|
Nastavak studija u Beču 1919. - 1920.
Potkraj siječnja 1919. Ivan ponovno dolazi u Beč i nastavlja studij. Konačno, uz pristanak roditelja, studira ono što je odavno želio: književnost. U Beču se aktivno uključuje u društvo hrvatskih studenata Hrvatska kojemu je bio tajnikom i glavnim animatorom. Živi ozbiljnim religioznim životom prema onome što je spoznao kroz iskustvo rata. Preko ljeta boravi kod roditelja u Banjoj Luci, a potom u Zagrebu, kamo su se u međuvremenu preselili, pa su neki dijelovi dnevnika ondje pisiani. Njegov religiozni život u Beču dobio je novih pobuda. Tu započinje i njegovo zanimanje za liturgiju, koja će poslije postati središtem oko kojega će se kretati njegov duhovni život. Napose su ga se dojmile liturgijske duhovne vježbe koje je obavio za Uskrs 1920. godine.
O djelovanju masonerijeBeč, 17. III. 1919. 22 g. i 3 mj. Učim i zalazim u razne organizacije… Oni oko Graca osnovaše «Kršćansko njemačku narodnu pozornicu» i jučer je bila prva predstava.
Beč, 31. III. 1919. 22 g. i 3. mj. Srbi imaju snažnu masonsku organizaciju. Sav njihov život od Petra pa do zadnjega pobratima u službi je slobodnih zidara. Netko je na temelju dokumenata iznio stvari koje su nas zapravo trgnule. Zar smo mi svi spavali i nismo opazili što se oko nas zbiva? Jedina uzdanica Crkve u nas, naš đački pokret, razdijelio se … Zar su to sve slučajnosti? Nije li baklja nesloge namjerno bačena u naše redove?… Sva neprijateljska štampa je u rukama masona. Zadnji je čas da se organiziramo i započnemo borbu. Kršćanstvo kao zajednički temelj Srba i Hrvata za sada je skoro utopija, jer masoni pomažu pravoslavlje ukoliko je ono u opreci s katolicizmom. Ne znam hoće li biti moguće organizirati jedan dio srpske kršćanske inteligencije, pa da zajednički započnemo rad oko pridignuća kršćanske kulture. No, jao, držim da je prekasno; ne znam bi li se našao među svom srpskom inteligencijom i jedan jedini koji ne bi bio zadojen liberalizmom. Neka nam pomogne dragi Isus da svladamo sotonu u samome sebi i da ljubimo našega Stvoritelja i našega bližnjega, pa da tako uzmognemo proslaviti i proširiti presvetu Crkvu.
U kontaktu s katoličkim organizacijamaBeč, 1. VII. 1919. 22. g. i 7 mj. Pater Leifert govori u Marijinoj kongregaciji o žrtvi; svi su je narodi imali: žrtvuje se postupno uvijek više… Prelazi na liturgiju. Kad bi učenjaci otkrili na kakvom otoku narod koji je kroz 2000 godina održao nošnju, običaje, jezik ne bi to mogli vjerovati. A u liturgiji je to sačuvano… osvjetljava misterij sv. mise. Sastanak svih kongregacija u Konzerthausu… govori se o karitativnom i apostolskom radu. Direktor Smit referira o djelovanju Volksbunda. Osvjetljuje socijalizam kao pseudoreligiju, herezu, protiv koje će se uspješno boriti.
Beč, 15. VII. 1919. 22 g. i 7 mj. U Kalksburgu smo razgledali isusovački samostan. Idealno je uređen. Otok mira i zadovoljstva. - Boljševici htjedoše proglasiti sovjetsku republiku. Vele, da je dosta ranjenih. Učim staronjemački. Griješim….
