Prvi dio

OTKRIVANJE  EUHARISTIJE

Razdoblje duhovne i intelektualne formacije

od 1914. do 1922. godine

Prva sv. Pričest bl. Ivana Merza

Bl. Ivan primio je Prvu svetu Pričest u desetoj  godini svoga života, 22. travnja 1906. g. Spomen-slika njegove Prve svete Pričesti, koju vidimo ovdje lijevo, sačuvala se do danas i nalazi se u njegovu muzeju u Zagrebu. No ono što je posebno zanimljivo jest činjenica da je bl. Ivan nakon povratka sa studija iz Pariza u Zagreb ovu spomen-sliku svoje Prve sv. Pričesti držao iznad svoga pisaćeg stola sve do kraja svoga života. Ona ga je neprestance podsjećala na njegov prvi susret s Gospodinom koji ga je sve više privlačio, kao što je već bio pisao majci iz Pariza da se "sav moj život kreće oko Krista Gospodina"; a u svoj pariški dnevnik zapisao je i one poznate riječi:  "Srce Isusovo Tebi posvećujem svoj život." Na posljednjoj strani korica ove knjižice donijeli smo cjelovitu reprodukciju u boji ove Spomen-slike Prve sv. Pričesti bl. Ivana Merza.

Mladenačko nerazumijevanje

"Sveci se ne rađaju, svecem se postaje", tu izreku svaki dan možemo čuti kao uvod u emisiju "Svetac dana" na Hrvatskome katoličkom radiju. Ni bl. Ivan Merz nije bio svetac od rođenja. Dobio je kod kuće pristojan građanski odgoj, ali bez posebne vjerske podloge; rastao je u obiteljskom liberalnom okruženju. Svoje vjersko znanje i odgoj stjecao je uglavnom preko škole i školskoga vjeronauka. Veoma je zanimljiva i znakovita s tim u svezi izjava njegova školskoga profesora dr. Ljubomira Marakovića koji je, prema riječima samoga bl. Ivana, kasnije najviše utjecao na njegovo vjersko opredjeljenje i usmjerenje:

"U Merza sve do pred kraj realke (gimnazije) nije bio uopće probuđen smisao za vjeru i vjerski život. Karakteristična je i ta činjenica da je Merz bio jedini đak za čitavog mog rada u Banjoj Luci kojega sam u 5. razredu (danas 1. gimnazije) morao kod inspekcije u crkvi opomenuti na dolično vladanje, jer je poslije Pretvorbe držao ruke na leđima. Većina njegovih drugova, bez sumnje, nije bila pobožnija od njega, ali im je baštinjeni osjećaj pijeteta prema svetosti Čina bio urođen iz porodica, u kojima je ljubomorno bila čuvana baština otaca..." (Lj. Maraković, Bilješka,  Hrvatska Prosvjeta, br. 9/10, 1938., str. 331.-339) Nakon ove izjave njegova profesora, koja u prvi mah može malo iznenaditi, bolje ćemo moći razumjeti djelovanje posebne milosti Božje koja je kasnije bl. Ivana sve više prosvjetljavala, vodila i privlačila, jer okolina u kojoj je rastao nije bilo okruženje koje bi pridonosilo njegovu usponu prema kršćanskoj svetosti. 

U ovome prvom dijelu prikaza euharistijskoga života bl. Ivana Merza donosimo, prema kronološkome redu, izvatke iz njegova Dnevnika i korespondencije u kojima je zamjetno njegovo postupno razumijevanje i shvaćanje euharistijskoga otajstva i Kristove nazočnosti u tome sakramentu. Ovi tekstovi uglavnom su nastajali i zapisivani u Dnevnik u Banjoj Luci, na talijanskome bojištu u Prvome svjetskom ratu (1916. - 1918.) i potom za razdoblja studija u Beču. U početnim tekstovima prevladava osjećaj divljenja i čuđenja nad tolikim misterijem koji nam najavljuje i uprisutnjuje Božansku ljubav, da bi malo pomalo iz stava divljenja prešao na čin klanjanja te iskrene ljubavi i čeznuća za euharistijskim Kristom. Posebno je to primjetno iz ratnoga razdoblja njegova života kad nije imao mogućnost pristupati presvetoj Euharistiji kada i koliko je to želio.

Čitatelj neka svakako obrati pozornost na nadnevke kada je koji tekst bio napisan. Zanimljivo je uočiti koliko je bl. Ivan imao godina kad je napisao određeni tekst. (Bl. Ivan rođen je 16. XII. 1896.) U tim zapisima s lakoćom se mogu uočiti i duhovna rasvjetljenja koja je bl. Ivan dobio, kao i njegov postupni rast u spoznaji i razumijevanju otajstva Euharistije.

Prve zapise o Euharistiji imamo već u njegovom banjalučkom životnom razdoblju i to pri kraju gimnazijskoga školovanja. Već prvi spomen na Euharistiju u njegovu Dnevniku sadrži duboku tvrdnju i veliku istinu: "Pričest je izvor života." Zapisao ju je kao mladić s tek navršenih 17 godina! Čitajući ove izvatke iz njegova Dnevnika ostajemo pod dojmom dubine njegovih misli i refleksija u kojima se zapaža i djelovanje Božje milosti u njegovoj duši i proživljeno iskustvo kršćanske vjere.