IVAN MERZ

UTJECAJ LITURGIJE NA FRANCUSKE PISCE

 OD CHATEAUBRIANDA DO NAŠIH DANA

Doktorska disertacija Ivana Merza

**************************

 

 

ZAKLJUČAK

 

 

Došavši do kraja ovog proučavanja, koje obuhvaća tako široku temu, dužnost nam je izvući glavne ideje koje su se nametnule našoj pažnji već od početka prvog poglavlja. Ponajprije treba naglasiti da nismo analizirali cjelokupna djela koja obuhvaća ovaj tema. Ograničili smo se na ona djela koja označuju izrazitu točku u evoluciji liturgijskog utjecaja na francuske pisce.

Okvir koji smo postavili u ovom proučavanju može poslužiti kao vodič onome tko bi htio s više pojedinosti proučavati istu temu. Ispravci koji bi uslijedili tijekom takvog rada, neće ništa promijeniti - to je naše skromno mišljenje - na cjelokupni pogled koji smo postigli uspoređujući tako veliki broj pisaca i djela.
       Nismo se zaustavljali tokom našeg proučavanja na liturgijska tumačenja koja smo smatrali da su čitatelju poznata. U našim očima Liturgija sačinjava “javno službeno bogoslužje koje Crkva organizira” (HERBERT). Ona je prema definiciji DOM GUERANGER-a “poštovana molitva u socijalnoj državi”. Zato smo u područje našega promatranja unijeli sve one vjerske obrede koji, premda nisu usko iz područja Liturgije, ipak dopuštaju da ih se s njom poveže određenim više ili manje važnim stranama.

Zatim smo mnogobrojnim primjerima dokazali da Liturgija sačinjava dio nacionalne baštine Francuske. Ona nije samo odgojiteljica ukusa francuskoga naroda, nego mu ona također pruža nauku po kojoj on vrlo često usklađuje najvažnije postupke i odluke svoga života. Da bi potkrijepili tu tvrdnju donijeli smo više dokaza. Jedan i to ne najmanje vrijedan u našim očima dolazi iz velikog broja liturgijskih parodija koje smo spomenuli tokom našeg proučavanja.

 

 

(253) --------------------------------------------------------

 

 


       Budući da je Liturgija posebno zanimanje benediktinskoga reda i njegovih različitih grana, proučavanje koje smo bili poduzeli, velikim dijelom je literarno zrcalo tog benediktinskog utjecaja na francuski narod. Naš rad nije obuhvatio cjelokupnu književnost; ipak postavili smo si zadatak da prikažemo onaj lanac liturgijskih pisaca koji se nije prekidao još od srednjega vijeka.

Ako je srednjovjekovna drama proizašla iz Liturgije, nije manje istinito reći da se utjecaj bogoštovlja Crkve osjeća još i danas u francuskoj književnosti. “Sva naša nacionalna poezija”, govoraše DOM GUERANGER, a mi se vrlo rado pridružujemo njegovom sudu, “naši običaji, naše stare vjerske, civilne ustanove pomiješane su s uspomenama stare Liturgije” (lnst. lit. I/p. LXXVII.).

Liturgijska obnova u suvremenoj Francuskoj velikim je dijelom djelo DOM GUERANGER-a. On je Francusku opet doveo do onog rimskog jedinstva, koje je neprekidno postojalo od Karla Velikog sve do XVIII. stoljeća. HUYSMANS-u pripada zasluga da je bio liturgijski apostol u intelektualnim i umjetničkim sredinama. On je svojim suvremenicima pokazao kakvo se veliko blago pjesništva i ljepote nalazi u različitim vjerskim obredima.

Ono snažno zanimanje koje cjelokupni francuski narod -

intelektualci kao i slojevi srednje kulture - ima prema Liturgiji, doprinosi da k njoj privuče čak i pažnju jednog stranca. Umjetnici iz najrazličitijih zemalja priznaju da se nisu mogli oteti snazi te snažne obnove. Ima ih čak i koji su prigrlili katoličko vjerovanje diveći se njegovim liturgijskim ljepotama u Francuskoj.

       Sve u svemu, sva naša tumačenja, popraćena mnogobrojnim

primjerima koji im služe za potporu, usmjerena su ravno prema cilju koji smo najavili u citatu na početku ovog proučavanja. Nadamo se da su uspjela pokazati:
       “da je ljubav prema svetim svečanostima duboko ukorijenjena u srce Francuza, i da savez vjere i poezije, koji sačinjava temelj katoličke Liturgije, ima za njih tako veliki čar, da ne postoji nikakva patnja niti kakav politički interes, a da bi ga oni zaboravili u trenucima kada tako plemenita i duboka ganuća potresaju njihove duše”.
[1]

 

 

(254) ---------------------------------------------------------------


 


Bilješke:

 

[1] DOM GUERANGER, Institutions liturgiques, II/p. 585.