PREDGOVOR

Što ova knjiga nije, a što jest

Na početku predgovora želimo najprije upozoriti čitatelja što ova knjiga nije: ovo nije biografija Ivana Merza, ni cjelovit prikaz njegova života i djelovanja, niti opis njegove duhovnosti. Nije također ni potpuno izdanje njegova dnevnika.

Sam naslov knjige  "Ljubav i čistoća" sugerira odgovor.  Na temelju brojnih tekstova Ivana Merza koji su skupljeni iz raznih njegovih spisa, a najviše iz njegova dnevnika, u ovoj je knjizi prikazan samo jedan vid njegove psihološke i duhovne fizionomije. Taj vid uključuje njegov doživljaj ljudske ljubavi, njegove stavove prema djevojci i ženi, njegova razmišljanja o  tjelesnom vidu ljudske ljubavi, o spolnosti, njegove nutarnje borbe koje je u sebi proživljavao u svome nastojanju oko moralne čistoće; tu je nadalje njegovo izgrađivanje svoje osobnosti do potpunog predanja jednoj većoj, univerzalnoj, vječnoj ljubavi koju je našao u osobi Isusa Krista. U tome smislu sastavljeni su podnaslovi za njegove tekstove, koji bi mogli biti i drugačiji da se njegova duhovna fizionomija obrađuje pod drugim vidom.

O dnevniku Ivana Merza

U knjizi su samo tu i tamo ostavljeni manji izvadci iz njegova opširna dnevnika (koji u prijepisu ima 800 stranica, a pisan je tijekom šest godina) u kojima Merz govori i o drugim temama, kako bi čitatelj mogao barem djelomično upoznati i ostale vidove njegova duhovnog lika. Cjeloviti Merz je čovjek širokih horizonata, on razmišlja o svemu što susreće i doživljava. Preko stranica dnevnika možemo ga pratiti u njegovu usponu prema zrelosti i kršćanskoj savršenosti. U njemu osim toga kritički analizira i mnoga književna djela pa mu je on bio i kao svojevrsna osobna bilježnica za lektiru. Zapisuje također svoje susrete s ljudima i događajima. Daje o njima svoje ocjene, u prvom redu s moralnoga gledišta.

Veoma su zanimljiva njegova razmišljanja o sudbonosnim europskim društvenim i političkim zbivanjima s početka 20. stoljeća, čiji je bio suvremenik, svjedok i sudionik. Godine 1914., kad je Ivan maturirao, izbio je Prvi svjetski rat nakon ubojstva Franje Ferdinanda u Sarajevu. Sva ta ratna zbivanja nalaze odjeka u njegovu dnevniku. Pokazalo se da su njegove procjene političkih prilika i predviđanja razvoja situacije bili  objektivni  i točni. Posebno je zanimljiv ratni dio njegova dnevnika. Kroz patnju, suočen svakodnevno sa smrću na fronti, Ivanov se pogled na svijet produhovljuje, njegova vjera jača, on doživljava korjenito obraćenje.

Najopširniji dijelovi Ivanova dnevnika do sada su objavljeni u dvije njegove biografije: D. Kniewald, Sluga Božji Ivan Merz (1988.)  i B. Nagy, Ivan Merz – Borac s bijelih planina (FTI, 1971.)

Uspon prema svetosti kroz moralna kolebanja i borbe

Čitajući u ovoj knjizi objavljene dijelove Ivanova dnevnika, netko će možda ostati pomalo  iznenađen otvorenošću kojom Merz, za kojega se još od 1958.g. vodi postupak za proglašenje blaženim i svetim,  piše o temama ljubavi, o svojim susretima s djevojkama, analizirajući pritom svoju dušu, iznoseći svoje osjećaje, ne ustručavajući se govoriti o svojim nutarnjim borbama i napastima. Možda će si netko postaviti i pitanje zar tako može i smije pisati jedan budući blaženik i svetac?

