| VELIKI ŠTOVATELJ EUHARISTIJE
Vjera u Kristovu nazočnost u Euharistiji Prva karakteristika euharistijske pobožnosti bl. Ivana jest njegova živa vjera u nazočnost Krista u Euharistiji. Bez skepse, bez ikakva kolebanja prihvaća vjeru Crkve u euharistijsku Kristovu prisutnost, jednu od istina katoličke vjere koja za mnoge traži puno intelektualne žrtve za njezino prihvaćanje. Kad govori o važnosti crkve kao zgrade i prostora za molitvu, bl. Ivan ističe njezinu prednost pred drugim ambijentima i navodi razloge u prilog tome: "Ali za katolike dolazi još jedan naročiti razlog koji je jači od svih: mistička nazočnost Kristova u svetohraništu, njegova naročita blizina koja daje molitvi veću iskrenost, veću intimnost, jači žar i bistriju dubinu. Ona nas neodoljivo privlači, daje želju za molitvom i onda, kada je inače možda ne bismo osjetili i čini da naši pohodi crkvi nisu samo časovi molitve, nego i djela najviše mističke dobrotvornosti, obilaženje sužnja ljubavi i nastojanje da mu bilo čim uzvratimo njegovu neprestanu i neprocjenjivu žrtvu."4 Zbog Kristove sakramentalne nazočnosti bl. Ivan se protivi izvođenju svjetovnih glazbenih djela u crkvama koja "nisu komponirana upravo na slavu pravome Kristu i s osvjedočenjem da je On nazočan u presv. Oltarskom Sakramentu."5 Poseban doživljaj Isusove nazočnosti u Euharistiji bl. Ivan doživljava prigodom hodočašća u Lurd. U svojoj brošuri Najnovija čudesa u Lurdu, opisujući lurdsku procesiju i zazive koji su se tom prigodom molili, piše: "Sav je narod jednodušno opetovao ove bolne usklike i tako zasvjedočio vjeru u prisutnost Galilejskog čudotvorca Isusa Krista, Sina Božjega i u istinitost vjere katoličke... "6 Opisujući u drugom članku ponovno lurdsku procesiju, navodi tko sve u njoj sudjeluje: "Eto muževa, te klera i najzad samoga Isusa Krista pod prilikom Kruha gdje Ga nose pod malenim nebom."7 U još jednom članku piše kako se iz Lurda hodočasnici vraćaju svojim kućama "duboko uvjereni da Tvorac svijeta i lurdski Čudotvorac zarobljen kraljuje u svetohraništu svake katoličke Crkve i Božanskom ljubavlju izgara za ljudskim dušama s kojima se želi često i dnevno sjediniti."8 Euharistija je vrhunac sakramenata Bl. Ivan ne shvaća Euharistiju izdvojeno, izolirano, nego usko povezanu s Crkvom. Spominjući u jednom tekstu Duha Svetoga i njegovu ulogu u Crkvi ustvrđuje: "Vladavina se Duha Svetoga vidljivo očituje u Crkvi rimskoj usred koje blista Presv. Sakrament. Ovaj je tih, nepomičan, ali Njegovu vanjsku aktivnost preuzimlje katolička hijerarhija. Po svojoj Crkvi Krist nastavlja svoj život među ljudima."9 U istom članku uspoređuje Euharistiju s papom, želeći označiti njezino eminentno mjesto među sakramentima: "Kao što je papa na čelu hijerarhije, tako je Euharistija vrhunac sakramenata." Sv. Pričest je središte liturgije Euharistiju bl. Merz ne gleda izdvojeno od sv. mise nego je smatra njezinim bitnim dijelom, vrhuncem liturgije. U svom programatskom članku Duhovna obnova po liturgiji bl. Ivan piše: "Budite uvjereni da je sv. Misa bez sv. Pričesti donekle fragmentarna. Spasitelj se je mogao utjeloviti također pod prilikama zlata ili kamena; On to nije učinio, već je primio prilike Kruha i Vina i time nam je jasno rekao da želi da Ga kod svake mise blagujemo... Žrtva je tek onda potpuna ako se u misi najtijesnijim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom i po sv. Pričesti postanemo dionicima beskrajnog života Riječi Božje. U tom činu gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuju sa samim Božanstvom mora biti vrhunac vašega života; u tom je činu i vrhunac