Poslanje židovskog naroda u povijesti Odnos kršćana prema Židovima O tragediji židovskog narodaBeč, 25. VII. 1919. 22 g. i 7 mj. Držim da se kršćani odviše nekršćanski ponašaju spram Židova. Oni kao da ne razumiju tragiku tog nesretnog naroda koji je bio predestiniran da proživi veličanstvenu prošlost i da rodi Mesiju; a sada luta prezren i proklet bez kralja i svećenstva u tuđini. Mislim da bi kršćani morali pokazati više milosrđa spram tog zanimljivog naroda, ne samo iz historijskog pijeteta, već i zato, što će se jedan dio na koncu svijeta obratiti. I djedovi tih budućih obraćenika su među nama, a mi ih proganjamo. Više razumijevanja i ljubavi spram tih ljudi i mi ćemo tako već i sada mnoge privući u zagrljaj naše svete Crkve. Osobito se moramo zauzimati za one Židove koji trpe, a takvih danas ima mnogo, pa će oni mjesto k boljševizmu doći k nama. Bogataš i kapitalizam, bilo koje vjere bio, ostaje naš protivnik. Scheben (pisac duhovnih knjiga) prekrasno piše.
Moliti valja dragoga Boga da nam dade velikih ljudi Potreba velikana duha koji će se boriti protiv zabludaČovjeka obuzme oduševljenje za našu svetu vjeru, koja u očajnim vremenima rađa nadljude B.Luka, 5.VIII.1919. 22 g. i 8 mj. Studij literarne historije silno je zanimljiv. U pustoši književnosti XVII. stoljeća, među grubim ili rafiniranim formalistima, među bezdušnim ili bombastičnim dramatičarima, među idilsko blaženim debeljakovićima izdiže se veličajna pojava isusovca Friedricha Spee-a, koji se u djelu Cautio criminalis bori protiv spaljivanja vještica, pjeva oduševljeno i blistavo o zaručništvu duše i umire od priljepčive bolesti njegujući ranjene vojnike. Čovjeka obuzme oduševljenje za našu svetu vjeru, koja u očajnim vremenima rađa nadljude: sv. Igancija, sv. Franju Ksaverskog i druge. Uzdam se u Boga da će se i sada naći takvih ljudi u nas, upravo sada gdje se Crkva zadrmala i prijeti pogibelj da će se kod nas srušiti.... Moliti valja dragoga Boga da nam dade velikih ljudi.
Vjerujem da ću gledati dubine Presvetog Trojstva Obavio sam devetu sv.Pričest na slavu Presv. Srca Isusova Zagreb, 6.IX.1919. Preselili smo se ovamo. Žalim za Bosnom i njezinim ljudima. Teško da ću se uživiti u ovaj mentalitet. Tamo su ljudi izrazitijeg značaja. Ovi ovdje mi se čine bezvoljni i mlitavi. Jučer je bio najznamenitiji dan u mome životu. Obavio sam devetu sv. Pričest na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da ću gledati dubine Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu Kri-stovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslužiti, pa ću Božjom pomoći gledati da što snažnije nastavim djelo posvećenja.
Zaslužiti neizmjernu Kristovu ljubavZagreb, 26. IX. 1919. 22 g. i 9 mj. Preselili smo ovamo (u Zagreb). Žalim za Bosnom i ljudima. Teško da ću se uživjeti u ovaj mentalitet. Tamo su ljudi izrazitijeg značaja; ovi ovdje mi se čine bezbojni i mlitavi… Jučer je bio najznamenitiji dan u mome životu. Obavio sam devetu svetu Pričest na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da ću gledati dubine Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu ljubav Kristovu moram barem nekako ovdje zaslužiti, pa ću s Božjom pomoću gledati da što snažnije nastavim djelo posvećenja.
Obavio pobožnost Devet prvih petaka Prvi spomen na Srce Isusovo imamo u njegovu dnevniku prigodom završetka velike devetnice spasa, nakon što je obavio pobožnost devet prvih petaka u čast Srcu Isusovu: "Jučer je bio najznamenitiji dan u mome životu. Obavio sam devetu sv. Pričest na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da ću gledati dubine Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu Kristovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslužiti, pa ću Božjom pomoći gledati da što snažnije nastavim djelo posvećenja." Dnevnik, Zagreb, 26.IX.1919.)