Međutim treba imati na umu da Merz nije bio "rođen kao svetac". On je to tek postupno postajao, vođen nevidljivom Božjom milošću.  Za bolje razumijevanje tekstova dnevnika i njegovih misli, uz svaki ulomak dnevnika, osim mjesta i datuma, označena je i Ivanova dob koju je imao kad je određeni tekst pisao. Sigurno da osamnaestogodišnjega mladog Merza, koji je tek u periodu duševnog dozrijevanja, i njegove tekstove iz tog vremena, treba razlikovati od onih koje je napisao u zreloj dobi kao izgrađeni katolički intelektualac, s jasnim pogledima i stavovima o životu, vjeri i moralu.

No upravo to postupno usvajanje i približavanje kršćanskim stavovima, njegove moralne borbe i sumnje, njegovi doživljaji slabosti, njegovo iskreno priznanje svojih granica, sve ga to  čini daleko bližim svakom vjerniku, napose mladom, koji poput njega želi živjeti svoju vjeru i ostvarivati Evanđelje u svome životu.

Svetost koju je i Ivan Merz ostvario u svome životu ne stječe se rođenjem, nego se svetost osvaja, za nju se bori, nju se postiže osobnim trudom, naporom, samosvladavanjem, askezom.  Postizanje svetosti nalik je  usponu na goru. Mogući su padovi, lutanja, a prije početka uspona moguć je i život koji nije bio u skladu s Božjim zapovijedima prije obraćenja. Neki sveci, koje častimo na našim oltarima, živjeli su grešnim životom prije svoga obraćenja. No nakon obraćenja, vođeni milošću Božjom, uspinjali su se i osvojili vrhunce svetosti, kao npr. sv. Marija Magdalena, sv. Augustin i mnogi drugi.

        Za svakoga kršćanina zanimljivo je vidjeti kako su se pojedini sveci uspinjali prema svetosti, kako su se borili sa svojim slabostima, kako su odolijevali i svladavali tjelesne napasti, kako su kontrolirali seksualni nagon itd. Kod Ivana Merza to možemo posebno slijediti jer nam je ostavio brojne zapise, od kojih su neki po prvi puta objavljeni upravo u ovoj knjizi. Promatrajući njihove nutarnje borbe i padove, kušnje i napasti koje su uspjeli nadvladati, sve to djeluje ohrabrujuće za svakog vjernika i pokazuje da svetost nije nešto što je rezervirano samo za odabrane. Na svetost su svi pozvani. Drugi vatikanski sabor u svome najvažnijem dokumentu Lumen gentium, gl. 5., govori o općem pozivu na svetost na koju je pozvan svaki vjernik snagom svoga krštenja.

Izvojevana pobjeda

Kod Ivana Merza nemamo jedan grešan život koji bi prethodio njegovu usponu prema svetosti, ali ga možemo pratiti u njegovom razvoju i usponu na tome putu najprije do ljudske i kršćanske zrelosti, a onda u osvajanju vrhunaca kršćanske savršenosti. Sasvim je normalno da na tome putu i Merz doživljava lutanja, sumnje, kolebanja i drugo. No upravo ga to čini blizim običnim kršćanima, napose mladima, koji u njemu mogu vidjeti kako se može i treba boriti, i kako se pobjeđuje u toj borbi za moralnu čistoću. U svome nam je dnevniku on sam  o tome iskreno progovorio, slično kao i sv. Augustin u svojim "Ispovijestima", premda Merz nije imao takvih grešnih iskustava kao sv. Augustin.  Čitajući njegove zapise, možemo vidjeti kako ga je Božja milost na tom području rasvjetljavala, ali isto tako kako se on spremno odazivao toj nutarnjoj milosti i svjetlu.     Premda Ivan priznaje svoje slabosti na području tjelesnosti, ipak, kako tvrdi njegov duhovnik o. Josip Vrbanek, Ivan nije počinio na tome  području teških grijeha. Gdje govori o svojim slabostima, to se uglavnom odnosi na napasti, na osjećaje, ali nikada da bi Merz svjesno popustio strastima i podao se jednom slobodarskom životu, za što je, kako u vojsci, tako za vrijeme studentskih dana u Beču i Parizu, imao razne mogućnosti.