cjelokupne sv. Liturgije. Sve veličanstvene molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični; moraju biti usmjereni prema tom jedinom času vašega dnevnoga života. Na taj se način već na zemlji ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same biti Božje."10 Euharistija je snažno sredstvo posvećivanja Pišući članak Katolički tjelesni odgoj, bl. Ivan naglašava ulogu Euharistije u odgoju mladeži: "Bez presvete Euharistije tijelo ne može postati dovoljno pokorno duši; svaki tjelesni odgoj koji nije euharistijski, nepotpun je. Bez Euharistije se ne može odgojiti čist naraštaj, a odgoj omladine koji ne ide za tim promašio je svoj cilj."11 Kad mu je bilo postavljeno pitanje u anketi koje je, prema njegovom mišljenju, najsigurnije sredstvo za očuvanje čistoga života, Merz je odgovorio:"Oduševljenje za svetu Crkvu, koje se temelji na poznavanju vjere; dnevna sv. Pričest, sistematsko dnevno savladavanje tijela..."12 Češće u svojim spisima bl. Ivan spominje Papu Pija X., Papu česte, svakidašnje sv. Pričesti koja je donijela toliko duhovnih plodova za vjernike. Tako katoličku internacionalnu uniju smatra plodom Euharistijskoga pokreta: "Sjeme Euharistijskog pokreta, što ga je posijao veliki Pio X. urodilo je u kratkom vremenu u đačkoj omladini cijelog svijeta svijest nadnaravne katoličke solidarnosti."13 Euharistiju bl. Ivan smatra najjačim sredstvom za napredak u duhovnome životu i za postizavanje kršćanskoga savršenstva. Tu je misao veoma jasno razradio u članku Unutarnja snaga Marijinih kongregacija u kojemu daje upute za duhovni život iz kojega proizlazi svaka apostolska snaga. Nakon što je nabrojio razna sredstva, razne oblike molitve, razne vježbe svladavanja, poniznost, duhovno štivo, bl. Ivan nastavlja: "Ipak još nismo spomenuli ono najjače sredstvo koje je za nas na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali rđe grijeha i daje život našoj duši tako da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo riječi sv. Pavla koji veli: 'Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist (Gal 2,20).' To je plod presvete Euharistije. Ona nas vodi k vrhuncu kršćanske savršenosti, pravog unutarnjeg života. Ona je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima buduće nebeske slave. Mi živimo u sretno doba; mi svi možemo uživati plodove pontifikata Pija X., možemo često i dnevno biti s Onim koji je sva naša radost. Po odredbi sv. Pape zemlja je postala nebo i bijedni su oni katolici, koji još nisu razumjeli značenje česte i dnevne sv. Pričesti. Po sv. Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni (Iv 4,14). Sv. Pričest najbrže i najlakše preporađa i diže naš unutarnji život. U sv. Pričesti duša slavi svoje trijumfe, ona postaje slična svome Božanskom Zaručniku, postaje Božanska. Granice unutarnjeg savršenstva kao da prestaju; duša postaje dionicom neizmjernosti i vječnosti." 14 Ovakve retke o presv. Euharistiji mogao je pisati samo onaj koji je sam doživio i iskusio sve to o čemu piše. Javne euharistijske manifestacije Bl. Merz bio je osobito osjetljiv i pažljiv za javne euharistijske manifestacije. Dne 18. i 19. VIII. 1923. godine održavao se u Zagrebu Prvi opći Euharistijski kongres za sve katolike tadašnje države. Prije samoga kongresa Merz piše oduševljeni članak u Posestrimstvu kako se treba pripremiti za taj kongres. 