| Drugi dio
EUHARISTIJSKI KRIST U SREDIŠTU DUHOVNOSTI I APOSTOLATA
Razdoblje javnoga apostolskog djelovanja bl. Ivana Merza u Zagrebu 1922. do 1928.
Posljednje razdoblje života bl. Ivana Merza, njegovo apostolsko djelovanje u Zagrebu od 1922. do 1928., obilježeno je intenzivnom prisutnošću Euharistijskoga Krista najprije u njegovu duhovnom životu, a potom u apostolatu. Kao što je to činio nakon rata za vrijeme studija u Beču i Parizu, bl. Ivan je u Zagrebu redovito išao svakoga dana na sv. misu i primao sv. Pričest u bazilici Srca Isusova koja mu je bila najbliža crkva prema mjestu njegova stanovanja. Obično je dolazio ujutro u 6,30 sati na sv. misu koju je pratio iz svoga francusko-latinskog misala kako bi razumio ono što svećenik moli za oltarom. (U ono vrijeme sv. misa služila se na latinskome jeziku). U poslijepodnevnim satima gotovo redovito je dolazio ponovno u istu crkvu gdje je obavljao pobožnost križnog puta i adoraciju. A u kapelicu Nadbiskupske gimnazije, gdje je službovao, redovito je navraćao na pohod Presvetome sakramentu kako su to dobro uočili njegovi đaci i kolege profesori. Blaženi Ivan Merz nije se dospio baviti teoretskim teološko-egzegetskim temama o Isusovoj osobi. Za njega je Isus Krist utjelovljeni Bog, Spasitelj svijeta koji ljubi čovjeka. Tu činjenicu prihvaća bez ikakve diskusije i rezerve, potpuno, velikodušno sa svim posljedicama koje iz toga slijede i čini je temeljem svoga života. Duboko je doživio Isusa Krista i njegovo otkupiteljsko poslanje. Tu i tamo u pokojem članku ostavio je koju razrađeniju misao o Isusu, ali to je gotovo uvijek u kontekstu apostolata te se uvijek pita što treba učiniti za Isusa čiju ljubav osjeća, koji nas ljubi, koji je prisutan u svome mističnom tijelu - Crkvi i Euharistiji, što treba učiniti za proširenje njegova Kraljevstva. Njegov Isus Krist nije nikada izdvojen od Crkve, od Euharistije i od crkvene hijerarhije. To je Isus koji ima nekoliko lica: sad se pojavljuje u Euharistiji, sad ga se čuje, sluša i vidi u papi, sad ga se susreće u njegovu otajstvenom mističnom tijelu Crkvi. Sve njegovo apostolsko djelovanje, sav njegov apostolski žar jest samo izražaj onoga što je za njega značio Isus Krist o kojem nije mnogo teoretizirao, nego je radije o njemu i za njega svjedočio životom, propovijedao primjerom i radio za njega svojim apostolskim djelovanjem. U bilješkama iz duhovnih vježba koje je obavio od 7. do 9. XI. 1923. g. 1 čitamo: "Kako je slatko, Isuse, boraviti u tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca i majku i sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi." I sve ostale bilješke iz tih duhovnih vježba jesu jedan intiman dijalog između njega i Isusa koji potom uvijek smjera na praksu. Osjeća da Isus od njega nešto traži, razmišlja što je to što bi mu mogao dati, njegov primjer ga privlači za nasljedovanje, moli ga da mu pomogne u njegovim odlukama i nastojanjima da ga slijedi: "Molim Te zato, Isuse, da u staležu koji sam izabrao uvijek nastojim Tebi biti sličan; ne tražiti za se nikakav imetak, biti poslušan poticajima tvojim u mojoj duši i savjetima moga duhovnog vođe, kojim se Ti služiš i nemati drugoga Zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnom trpljenju postajem Tebi sve sličniji. Molim Te zato, Isuse, da u svom staležu uvijek uzmognem posvetiti toliko vremena, da razmišljam o vječnim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno ujedinjujem." Isus nije za njega samo intimni prijatelj, nego i Kralj koji poziva u svoju službu, za čije kraljevstvo treba raditi i sve sile u nj založiti: "Nije dosta da mi Krista priznamo Kraljem u privatnom i obiteljskom životu. Krist mora postati Kraljem i cijelog javnog života, on je Bog i gospodar svega."2 Temeljni vid duhovnoga života bl. Ivana Merza u njegovoj zreloj dobi bila je Euharistija. Za njega je Isus Krist bez Euharistije nezamisliv. Njegov život je bio sav prožet Euharistijom; pričešćivao se svakoga dana, a jednako tako je nalazio vremena i za dnevnu adoraciju ili euharistijske pohode. Već smo vidjeli iz njegova Dnevnika kako mu je Bog udijelio milost da je Euharistijskoga Krista i iskustveno doživljavao. Sv. Pričest ga je privlačila nekom tajanstvenom snagom i draži. 3 Međutim, svoje doživljavanje Euharistije nije zadržao za sebe, nego je Euharistijom prožeo također svoje apostolsko djelovanje, nastojao je posebno mladež što više približiti euharistijskome Kristu. U njegovim člancima često susrećemo euharistijsku tematiku koja proizlazi iz njegova dubokog uvjerenja o važnosti štovanja Euharistije i čestoga primanja sv. Pričesti. U nastavku donosimo razne vidove njegova shvaćanja i doživljavanja euharistijskoga otajstva.
B I L J E Š K E
1 Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb, 1978., 38-42
2 Ivan MERZ, "Krist Kralj", Za vjeru i dom, Zagreb, 32/1943., br. 8-9, 3.
3 Ivan MERZ, Dnevnik, 24. XI. 1915; 27. XII. 1915; 28. II. 1916; 27. III. 1916; 19. VII. 1916.; Zagreb, Arhiv I. Merza.
|