Prema  Božanskoj  ljubavi

 

Moralna čistoća Ivanove duše koju je postigao slijedeći vjerno poticaje  Božje milosti, te svojim osobnim asketskim zalaganjem nije ostala sterilna zatvorenost u samoga sebe i svoju moralnu savršenost. Čistoća njegove duše učinila je dostojnim njegovo srce da je mogao primiti u sebe Božansku ljubav. Sav elan svoje duše, sublimiranu energiju tjelesnog vida ljudske ljubavi Ivan je usmjerio prema većoj, vječnoj, Božanskoj ljubavi koja mu se objavila u osobi Isusa Krista. Prema njemu je usmjerio cijelo svoje srce i energije svoje duše. Kako se Ivan uspinjao prema Božanskoj ljubavi, koja je sredstva upotrebljavao da do nje dođe, vidjet ćemo u poglavljima koja slijede. Bile su tu najprije godišnje duhovne  vježbe, potom vjerno obdržavanje odluka – pravila života koje si je sam  sastavio, tu je zatim bilo svakodnevno sudjelovanje u  euharistiji i na kraju odano štovanje Srca Isusova.

 

 

NOVE  SPOZNAJE  KROZ  DUHOVNE  VJEŽBE

 

Od svojih studentskih dana Ivan je jednom godišnje obavljao Duhovne vježbe po metodi sv. Ignacija Loyolskog. S tom je praksom nastavio i kad se vratio sa studija i započeo svoj javni rad i djelatnost kao profesor na Nadbiskupskoj gimnaziji. Za vrijeme duhovnih vježbi Ivan je zapisivao bilješke sa svojim odlukama od kojih su nam se mnoge do danas sačuvale i koje nam pokazuju kako je Ivan duboko ušao u duhovni život i proživljavanje kršćanskih otajstava, te kako je odgovarao Bogu koji ga je pozivao na savršeniji kršćanski život. Ovdje donosimo izvatke iz bilježaka  Duhovnih vježbi koje je Ivan načinio 1923. u svojoj 27. g. života i pod kojima je odlučio, rasvijetljen Božjom milošću, da neće ulaziti u redovnički život, nego da će ostati u svijetu kao Bogu posvećeni laik i u tom staležu će raditi za proširenje Kristova Kraljevstva. U tim duhovnim vježbama Ivan je donio odluku da će položiti vječni zavjet čistoće koji je i položio za blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije 8. XII. 1923. Iz tih bilježaka koje ovdje slijede, vidi se kako je Ivan došao do stupnja potpunog predanja u ljubavi prema osobi Isusa Krista i radu za širenje njegova Kraljevstva u dušama.

 

 

Vršiti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan ostaviti dom

Kao što se je Spasitelj otrgnuo od roditelja, mora se i moje srce osloboditi od njih. Vršiti volju Oca Nebeskoga i biti pripravan  ostaviti dom, kada On to traži. Sada dok još boravim kod roditelja, voditi slobodnu egzistenciju i raditi ondje gdje to Katolički pokret traži bez obzira na roditelje. Moja je obveza da im pribavim onoliko sredstava koliko im je potrebno da pristojno žive i gledati da njihov život i rad budu po srcu Božjem.(Duh. vježbe, 8. XI. 1923.)

 

Isuse, najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja

Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom. I oca, i majku i sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi. Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi. Ti valjda hoćeš da Ti savršenije služim u položaju u kojem sam sada. Ne bi li Ti želio da se osnuje jedna nova bratovština katoličkih laika, koji će se posebno obvezati da Ti služe?  Ne bi li Ti želio da su u njihovu programu svakoga mjeseca dvodnevne duhovne vježbe? Ne bi li se oni mogli obvezati da će Tebe primiti svaki dan i da će dnevno moliti  po uputama onih koji budu poglavari te bratovštine? A i njihov apostolat bi bio uređen po uputama tih poglavara prema kojima bi oni položili obvezu poslušnosti. - Isuse, neka bude Tvoja volja! Loquere, Domine, quia audit servus tuus! Govori, Gospodine, jer sluša Tvoj sluga. (Duh. vježbe, 8. XI. 1923.)

 

Nemati drugog zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj

Molim Te, Isuse, da u staležu, koji sam izabrao, uvijek nastojim biti Tebi sličan; ne tražiti za se nikakav imetak, biti poslušan poticajima Tvojim u mojoj duši i savjetima moga duhovnog vođe, kojim se Ti služiš i nemati  drugog Zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnome trpljenju postajem Tebi sve sličniji. Molim Te zato, Isuse, mogućnost da razmišljam o vječnim istinama i da se s Tobom, mojim Bogom, dnevno ujedinjujem. (Duh. vježbe, 9. XI. 1923.)