Čudo čudesa: Krist u Euharistiji središte cijelog makrokozmosa Čovjek je silno slab i bez tuđe pomoći ne može ništa. Zato je On iz vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i duševno preporodi. Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama. Svijet živi za se, kao da se nije dogodilo to čudo čudesa, na koje je silnom čežnjom čekao kroz eone cijeli makrokozmos.... Novo doba, Luč 9-10, 1919., str. 210)
Ljudska ljubav - slika ljubavi Krista prema CrkviKrist po milosti projicira svoju narav u čovječjoj duši Beč, 10. X. 1919. 22 g. i 10 mj. Zanimljiva su romantička pisma, osobito pisma Dorothee Veith-ove i Caroline Bohmer Schlegel-ove. Iz ovih se može studirati bit ljubavi. U njihovim, ženskim dušama projicirana je slika ljubavnika. One žive u idejama svojih ljubavnika, misle i zaključuju kao i oni. On njih diže na svoju razinu i u njihovim dušama vidi svoje produkte, vidi sam sebe. Upravo mi ova pisma potvrđuju nauku Crkve koja veli, da je brak (ljubav) odnos između Krista i duše (Crkve). Krist po Milosti projicira svoju narav u čovječjoj duši, diže je na svoju razinu, prožimlje je svojom slikom, ogledava se u njoj i ljubi ju neizmjerno. "Alles Vergängliche ist nur ein Gleichnis" (Sve prolazno je samo jedna usporedba).
Kršćanstvo oslobađa tri prezrena staleža u starom svijetu: žene, radnike i djecu Božanska obitelj nije li alegorija socijalnog preporoda u kršćanstvu?! Sveta obitelj – alegorija socijalnog preporoda Beč, 12.X.1919.– 22 g. i 10 mj. U pogansko su doba bila bespravna ova tri staleža: ženski, dječji i radnički. O ženi je loše mislio Demosten. Prezirali su je ako je bila nerotkinja. U Rimu su žene bacali u Tiber. S djecom je bilo slično. Majke su često djecu bacale psima. Radnici su bili robovi. Cicero spominje da je sramota boraviti u radionici. Majka Božja, mali Isus i sv. Josip, božanska obitelj (pomislimo na Raffaela!) nije li alegorija socijalnog preporoda u kršćanstvu i oslobođenje žene (Marija), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Povijest pozna i mi proživljujemo velike socijalne ženske i radničke pokrete. I do dječjeg pokreta mora doći. Mali Perica, mala Hely od svetoga Boga, dječje organizacije anđela čuvara naviještaju dječju revoluciju... Kršćanstvo je začetnik dječjeg pokreta, ono je u doba, kad se nije slutila važnost organizacije niti svetost dječje duše, u Djetetu obožavalo cijeli dječji rod od postanka svijeta do njegova konca. Katolici bi morali započeti s organizacijom djece.
Korist tjelesnog postaZagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Uzmimo jedno drugo povijesno doba, npr. doba Fichteovog idealizma, kada si je mladež zadojena nacionalnim oduševljenjem, nastojala na spartanski način stvoriti otporno tijelo da se sprema na velika djela, jačajući svoju volju. Zar nije jedno od najuspjelijih sredstava za to, uz mnoga druga bio npr. post. Zar ondašnjim oduševljenima ili čak Spartancima nije imponirao svaki onaj koji je stegnuo svoje tjelesne potrepštine na minimum? Eto, tako je jedna druga velika epoha dokazala da je postulat pozitivnih religija u pogledu posta upravo veličanstven.
Prosuđivanje života pod lećom vječnih istinaZagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Ljudi koji ne razmišljaju, promatraju sve s današnjeg stanovišta i zbog toga ne mogu objektivno, pod lećom vječnih istina, prosuditi niti život niti umjetnost. Njihovo je mjerilo odviše usko, to je ona mala mjera efemernog svjetovnog nazora. No, ima jedan životni nazor, koji se tako rekuć kroz vjekove gradi na objektivnom prosuđivanju svega što opstoji, života, umjetnosti, koji u harmoničnu cjelinu niže kroz povijest svoj objektivni kritički sud o svim pojavama koje se razvijaju i mijenjaju. Taj organizirani kritički nazor je shvaćanje Crkve koja se je kao gorušičino zrno razvila do velikog stabla. Kritika će prema tome biti najobjektivnija onda ako dakle promotrimo djela u svjetlu kršćanskih istina, čiju su istinitost vjekovi dokazali. Tako ćemo postići maksimum objektivne kritike; apsolutna će postati jedino onda kada sam Bog progovori u nama. (Nastavak u sljedećem odlomku.)