15 "Ovaj će kongres za sve katolike zasigurno biti dosad kod nas neviđeno slavlje euharistijskoga Kralja i velika manifestacija katoličkoga vjerovanja. Posebna je vrijednost ovoga javnog ispovijedanja žive i djelotvorne vjere u istinsku nazočnost Krista u Presvetoj Euharistiji; ono je golema pobuda za mlake i zapuštene duše, okrjepa za bojažljive, a i za same one koji neustrašivo ispovijedaju svoju vjeru, velik porast unutarnje snage i snažna utjeha u borbama. Kao što je uvijek u liturgiji zajedničko moljenje i poklonstvo vjernika izvor osobitih milosti i uvijek nove i jače svijesti svete Katoličke Crkve i općinstva svetih, kako molimo u Vjerovanju, kako li će tek biti ovdje gdje su udružene tolike mase svijeta, gdje će po svim crkvama zagrebačkim biti izloženo Svetotajstvo, služene sv. mise i držane propovijedi o euharistijskome Kristu kao središtu čitavoga našeg života; gdje će se čitavim gradom razviti veličanstvena procesija kao viteška pratnja Kralja svih kraljeva koji svečano ulazi u srca svoga naroda." Na kraju članka bl. Merz daje konkretne upute kako da se djevojke članice što bolje pripreme za sam kongres, tj. molitvom i čestom sv. Pričešću. Za pripremu Liginog kongresa, koji je održan uoči samoga Euharistijskog kongresa, bl. je Ivan održao poznato predavanje pod nazivom Sticanje podmlatka. 16 Euharistijski apostolat U sklopu cjelokupnoga svog apostolata, koji je bl. Ivan razvio u katoličkoj javnosti, njegov istaknuti dio bio je euharistijski apostolat. Prije svega djelovao je svojim primjerom euharistijskoga života. Mnoge zgodice iz njegova života koje su opisali njegovi biografi, a odnose se na njegovu pobožnost i štovanje Euharistije, djelovale su veoma pobudno na sve koji su s njime dolazili u dodir i poznavali ga. 17 Spomenimo ovdje i njegovo zanimljivo opažanje o snazi što ga daje Euharistija. Nakon što je održao svoj govor na poznatom orlovskom sletu u Mariboru u ljetu 1920. godine bilježi u svome dnevniku: "Govorio sam sa žarom koji mi je dala Presv. Euharistija."18 Bl. Merz obrađuje i problem dnevne pričesti za zaposlene ljude, i za one koji imaju više vremena na raspolaganju. U Posestrimstvu19 daje u tome smislu sasvim konkretne upute. Za zaposlene ljude i radnike, koji se možda ispričavaju nedostatkom vremena što ne idu na Pričest, postavlja načelo da se je "bolje iz opravdanog razloga na brzu ruku pričestiti nego nikako". Važno je biti u stanju milosti i imati pravu nakanu. A za one koji na raspolaganju imaju više vremena, preporučuje da nikako ne skraćuju vrijeme zahvale (prema ondašnjem običaju 15 minuta), jer navodni razlozi su uvijek neopravdani. Adoracija za članove katoličke organizacije U predavanju Kralj orlova koje je sastavio za orlovski naraštaj20, govoreći o Isusu koji je Kralj i Orlovskoj organizaciji, bl. Merz ustrajava na činjenici da je taj Kralj dostupan, da Ga se može vidjeti i s Njime razgovarati: "Kralj se Orlovstva nalazi u našim crkvama u svetohraništu. Presv. Euharistija jest naš Kralj. Nije čudo da svaki pravi Orao21 ide često na razgovor svome Kralju. Kad se stiša sva buka oko ušiju, kad se smiri sve, onda Kralj, koga posjeti Orao stane tiho govoriti i davati savjete kako valja širiti Njegov Orlovski pokret. Naš je Kralj u sv. Pričesti nepomičan, ali Orlovi su Njegovo tijelo - Njegove ruke i noge i oni provode i stvaraju ona uzvišena djela apostolata na koje ih njihov slavni Euharistijski Kralj upućuje u skrovitosti i tišini njihova srca. Pravi naraštaj ljubi Kralja Orlova; on vrlo često na jedno pet minuta ide k Njemu na savjetovanje i razgovor. Kada pravi orlić dođe u drugi grad, prva je njegova misao da posjeti svoga Kralja. Neka živi Kralj Orlova!" Klanjanje pred Presvetim kao zadovoljština za svetogrđe u Stenjevcu Koliko je bl. Merz bio prožet vjerom i pobožnošću prema Kristu prisutnom u sakramentu Euharistije