Danas kad su mladi zapljuskivani sa svih strana erotizmom, nemoralom, nekršćanskim shvaćanjem svetinja ljudskoga života, razmišljanja jednoga kandidata oltara, koji je u svoje vrijeme prolazio kroz slične situacije i krize, mogu  rasvijetliti i pomoći vjerniku u njegovoj borbi za moralnu čistoću. U Merzovu životu bila je to prava borba. On je vođen i jačan Božjom milošću krenuo u tu borbu hrabro, odlučno i izvojevao divnu pobjedu.  Sve što je Merz ostvario na tome području, samo dokazuje  da se može živjeti pa načelima Evanđelja i kršćanske vjere. 

Nekoliko tematskih skupina Ivanovih tekstova

       Tekstovi  Ivanova dnevnika koji su u knjizi objavljeni slijede kronološki red. Možemo tako slijediti Ivana iz mjeseca u mjesec kako se razvijao, kako je postupno dolazio do određenih spoznaja i čvrstih stavova na području morala. 

Možemo uočiti nekoliko tematskih cjelina kada je riječ o doživljaju ljubavi i njegovim razmišljanjima i moralnim borbama. Tu je doživljaj prve ljubavi prema djevojci Greti, zatim je tu njegova moralna borba za očuvanje čistoće duše i srca i svoga ljudskog dostojanstva, potom su tu tekstovi i savjeti mladima kako čuvati čistoću srca. I na koncu donosimo tekstove o njegovom zavjetu čistoće kojim je, potaknut Božjom milošću, ljubav svoga srca posvetio Isusu Kristu.

Prva mladenačka ljubav s tragičnim završetkom

       Na mnogo mjesta u svome dnevniku Merz se sjeća svoje prve,  mladenačke ljubavi, koju je doživio u svojoj 16. godini i koja je nažalost veoma tragično završila, ali ne njegovom krivnjom. Zaljubio se bio u svoju vršnjakinju, protestantkinju Gretu Teschner  koja je samoubojstvom tragično završila svoj život. Njezina je smrt duboko potresla mladog Ivana.  Još mnogo godina poslije Ivan će se sjećati s tugom i nostalgijom te svoje prve ljubavi. Ovo iskustvo, iako je bilo bolno i tragično, Ivanu je kasnije mnogo pomoglo da je kao apostol mladih mogao bolje razumjeti mladenačke probleme i pomagati im u njihovu nastojanju da žive po kršćanskim načelima.

U nemoralnom okruženju bori se za čistoću

       Drugi dio tekstova iz njegova dnevnika odnosi se na moralno područje povezano s razvojem seksualnog nagona koji, kao i svaki mladi čovjek u dobi svoga rasta i dozrijevanja, osjeća s većim ili manjim intenzitetom. U svojim srednjoškolskim i studentskim danima, te u vojsci, Ivan susreće razne ljude, od kojih mnogi nisu bili na moralnoj visini; nalazi se u raznim životnim situacijama punim izazova i napasti koje uspješno nadvladava. O svemu tome donosi svoje sudove, zanimljiva razmišljanja i refleksije. Ivan jasno  osjeća da nekontrolirano zadovoljavanje seksualnog nagona ponižava i degradira čovjeka u njegovu dostojanstvu. Osjeća u svojoj duši jasne milosne poticaje da  svoj seksualni nagon svladava, da svoje afektivne energije stavi pod nadzor razuma. Iz njegova se dnevnika jasno vidi koja je sredstva na tom  području upotrebljavao. Tu je molitva, napose Blaženoj Djevici Mariji; tu je primanje svetih sakramenata ispovijedi i pričesti. Tu su njegova osobna  svladavanja, asketske vježbe, post, spavanje na tvrdom i drugo, čime je uspio staviti svoje tijelo pod potpunu kontrolu razuma i moralnih načela. Posebno je zanimljivo vidjeti kako Ivan razmišlja nakon svakog susreta s nemoralom u svojoj okolini. On zauzima distancu od samog nemoralnog čina, kritički ga analizira, logički zaključuje i donosi svoj sud o negativnosti takvih čina i načina života.