Proždrljivost u literaturi, životu i moraluZagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Evo jedan drastičan primjer: Tko se nije nasmijao Shakespearovom Fallstafu. Literarna kritika tvrdi, da je Fallstaf jedan od najuspjelijih komičnih figura u svjetskoj književnosti. Dovedite u kazalište od glada izmorena čovjeka; neka gleda proždrljivog debeljka, to veliko bure, koje misli samo na jelo i piće i na druge tjelesne užitke. Izgladnjeli gledalac će pobjesniti gledajući Fallstafa, jer je glad istančala u gledaoca smisao za socijalnu odgovornost, i on će kao u životu tako i na pozornici (i u ostaloj umjetnosti!) zamrziti toga čovjeka, koji tu preko mjere uživa, dok drugi u najvećoj bijedi i gladi trpe. Ali literarni kritičari… nisu jednostavno ni opazili da je Fallstaff uz vrlo oštru vanjsku izradbu gadan čovjek, koji nam se ne može svidjeti. A da smo zapitali mnijenje Crkve, ona bi nam svojim konačnim stilom rekla da je neumjerenost u jelu i pilu grijeh, a grijeh je gadan. (Nastavak u sljedećem odlomku.)
Nemoral u umjetnosti u prosudbi prosječnog kršćanina i kršćanskog kritičaraZagreb, 12. I. 1920. 23 g. 1 mj. Svaki čovjek može o svemu izreći svoj objektivni sud, ako samo promisli kako Crkva o tome misli. U mnogome zaista i može. Ako npr. u jednom romanu vidi preljub, ili na kakvoj slici prikazan sodomski grijeh, a autor uživa u tome prikazujući to sa stajališta slobode braka, veseleći se tome i tako dalje, svaki uvjereni kršćanin će moći reći da je to zlo, pa makar se on ne mogao ni uživjeti u sve faze tog čina. On, ako je uvjeren o istinitosti svog svjetovnog nazora, bit će uvjeren i o svojoj ispravnoj osudi. Druga je stvar opet od kršćanskog kritičara od zanata. On će moći proživjeti sve faze koje od njega traži umjetnička tvorevina i on će moći osjetiti i nijanse nedosljednosti, onu granicu između dobra i grijeha zato što u sebi dnevno proživljuje ili nastoji proživljavati objektivno najvrjedniji život - život kršćanski; tako on vrlo lako opazi kada logički i psihički razvitak umjetnine stane izlaziti iz kolotečine objektivnih kršćanskih istina. Time dolazimo do zaključka da kritičar, koji je za to zvanje nadaren, morao gojiti što intenzivniji kršćanski život (euharistijski, apstinentski i socijalni), mora nastojati da postane što veći čovjek - mora težiti za svetošću.
Kršćanstvo je apsolutna istina Svaka je prava evolucija put kršćanskoj savršenosti Zagreb, 19.I.1920. U razvoju država postoji tendencija k Apsolutnom. Pošto je kršćanstvo apsolutna istina, to je napredak u razvoju svega, pa i državnog prava, državnih institucija, ako u svojem zakonodavstvu provedu kršćanska načela, i to ne samo obzirom na zahtjeve kršćanskog morala, već i na zahtjeve kršćanskih vrednota, koje traže od čovjeka i od države da postanu nešto više od naravne tvorevine, tj. da provedu životne norme za pojedinca, kao i za veću organizatornu jedinku. U Americi je tako izišla zabrana alkohola i time je Amerika evolucijom došla do kršćanske misli: Apstinentia vera pax invenitur (Odricanjem se dolazi do pravoga mira). Svaka je prava evolucija - bila to u životu pojedinca ili čovječanstva - put kršćanskoj savršenosti. Sve je ostalo dekadenca.