i kako je to širio na svoju okolinu, živo nam ilustrira i sljedeći događaj što ga opisuje kanonik Josip Mokrović, koji je 1926. godine bio župnik u Stenjevcu kraj Zagreba. Njegovu su crkvu pokušali preoteti starokatolici za svoj obred, ali su orlovi pod vodstvom bl. Merza, zajedno s drugim katoličkim mladićima, spriječili taj pokušaj. Tom prilikom došlo je i do fizičkih napada od strane starokatolika kao i do upućivanja raznih psovki i pogrda protiv katolika. Nakon neuspjelog pokušaja da silom zauzmu crkvu župnik je s vjernicima održao sv. misu zahvalnicu. Piše dalje župnik: "Poslije ove službe Božje razgovarao sam sa dr. Merzom kakvu da zadovoljštinu pružimo dragom Bogu, Presvetom Srcu Isusovu i Majci Božjoj za obeščašćenje i svetogrđa i za sve njihove pogrde i uvrede, te za mir u župi. I dr. Merz pun duboke i nježne vjere i štovanja spram Presv. Euharistije dao je najljepši prijedlog: da se sljedeće nedjelje odredi kroz čitav dan klanjanje Isusu u izloženom Presv. Oltarskom Sakramentu. Ja sam sa zahvalnošću prihvatio taj njegov prijedlog. I dana 28. XI. 1926. došao je i dr. Ivan Merz u našu župnu crkvu i više je sati proboravio u sabranom i pobožnom klanjanju pred Presvetim."22 Euharistija u katoličkoj organizaciji Apostolsko-euharistijski žar bl. Ivana Merza posebno je uočljiv iz njegova pisma koje je uputio predsjedniku HOS-a dr. Ivi Protulipcu nakon sarajevske glavne skupštine HOS-a 1927.23 Predlaže u pismu akcijski program za novu školsku godinu. Posebno naglašava zamisao kako treba obavijestiti biskupe za jesensku Biskupsku konferenciju koliko puta su članovi orlovskih društava bili na sv. Pričesti u protekloj školskoj godini. Zatim predlaže da od 15. IX. do 15. X. sva orlovska društva "poduzmu euharistijsku križarsku vojnu za svoje biskupe, da se svi pričeste u tome roku što više mogu", a zbroj tih Pričesti bi tada izručili biskupima kao dar kad se okupe na Biskupsku konferenciju. U drugome pismu dr. Protulipcu predlaže da se dogodine umjesto sleta uredi za orlovsku mladež jedan prosvjetni kongres po uzoru na belgijsku omladinu, koja je na svome zborovanju obradila temu o obitelji. Merz potom nastavlja: "Mislim da bi za nas bila tema: Euharistija. Onda bi se već sada podijelile teme: Euharistija i naraštaj, Euharistija i Članstvo, Euharistija i starješine, Euharistija i orlovski duhovnik, Euharistija i hrvatski narod, Euharistija i đaštvo, Euharistija i seljački stalež, Euharistija i obitelj, Euharistija i država, Euharistija i gospodarski život (obje posljednje teme mogao bih ja preuzeti) itd... Time bi se prošla glavna poglavlja sociologije u vidu presv. Euharistije; predavanja bi se izdala u jednoj brošuri i služila bi za prosvjetna natjecanja za cijelu godinu."24 Lozinka Orlovstva: Žrtva - Euharistija – Apostolat Prigodom osnivanja hrvatskog Orlovstva 1923. g., kada se tražila lozinka za novu organizaciju, bio je prihvaćen prijedlog bl. Ivana Merza na jednoj od prvih sjednica Hrvatskoga Orlovskog Saveza (HOS). Lozinka, koju je bl. Ivan preuzeo od katoličke mladeži iz Francuske glasila je: "Žrtva - Euharistija - Apostolat."25 Ta je lozinka postala potom ideja vodilja cijele orlovske organizacije, često puta bila razrađivana, komentirana, a nastavila je nadahnjivati mladež i nakon smrti bl. Ivana i ukinuća Orlovstva. Lozinka je također bila stavljena na prvu stranicu hrvatskoga izdanja orlovske "Zlatne knjige". Tako je bl. Merz od početka usmjerio cijelu Orlovsku organizaciju ne samo formalno, nego i praktično prema euharistijskome vrelu, a cijelom orlovskom pokretu dao je euharistijski pečat i smjer.26