 

Živjeti u obiteljskoj kući životom posve posvećenim Isusu

Ti mi veliš, Isuse, da Te slijedim. Zato te molim da uništiš u meni nagnuća koja me još vežu k roditeljima i čine me katkada mlitava i neodlučna u Tvojoj službi. Odlučujem zato da ću živjeti od sada u obiteljskoj kući životom posve posvećenim Tebi. Uvidim li da me ovakav život i najmanje sprečava da vršim Tvoju volju i u neznatnim stvarima i da bih u drugom položaju  mogao više učiniti na Tvoju slavu, obećajem Ti da ću ostaviti  očinski dom.
(Duh. vježbe, 9. XI. 1923.)

 

Svoju beskrajnu ljubav Bog najviše očituje u maloj Hostiji

Tebi za uzdarje, Bože, dajem sama sebe

Osjetio sam svu ljubav Božju, koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima. U dobročinstvima tijela i duha. U svima je on sam nazočan, on sam radi dajući nam te darove. Pokreće svemir, sunca, da ja mogu živjeti, da biljke mogu rasti, koje će me hraniti. No najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje. Očituje nam svoju veličinu u beskrajnom svemiru, u velikim morima; svoju ljubav u milosti posvećujućoj, koja te milijarde sićušnih nevjernih dušica ispunja samim sobom i čini dionikom neizmjernosti. - On svoju beskrajnu ljubav najviše pokazuje, ne dajući nam samo svoja dobročinstva, ne bivajući samo prisutan, radeći sam dajući nam te darove - nego dajući nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost - u maloj Hostiji za hranu.

O, preobilje Božje ljubavi, koja tako neznatnog, prašnog ljudskog stvora obdaruješ nepojmljivim darom Tebi za uzdarje, Bože, dajem sam sebe! Uzmi me i ne dopusti da svoje oko kada na stranu bacim i da požalim svoj izbor. Daj da kalež trpljenja primim i da zazovem na ovoj zemlji Tvoje ime, da Te nakon toga mogu licem u lice gledati!                   (Duh. vježbe, 9. XI. 1923.)

 

 

 

 

RAST  U  SVETOSTI

 

U svome nastojanju oko kršćanske savršenost  Ivan je donosio odluke za svoje moralno usavršavanje koje je potom nastojao provoditi u svakodnevni život. Te odluke, kojih se savjesno pridržavao, uvelike su mu pomagale da je postupno postao gospodar svoje volje, svojih nagnuća, svoga tijela, gospodar svih pokreta svoga srca i svojih nagona. Živeći po njima Ivan je uspio doći do one moralne čistoće svoga srca koja je zadivljavala sve one koji su se s njime susretali.

Sačuvalo nam se nekoliko redakcija njegovih programa  duhovnog života od kojih ovdje donosimo tri. Prva redakcija potječe još iz vremena s kraja rata. Boraveći još na fronti, gdje se približio Bogu i spoznao pravi smisao života u susretu sa smrću i patnjom, Ivan si 1918.g. sastavlja program duhovnog života.

       Drugi skup odluka potječe iz njegovih studentskih dana u Parizu. Ivan ih naziva "direktivama za život." To su njegove čuvene pariške odluke sastavljene u jesen 1921. g. 

Treći skup odluka koje ovdje donosimo, Ivan je sastavio u Zagrebu na duhovnim vježbama koje je nadopunjavao svake godine. Ovo je posljednja redakcija njegovih odluka iz 1928. koje je napisao strojopisom na malom papiru i ponio ih u svome misalu u bolnicu odakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrti prešao u vječni život.

Njegove su se odluke  usavršavale  i prilagođivale  okolnostima  u kojima je Ivan živio, najprije kao student po europskim učilištima, a onda kao profesor u Zagrebu. One su velika potvrda kako je tijekom posljednjih deset godina svoga života ozbiljno radio na sebi, na svome samoodgoju, na usavršavanju svoje nutrine, na stjecanju kršćanskih vrlina spremno se odazivajući poticajima Božje milosti.

 

Započeti novi život u duhu novospoznatog katolicizma

Prva redakcija programa duhovnog života Ivana Merza koji je Ivan sastavio još na talijanskom ratištu 1918.g.