Sekte niču u bolesnom društvu gdje su kršćani zakazaliSudjelovanje na jednom predavanju nove sekte apsolutistaZagreb, 29. I. 1920. 23 g. i 1 mj. Bio sam na dva predavanja u evangeličkoj školi nove vjere "Apsolutista". Neki gosp. Tomić suhonjav, mršav, ošišan čovjek, dugoljasta lica tamne boje zagrebački je pobornik te religije…. Vjera mi se čini budističkom sektom… Temelje je na teoriji apsolutne evolucije… Sam g. Tomić govorio je uvjerljivo, s elanom iz kojega se vidi, da je on sve te ideje proživio i da mu je iskreno stalo do istine. U svakom titraju njegova glasa je strujala ona čežnja za apsolutnom srećom, titrao onaj umor iza dugog lutanja i traženja, da se je napokon smirio u toj vjeri. Slušaoci su pažljivi i ono istinito u toj vjeri, što im se sviđa, jao, oni ne znaju da je to mnogo veličanstvenije u njihovoj vlastitoj. Ne poznaju kršćanstva. Koliko bi bilo veselje g. Tomiću, kada bi se nakon tog burnog traženja upoznao s kršćanstvom. Ovakve sekte niču u bolesnom društvu i pokazuju ukoliko kršćani nisu svoju zadaću ispunili. Želja je u ljudi da individualno upoznaju kršćanstvo i zato su potrebna društva, gdje se mogu o tim stvarima sasvim slobodno, bez ustručavanja porazgovarati. U svim mogućim društvima, sektama, vjerama može svatko studirati anima naturaliter christiana (da je ljudska duša po prirodi kršćanska).
Moj najljepši Uskrs Proživljavao sam umjetnički refleks velikih događaja - Kristovu muku i njegovo uskrsnuće Iz dubine poput pjene dizalo se blato grijeha u duhovnim vježbamaBeč, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj. Veliki tjedan 1920.g. Ivan je proveo u samostanu St. Gabrijel kraj Mödlinga, gdje je proslavio i Uskrs. Ondje je obavljao liturgijske duhovne vježbe koje su na njega ostavile duboki dojam, kao što je uočljivo iz zapisa iz njegova dnevnika. Proveo sam od čiste srijede do danas u St. Gabrijelu kraj Mödlinga. Bio je to moj najljepši Uskrs; proživljavao sam umjetnički refleks velikih događanja - Kristovu muku i njegov Uskrs - uživivši se u liturgijsku umjetnost. Ispočetka smo postili, šutjeli i razmišljali. Kada se je svjetska buka raspršila i duša ostala mirna, sama sa sobom, iz dubine poput pjene dizalo se blato grijeha koje se je nakupilo skoro nesvjesno. Zatim sjajno pjevanje lamentacija, pa Misa Velikog četvrtka sa svojim veseljem i sv. Pričesti unutar svečane mise upravo onako kao kad je Isus ustanovio presv. Euharistiju, pa onda žalost usred te Mise s ritmičkim kretnjama svih redovnika i sjajnom pratnjom orkestra itd. Otkrivenje Križa, te trpljenje Križnog puta potresli su mojom dušom. U subotu opet ono silno veselje nad uskrsnulim Spasiteljem, koje je tako divan izražaj našlo u liturgiji. (Nastavak u sljedećem odlomku.)
Život Kristov je središte povijesti Liturgija – najveća umjetnička tvorevina na svijetuLiturgija je centralna umjetnost, izražaj duše CrkveBeč, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj. Kao što je teologija centralna znanost, tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sjediniti sve umjetnosti u jednu. Liturgija je izražaj duše Crkve, na njenom temelju lako bi bilo izraditi teoriju umjetnosti. U njoj se ogledava kao u kakvom zrcalu život Kristov. Ali ne onakav kakav nam se čini u povijesti, nego onakav kako ga gleda objektivni gledalac koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto, već u visine promatra život, videći sav nadnaravni savez svih događaja: recimo kako ga promatra anđeo. Na taj način postaje umjetnost objektivno zrcalo za života koje hvata i one niti, koje obični čovjek ne opaža. Liturgija je dosegla vrhunac: ona je najveća umjetnička tvorevina koja opstoji na svijetu, a uz to je ona centralna umjetnina, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar historije. (Nastavak u sljedećem odlomku.)