B I L J E Š K E
1 Ivan MERZ, Put k suncu, Zagreb, 1978., 38-42
2 Ivan MERZ, "Krist Kralj", Za vjeru i dom, Zagreb, 32/1943., br. 8-9, 3.
3 Ivan MERZ, Dnevnik, 24. XI. 1915; 27. XII. 1915; 28. II. 1916; 27. III. 1916; 19. VII. 1916.; Zagreb, Arhiv I. Merza.
4 Ivan MERZ, "Liturgijski kutić", Posestrinstvo, Zagreb, 1923., br. 8., 144-145. 5 Ivan MERZ, "Preporod crkvene glazbe", Narodna Politika, Zagreb, 6/1923., br. 6, 3.
6 Ivan MERZ, Najnovija čudesa u Lurdu, Zagreb 1924., 6.
7 Ivan MERZ, "Lurd", Katolički list, Zagreb, 75/1924., br. 37, 443.
8 Ivan MERZ, "Naša Gospa Lurdska", Glasnik sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1925., br. 2, 26.
9 Ivan MERZ, "Liturgijski kutić. Tajna posvećenja", Posestrinstvo, Zagreb, 1924., br. 8 i 9.
10 Ivan MERZ, "Duhovna obnova po Liturgiji", Luč, Zagreb, 20/1924., br. 1, 17.
11 Ivan MERZ, "Katolički tjelesni uzgoj", Katolički tjednik, Sarajevo, 2/1926., br. 32, 2.
12 B. NAGY, nav. dj., 273.
13 Ivan MERZ, "Katolička internacionalna đačka unija", Narodna Politika, Zagreb, 3/1920., br. 129., 2.
14 Ivan MERZ, "Unutarnja snaga Marijinih kongregacija", Katolički list, Zagreb, 74/1923., br. 51., 619.
15 Ivan MERZ, "Liturgijski kutić, Priprema za prvi Jugoslavenski euharistijski kongres", Posestrimstvo, Zagreb, 1923., br. 9, 161-162.
16 Ivan MERZ, "Sticanje podmlatka", Luč, Zagreb, 19/1923., br. 1-2,14-16.
17 D. KNIEWALD, nav.dj., 136 i 209; J. VRBANEK, nav.dj., 203; B. NAGY, nav. dj., 305 i 307; D. ŽANKO, "O Božjem čovjeku", Nedjelja, Zagreb, 1/1929., br. 22;
18 Ivan MERZ, Dnevnik, 3. VIII. 1920. rukopis, Arhiv I. Merza, Zagreb.
19 Ivan MERZ, "Liturgijski kutić. Tajna posvećenja", Posestrimstvo, Zagreb 1924., br. 10.
20 Ivan MERZ, Kralj Orlova. Predavanje za naraštaj br. 3. Daktiloskript. Arhiv I. Merza, Zagreb, F27/7.
21 Orao, riječ pisana velikim slovom u izdanjima Orlovske organizacije. To je naziv koji je i Ivan Merz običavao upotrebljavati u svojim spisima za članove Orlovske organizacije.
22 Josip MOKROVIĆ, Pismo od 25. IX. 1942. P. Vrbaneku. Zagreb, Arhiv I. Merza, Korespondencija.
23 Ivan MERZ, Pismo I. Protulipcu br. 9., od 27. VIII. 1927., Zagreb, Arhiv I. Merza, Korespondencija.
24 Ivan MERZ, Pismo I. Protulipcu br. 8., od 25. VIII. 1927., Zagreb, Arhiv I. Merza, Korespondencija.
25 J. VRBANEK, nav. dj., 104.
26 usp.: Marica STANKOVIĆ, Mladost vedrine, Zagreb, 1944., 83. - 89. |