1. Gledat ću ponizno vršiti Božju volju, da ne budem odviše pohlepan za znanjem i da radim toliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora, uza svu ljepotu koju u sebi krije, pridonositi nešto i Kraljevstvu Božjem na zemlji. - 2.  Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki čovjek mora socijalno živjeti, živjeti u životu i potpomagati one koji trpe. - 3. Mislim kao đak raditi u društvu sv. Vinka - internacionalna religiozna pozadina - i u "Hrvatskoj" (katoličko društvo hrvatskih studenata u Beču) - nacionalno-religiozna pozadina. - 4. Valja nastojati da samo dva puta dnevno jedem; tako sam materijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponudio. - 5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tijela. Tvrd ležaj, rano ustajati, kadikad strogo postiti, tako da u svakom momentu mogu raditi sa svojim tijelom što je meni volja. - 6. Također je važna njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono što je ružno, posljedica je grijeha. Zato se treba čovjek svladavati, a njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da ojača volju. - 7. Boga nikada zaboraviti! Neprestano težiti za sjedinjenjem s njime. - 8. Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedino za razmišljanje i molitvu, po mogućnosti u blizini Euharistije ili kod sv. mise. Taj sat treba biti  izvor dana, u tome satu treba  čovjek zaboraviti na cijeli svijet, potisnuti sve svjetske brige, svu nervozu života, da bude miran kao u kolijevci. - 9. U tome se satu moraju stvoriti planovi za budući dan, tu se razmišlja o vlastitim greškama i moli milost da se svlada sva slabost. - 10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve duševne koristi za me! Ne smijem onako živjeti kao što sam živio prije rata. Moram započeti novi, preporođeni život u duhu novo-spoznatog katolicizma. - 11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer čovjek sam iz sebe ne može ništa.  (D, Ratište, Fonzaso, 5.II.1918.)

 

 

Kroz svladavanje tijela  prema slobodi duha

Drugi svoj  program za duhovni život, poznate "pariške odluke",  sastavio je Ivan za vrijeme studija u Parizu 1921.

 

 1. Na sasvim tvrdom ležati. -  2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati. -  3. Izjutra ništa ne jesti. -  4. U petak glad osjećati. -  5. Češće u najboljem teku prestati (s jelom). -  6. Gimnasticirati svaki dan u kojim god prilikama. -  7. O sebi nikada ne govoriti. -  8. Samo ručati i večerati. -  9. Jednom mjesečno 24 sata ništa ne jesti ni piti. - 10. Suvišak svojih dobara siromahu pokloniti. - 11. O svojoj boli nikada ne govoriti. - 12. Što manje govoriti. - 13. Svaki se dan bar jednom  posvema Bogu pomoliti. - 14. Ići u neugodne situacije. - 15. Vlastitu bol blagosivati. - 16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati. - 17. Katkada iz najboljega sna ustati i gledati zvijezde. - 18. Ići po najtamnijoj noći na strašiva mjesta pobijediti strah, jačati vjeru. - 19. Poniženje pred ljudima s veseljem primiti. - 20. Ne odati se nikada odviše jednostrano znanosti. - 21. Biti sa životom u najužem kontaktu.

 

Isuse, želim da Te po Mariji svaki dan više ljubim

Posljednju redakciju svoga "životnog pravila"  Ivan je sastavio  u Zagrebu. Ove je odluke, ispisane strojopisom na malom papiru i stavljenom u misal,  Merz ponio sa sobom na posljednju zemaljsku životnu stanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrt prešao u blaženu Vječnost.

1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razmatranja. - 2. Kada ima dosta druge hrane, što manje kolača. - 3. Prije svake molitve (adoracije, razmatranja) odrediti trajanje. - 4. Ne raditi iza večere svoje poslove. - 5. Mala tajna: Isuse, želim da Te po Mariji svaki dan više ljubim! - 6. Kao pokoru što savršenije vršiti staleške dužnosti. - (7. Kao pokoru smatrati redovnim pravilom naspavati se tek svaki drugi dan.) -  (Ovu  je 7. odluku po savjetu ispovjednika Ivan ublažio, pa ju je  u izvorniku  naknadno stavio u zagradu.) - 8. Pričestiti se svaki dan i po mogućnosti pohoditi presv. Oltarski Sakrament. - 9. Bezuvjetno kao pokoru električno brzo ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u onaj čas, kada sam to navečer odlučio (pa makar morao zbog umora po danu počivati). Ne leći po drugi put. - 10. Kod svakog obroka učiniti koju pokoru za spas duša. - 11. Qui regulae vivit, Deo vivit. (Tko po pravilu živi, Bogu živi): stoga bez važnih razloga ne mijenjati svoje odluke. - 12. U adventu nikome ne dati povoda da se smije. - 13. Smijati se samo u znak duhovne radosti. - 14. Kad se služim tehničkim sredstvima za širenje slave Božje, biti barem na onoj visini na kojoj su liberalci (s istim potrebama) kad oni rade za stjecanje novca. - 15. Moj govor i ponašanje prema bližnjemu mora podupirati, a ne rušiti njegovu kontemplaciju. 16. Biti što uredniji. - 17. Ama nesciri et pro nihilo reputari. (Nastoj da budeš nepoznat  i da do tebe ništa ne drže.) - 18. S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nisu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae (duše Crkve) i prosuđivati da li vrše ono što naravni zakon od njih traži, i nadovezivati na ono naravno dobro što je u njima. - 19. Nikada ne prigovarati jelu. - 20. Ne bockati, pogotovo ne majku. - 21. Ljubiti sv. šutnju. - 22. Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvu misliti na presv. Euharistiju.  (Put k suncu, 2. izd. 1993.str. 114-115)