Motive rata, ljubavi, bluda, ubojstva obrađivati metodom Duha Svetoga Beč, 5. IV. 1920. 23 g. i 4 mj. Sve ostale umjetnosti se moraju služiti istom metodom kao Duh Sveti u liturgiji: umjetnik mora prikazivati motiv rata, ljubavi, bluda, ubojstva i razne ostale teme umjetnosti u nadnaravnom savezu i čim bolje on to učini tim je umjetnina vrjednija. Naravno, za to se traži da bude umjetnik svet. Uzmimo npr. Krist kaže: Tko pogleda na ženu bližnjega s pohotom, čini u svojoj duši grijeh. Za Krista je to dovoljno i on tu ideju ne može dalje na daleko i široko razlagati, jer on mora zasijati sjeme svih ideja koje vladaju i koje će vladati u čovječanstvu. Tu ideju je Tolstoj u Kreutzerovoj sonati obradio i to vrlo dobro: on objektivno promatra ljudsko društvo i ono se zrcali na zaseban način u njegovoj duši. Slika u tom zrcalu prikazuje sve niti bludnje i grijeha u koje se je zaplelo moderno društvo... Tolstoj se dakle služi liturgijskom metodom. Ona izreka u Evanđelju je samo karika na koju je nadovezan ovaj roman. Ova se metoda može primijeniti na sve umjetničke tvorevine i ukoliko su one teocentrične, imaju umjetničku vrijednost. Samostan Sv. Gabriela ostat će mi nezaboravan za cijelog život. Pokazuje kako Crkva katolička rađa svukud novo prekrasno cvijeće. Ima oko 300 teologa Nijemaca iz Reicha, koji idu u Kongo, Novu Gvineju i druge zemlje da šire Kristovo Evanđelje. Većinom su snažni lijepi ljudi, šutljivi i ponizni. Ustaju u 3 s. i 15 m. izjutra i svu svoju ljubav su koncentrirali na službu Božju. Sv. Gabrijel je mali Beuron (Benediktinski samostan u Njemačkoj).
U meni je plamen za beskrajnim visinama Duševno sam najproduktivniji kada trpim Beč, 12. V. 1920. 23 g. i 5 mj. Duševno sam najproduktivniji kada svladavam otpore ili kada trpim. Do sada sam trpio i svladavao otpore (rat, glad), jer me je Providnost postavila u taj položaj. Tada sam rado trpio. No nisam se još dovinuo do te visine da svojevoljno izaberem put savršeniji: put trpljenja. Ako svoj život pravo analiziram, to ne trošim mnogo više energije za svladavanje samoga sebe, nego li recimo obični liberalci. Popeo sam se na stanovitu visinu i sada me sila ustrajnosti na ovoj drži. Ali, u meni je plamen za beskrajnim visinama; žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha, a do toga se dolazi samo discipliniranim, taktičkim svladavanjem samoga sebe. Ne bi li bilo moguće ne misliti nikada na jelo, ne zasititi se sasvim kod ručka, spavati samo 6 sati, primati dnevno Sv. Pričest, gimnasticirati dnevno i uza sav gubitak energije, koji se u ovo utroši, učiti sistematski još jedno 10 sati dnevno i postati u znanosti čovjek vrstan. Sv. Katarino Sienska, moli se da dobijem željeznu volju!
Baza kulturnog, ekonomskog i svakog napretka: tražite Kraljevstvo Božje Katolicizam je uzorao duše Beč, 16.V.1920. Kad se promatra razvitak univerzalnog katoličkog pokreta u svim zemljama, opaža se kako je veličanstvenu zadaću izvršila Crkva. Narodi, koji nisu imali skoro nikakvih organizacija na kršćanskoj podlozi, ne poznavajući se među sobom, stvorili su neovisno sasvim slične institucije. Onaj nizozemski srednjoškolski listić mogli bi s veseljem čitati čitaoci Zore i obratno. Katolicizam je uzorao duše, a iz ovog je tla nikla zajednička svijest.... Vjernici već imaju svijest solidarnosti. Baza je kulturnog, ekonomskog i svakog napretka: Tražite najprije Kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati. Mt. 6,33) Ostalo raste samo od sebe, kao što to pokazuju prvi vjekovi kršćanstva, koji su gojili samo duševnu kulturu i religiozni odgoj, a indirektno su nastale katedrale, kršćanske države, filozofija itd.
