti kod ZOLA-e nekoliko godina kasnije. Treba dakle analizirati FLAUBERT-ovo djelo iz dva aspekta: treba u njemu najprije istaknuti vještinu realističke dokumentacije pa zaključiti s nekoliko primjera izvađenih sa psihološkog područja.

II. - U trenutku kada FLAUBERT preuzima opisati jedan liturgijski obred koji ostaje bez ikakva utjecaja na život njegovih likova, upotrebljava impresionistički postupak:
       “G. Bournisien, u svečanoj odjeći, pjevao je visokim glasom, klanjao se svetohraništu, uzdizao dlanove, širio ruke ... Pjevalo se, klečalo se, dizalo se, tome nije bilo kraja ... Zvono ponovno odjeknu. Nasta veliko pomicanje stolaca. Nosači podmetnuše svoja tri štapa pod lijes i ljudi stadoše izlaziti iz crkve” (p. 372-373).
       Ne možemo dobiti nikakvu predodžbu o liturgijskom znanju našega pisca čitajući to kratko remek-djelo koje smo upravo naveli. Taj je opis ipak na mjestu, a FLAUBERT nije baš ništa izostavio kad nije dao više pojedinosti o toj Misi za pokojne.[a]

III.  - Kao savjestan radnik, pisac se trudi dobro informirati kad tema to zahtijeva. Čitajmo u “Madame Bovary” opis Posljednje pomasti. Poslije čitanja mislit ćemo da u rukama imamo Obrednik koji nam donosi sve pojedinosti za podjelu tog sakramenta:

"Bijaše na radnom stolu, pokrivenom bijelim stolnjakom ... veliko

raspelo, između dva svijećnjaka koji su gorjeli ... svećenik se diže da uzme raspelo ... Zatim izgovori Misereatur i Indulgentiam; umoči svoj desni palac u ulje i otpoče pomazanje: najprije po očima, koje su toliko požudno željele sve zemaljske naslade,[b] zatim po nosnicama, što su pohlepno udisale blage povjetarce i ljubavne mirise, zatim po ustima, koja su se otvarala na laž, koja su stenjala od oholosti i klicala u pohoti; zatim po rukama, koje su uživale u ugodnim doticajima, i napokon po stopalima nogu, tako brze nekoć kad su trčale za utaženje

(238) -----------------------------------------------------------------------------------------

svojih želja... Svećenik čak tumači Bovary-ci da Gospodin, katkada, produžuje život osobama kad smatra da je prikladno za spasenje...” (pp. 350-361).

Potpuno tumačenje simbolike ovog obreda i posebno posljednji odlomak obilno dokazuju da je FLAUBERT imao u rukama neki liturgijski priručnik prema kojemu je sastavio taj prizor. Evo što nalazimo u Molitveniku za vjernike od Msgr. MARBAU-a:
       “On ublažava i patnje bolesnika i može čak vratiti zdravlje tijela” (FLAUBERT kaže: “produžuje život osobama”, što je ista stvar!) “ako Bog smatra korisnim za spas njihove duše” (FLAUBERT kaže: “prikladno za spasenje”).

IV. - Treba se pokloniti pred tom iskrenosti jednog pisca koji je ozbiljno shvaćao svoj posao.[c] Tako i u svojim psihološkim analizama autor romana “Madame Bovary” dao je dokaz iste zabrinutosti za preciznost. Razlog što nije tako dobro uspio u realističkim detaljima, leži u činjenici da mu je gotovo potpuno nedostajalo vjersko iskustvo. FLAUBERT je međutim osjećao iskrenu želju da se pokaže ispravan i pravedan u pogledu činjenica koje spadaju u područje religiozne psihologije. On je u mnogočemu nadišao autora “Lourdes”-a i “Rome”, o kojemu smo malo prije govorili.

V.   - FLAUBERT nam kao savjestan psiholog prikazuje čitavu religijsku evoluciju svoje junakinje. Dok je još bila djevojka, osjećala je sav čar, doista nešto neodređen i raznježen, liturgijskih obreda:

"Na to ponovno brujanje zvona” (za Pozdravljenje) ”misao mlade

žene gubila se u njezinim starim uspomenama iz mladosti i internata. Sjetila se velikih svijećnjka, koji su na oltaru nadvisivali vaze pune cvijeća i

(239) ------------------------------------------------------------------------------------------

svetohranište sa stupićima. Kako bi rado kao nekoć bila još negdje usred dugog reda bijelih koprena, koje su tu i tamo crnim obilježavale tvrde kapuce dobrih sestara nagnutih na svojim klecalima nedjeljom kod Mise. Kad bi podigla glavu, gledala bi blago lice Djevice među plavičastim, malim vrtlozima tamjana koji se uzdizao.”
       Na samo sjećanje tih čarobnih draži, Madame Bovary bi obuzeta

nekom vrstom ganuća: “Osjeti se mekanom i posve napuštenom kao perce ptice koja se okreće u oluji; i dogodi se, a da toga nije bila ni svjesna, da se uputila k crkvi, spremna za bilo kakvu pobožnost, samo da u njoj prigne svoju dušu i da u njoj sav život nestane” (p. 121).

Isto tako slavni romanopisac nastojao je oslikati duhovni život Madame Bovary za vrijeme i poslije pričesti:

“Madame Bovary nakon što se pričestila vjerovala je da čuje u dalekim prostorima pjesmu serafskih harfi i da vidi u plavom nebu, na zlatnom prijestolju usred svetaca koji drže zelene palme, Boga Oca u sjajnom veličanstvu kako na jedan njegov znak silaze k zemlji anđeli plamenih krila” (p. 290).

Ako taj odlomak još nije dosegnuo upadljivu točnost sjajnih analiza,

koju smo naglasili kod o E. BAUMANN-a ili FR. JAMMES-a - FLAUBERT-u je nedostajalo religiozno iskustvo - ipak treba mu s pravom priznati da se je potrudio da se što bolje informira. Stvarno prepoznajemo u psihološkoj analizi, što smo upravo naveli, utjecaj nekih svetih tekstova. Kao da je prekopirana iz više odlomaka iz Otkrivenja.[d]

       VI. - Nekoliko odlomaka iz romana “Madame Bovary” potvrđuju dakle opći sud o točnosti koji je povijest književnosti donijela o FLAUBERT-u. Mišljenje koje smo mi iznijeli o njegovom djelu s liturgijskog stajališta, pokazalo je pisca koji se zbog svojeg zvanja smatra obveznim na savjesnu točnost u proučavanju detalja u isto vrijeme realističnih i psiholoških.

(240) -----------------------------------------------------------------------------------------