Savjeti mladima

       Treći dio Ivanovih tekstova, koji su navedeni u posljednjem dijelu knjige, jesu plod njegovih zrelih razmišljanja; napisao ih je nakon što si je izgradio čvrste moralne stavove o svim moralnim problemima s kojima se susretao kao odgojitelj mladeži. To su upute i savjeti mladom čovjeku kako obuzdati snagu svoga životnog nagona, kako se oduprijeti napastima.  U tu svrhu Ivan je napisao i brošuru pod naslovom "Ti i ona".

Zavjet čistoće

       Osjećajući ljepotu kreposti čistoće i života po moralnim načelima kršćanske vjere,  Ivan već s 19 godina čini zavjet čistoće do braka kojim se obvezao poštivati šestu i devetu Božju zapovijed i uzdržavati se od nedopuštenih seksualnih iskustava. Kasnije, kada je shvatio da Bog od njega traži cijelo njegovo srce, da mu se sav posveti kao radnik za širenje  Njegova Kraljevstva, te nakon obavljenih duhovnih vježbi, s 27 godina Ivan je učinio doživotni zavjet čistoće kojim je sve svoje biće i svoju ljubav potpuno posvetio Bogu. Da bi mogao ostati što bolje vjeran ovom obećanju, Merz provodi duboki duhovni život ispunjen molitvom, svakodnevnim primanjem sv. Pričesti i označen raznim svladavanjima i odricanjima, što je razvidno iz brojnih njegovih odluka načinjenih za vrijeme duhovnih vježbi, a koje je savjesno provodio u život. Blažena Djevica Marija posebno je prisutna u njegovu životu; Ivan je zaziva veoma često da mu pomogne očuvati čistoću srca. Oba svoja zavjeta čistoće učinio je 8. XII. na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije.

U zagrljaju Božanske ljubavi

       Poznati talijanski duhovni pisac Carlo Caretto u svojoj veoma popularnoj knjižici "Bog koji dolazi" napisao je: "Sve što činimo na ovoj zemlji činimo s jednim jedinim motivom: da nađemo Drugoga. Tražimo ga najprije u stvarima, zatim u stvorenjima sa sve intimnijom povezanošću, sve dok se, u zrelosti vjere, Drugi ne pojavi kao transcendentno biće i dok ne postane nezavisna Prisutnost, odvojena od stvari i od stvorenja, iznad stvari: Apsolutno Biće."      (C.Caretto, Bog koji dolazi, Radosna vijest, Sarajevo 1974. str. 40).

       U životu Ivana Merza možemo uočiti sve etape ovoga zemaljskog putovanja, o čemu tako nadahnuto piše C. Caretto. Ivan nije čekao vječnost da potpuno pronađe Drugoga. On ga je već ovdje na zemlji našao u osobi utjelovljenog Božjeg Sina Isusa Krista koji živi u svojoj Crkvi, koji govori preko svoga Namjesnika, rimskoga biskupa -pape, koji je nazočan u Euharistiji preko koje se Merz s Njime svakodnevno u ljubavi sjedinjuje.

Isus mu je postao jedina ljubav koja je potpuno osvojila njegovo srce i kojemu je on  potpuno darovao svoje srce i svoj život. «Srce Isusovo, Tebi posvećujem svoj život» zapisat će Ivan u svome dnevniku 23. III. 1921. još kao student u Parizu.  A na kraju svoga života, sastavljajući svoj nadgrobni natpis Ivan će napisati: «Očekujem milosrđe Gospodinovo i vječno, potpuno, nepodijeljeno posjedovanje presvetog Srca Isusova.»  Ta rečenica zajedno s drugima iz njegove oporuke danas je uklesana na ploči ponad njegova groba u Bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

       S tim raspoloženjem Ivan je pošao u zagrljaj Božanske ljubavi, koja ga sada usrećuje i ispunja njegovu dušu za svu vječnost. A mi, gledajući sada njegov život kao na dlanu, možemo reći s mladima iz Vinkovaca koji su na bijeloj svilenoj vrpci nadgrobnog vijenca stavili Merzu na grob ove riječi: HVALA TI, ORLE KRISTOV, ŠTO SI NAM POKAZAO PUT K SUNCU.