Zasluge isusovaca za kulturu u Europi I sam veoma mnogo indirektno zahvaljujem isusovcima Beč, 16.V.1920. Opažam da isusovci imadu velikih zasluga za razvitak kulture u Europi. Reformacija znači početak anarhije, kojoj je današnja faza liberalizam i boljševizam. Kada, s druge strane, promatramo kulturne radnike, vidimo da u Nizozemskoj isusovci izdaju Bouchershow, u Njemačkoj oni intelektualno vode katolički kulturni pokret (Stimmen der Zeit). Katann je kalksburgovac (iz isusovačkog kolegija). Maraković je isusovački đak. Akciju među ovdašnjim đaštvom vode isusovci. I sam veoma mnogo indirektno za-hvaljujem isusovcima po Ljubi i Nini.
Purgersko kršćanstvo opasnost je za nas Isposničku, apstinentsku ideju, pasionizam valja širiti Zagreb, 6.IX.1920. Razmišljanje nakon održavanja narodne skupštine i kulturno -vjerskog programa u Ivanić-Gradu. Milost djeluje svuda i ljudi zapravo ne znaju da su samo lutke velikih ideja, koje sve pokreću. Građani su grozni buržuji. Drže do vjere, ali ta se vjera uglavnom sastoji u tomu: treba nam vjera da dobro i zadovoljno živimo tu na zemlji. Karakteristične su riječi moga gostoprimca: tuži se da jedva diše kad se najede. Naivno! A za ručkom jede do tri razne vrste mesa i skoro nikakva variva uz to. Ovo purgersko kršćanstvo užasna je opasnost za nas. Ono je u mnogome krivo da se kršćanska ideologija svagdje diskreditira.... Isposničku - apstinentsku - ideju, pasionizam valja širiti. Sa strahom sam konstatirao da i naši najbolji ljudi, kojima imadem zahvaliti što sam našao put k Bogu, nisu spoznali tu ideju. Trebali su proživjeti nekoliko godina među gladnim i bijednim ljudima i onda bi se istom dovinuli do tih spoznaja. Mislim da su mi od glada i bijede izmorene socijalističke mase milije od sitih katoličkih purgera.
Stvoriti si studijem snažnu bazu da u praksi ne podlegnem križuZagreb, 14. X. 1920. 23 g. i 10 mj. Materijalno mi možda u životu ne će nikada tako dobro ići. Sve mi ide po želji. Mogu se svake večeri tuširati, ležati na čistu podu, ustati u 5 ujutro, otići na sv. Misu i često primiti presv. Euharistiju. Hrane imam dovoljno, mesa nikada, odijelo mi nije poderano, kragni uvijek čisti. Sve, dakle, što mi tijelo zahtijeva, imam. Obitelj čovjeku, dakle, daje najjače sredstvo da uzmogne biti duševno krepak. Problem križa mogu sada teoretski studirati i dao Bog da si sada stvorim tako snažnu bazu, da u praksi ne podlegnem križu.
Da se kršćanstvo digne, mora kler biti svet Uvijek imati pred očima Krista na Maslinskoj gori Zagreb, 6.IX.1920. 140. Da se kršćanstvo digne, mora u prvom redu kler biti svet, mora imati uvijek pred očima Krista na Maslinskoj gori, kako svladava jurišanje svih križeva, Krista koji svladava đavla koji hoće da kamenje pretvori u kruh. Odgoj volje je aktualna tema za hrvatski kler...
Problem križa mogu sada teoretski studirati Stvoriti se snažnu bazu da u praksi ne podlegnem križu Zagreb, 14.X.1920. Materijalno mi možda nikada u životu neće tako dobro biti. Sve mi ide po želji. Mogu se svake večeri tuširati, ležati na čistu podu, ustati u 5 sati izjutra, otići na sv. misu i često primiti presv. Euharistiju. Hrane ima dostatno, mesa nikada, odijelo mi nije poderano, ovratnici uvijek čisti. Imam, dakle, sve što mi tijelo zahtijeva.... Problem križa mogu sada teoretski studirati i dao Bog da sebi sada stvorim tako snažnu bazu da u praksi ne podlegnem križu.
|