Žene o Merzu

Mira Preisler

Učiteljica, pjesnikinja svoje  mišljenje o Merzu  izrazila je u ovoj pjesmi.

Naš  dobri  brat  Ivan

Usporite korake! Ušutkajte misli, 

koje ste glasno razasuli idući ulicama u žurbi za dnevnim poslovima!

Ušutkajte misli... Ovim je prašnim ulicama našega dragog grada hodao apostol.

Prolazio je mirno, uronjen u misterij Ljubavi.

On, naš dobri brat Ivan!

Apostol šUTNJE, Apostol SAMOZATAJE,

Apostol DOBRIH DJELA.

Prolazio je glavnim ulicama, bučnim, punim prolaznika, što grozničavo traže svršetak svakoga dana,

što rastjeruju misli i želje i ostaju prazni i umorni tražeći smirenje. 

Kraj njih je prošao naš dobri brat Ivan, Apostol naših dana.

Njegove su se misli skupile u svjetlu Gospodnjem.

I kad je iz daleka nazrio prebivalište Njegovo,

Nasred bi ulice pobožno skinuo šešir,

U džepu je nosio Gospina zrna i molio, 

Uvijek je molio - On, apostol!

Tu je učio, radio, i molio.

Ostavio nam je kao baštinu svoja traženja - vječna u Gospodinu,

Ljepotu svojih misli u krilu Djevice, svoj život neprestane žrtve, kao ogledalo čovjeka, koji u slici   

Besmrtnog prolazi putem dostojan otkupljenja.

To je bio naš brat Ivan.

Usporite korake, otvorite srca -

Kroz naše ulice prolazi on - još uvijek, 

u Gospodinu vječan!      

Zagreb, 4. XI. 1964.

Viktorija Švigir

Po zvanju prosvjetni djelatnik, V. Švigir bila je aktivno uključena u rad katoličkih organizacija. Ivana Merza dobro je poznavala i s njim surađivala.

Merz Božji i ničji!

Prigodom hodočašća djevojaka-orlica  u Rim 1926. g., na kojem sam sudjelovala, Merz nas je pratio. U Firenzi su nam dvije djevojke zakasnile, vlak je krenuo, a Merz je povukao kočnicu. Imao je velikih neugodnosti zbog toga. Ali je u našim očima veoma odskočio i izazvao divljenje. Velika je bila njegova ljubav prema čovjeku. Učiniti uslugu ili se gotovo rastrgati da netko dobije namještenje, bila je njegova izrazita vrlina. Posjedovao je toliko duhovno bogatstvo da je teško govoriti o stečenom, nego točnije o darovanom. I kao darove to je onda drugima dijelio. Merz je uvijek moderan. Svi su govorili: Merz je svetac, a bio je tako naravan, pristupačan i otvoren. Kad je umro imala sam osjećaj: ne nešto strašno, nego nešto se veliko dogodilo. Imali smo osjećaj da je on za nešto umro. Kada su se neke djevojke raspitivale da li je Merz za ženidbu, jedna starija, koja ga je dobro poznavala rekla je: «Merz je Božji i ničji». Tako je i bilo.

Mira Majetić

Merz je bio kućni prijatelj  obitelji Majetić. Učiteljica Mira s njime je surađivala u apostolatu među mladima.

Anđeoski čist

Merz je bio veoma drag da ga se moralo voljeti. Anđeoski čist. Ništa se lošega o njemu nije moglo pomisliti, a kamoli reći. Bio je oduševljen Lurdom. Jednom je za našu priredbu kroz grad preko Zrinjevca na rukama donio veliki kip Gospe Lurdske ne obazirući se na ljude. Jedan doktor pa ovako! Tu mi se on u svojoj poniznosti najviše svidio. Omogućio mi je da sam mogla putovati na hodočašće u Lurd. Dokumente, kojih nisam imala, posljednjeg dana mi je pribavio. Kad sam ga požalila što je cijeli dan zbog mene izgubio, reče mi: «Zar ne znate da sam ja taj dan dobio a ne izgubio. Dani, u kojima ne učinimo ništa za bližnjega to su izgubljeni dani!»

Đurđica Vitković

O desetoj obljetnici Ivanove smrti 1938. g. cijeli peti broj isusovačkog časopisa Život bio je posvećen Ivanu Merzu. Isti taj broj bio je objavljen kao posebno izdanje pod naslovom «Božji čovjek Hrvatske - Ivan Merz». Uvod i posvetu za ovo posebno izdanje napisala je prof. Đurđica Vitković koja je ovim tekstom sažela sva mišljenja i izjave djevojaka i žena koje su Ivana Merza poznavale; tim je riječima najbolje izrazila što je Ivan Merz značio za žene i djevojke svoga vremena:

U dubokoj zahvalnosti Kristu Kralju, u počast svog velikog brata, dr. Ivana Merza, u desetoj godini njegova smiranje na Srcu božanske Ljubavi i tihe adoracije Najsvetijoj od žena, predajemo svojim sestrama ovu knjigu.

VELIKI NAŠ UČITELJU, hvala ti!

Hvala ti, što si nas naučio kako se vjerno ljubi Krist.

Hvala ti, što si nam pokazao svu slast euharistijskog blagovanja, svu vitalnu snagu božanske mane, svu ljepotu prijateljstva s dobrim Pastirom i Zaručnikom duša.

Hvala ti, što si nas naučio gledati Krista u Njegovu mističnu tijelu, Njegovoj svetoj zaručnici, Crkvi katoličkoj.

Hvala ti, što si nas upozorio da ne možemo biti katolici bez ljubavi Papi, biskupima i svećenicima.

Hvala ti, što si nam otvorio srce za one po kojima nam govori sam Duh Sveti.

Hvala ti, što nam je danas jasno da u ljubavi k njima, iskazujemo ljubav i poštovanje samom Bogu, i da prezirući njih, Gospoda preziremo.

Hvala Ti, što u pomazaniku Božjem gledamo ne slaba grešnika, nego drugog Krista, čovjeka jaka koji svojom riječju saziva trojednog Boga da Ga samo po njegovim posvećenim rukama možemo primiti u sebe.

Hvala Ti, što si nas naučio projicirati sve svoje želje i nastojanja na transcendentalno, vječno; što si nas uputio da U BOGU smirimo nemirna svoja srca, da neizmjernu pustoš njihovu možemo zadovoljiti samo Neizmjernim.

Za sve ovo hvala ti!

DOBRI NAŠ PRIJATELJU, hvala ti!

Hvala ti, što si nam srca učinio širokim da obuhvatimo u njih sve ljude, sve sestre i braću svoju, dragu domovinu i cio svijet.

Hvala ti, što si nas oplemenio u shvaćanju onih koji nas mrze i progone, da budemo ponizni i blagi, veseli sa sretnima i žalosni s tužnima.

Hvala ti, što s tobom kao s asiškim Siromahom pjevamo himnu radosti i zahvale za sunce i zvijezde, za sitna mrava i malenu travku.

Za sve ovo hvala ti!

ČISTI NAŠ BRATE, hvala ti!

Hvala ti, što si bio prema nama tako delikatan i suptilan. Što si razumio sve najfinije vibracije i najsitnije stanice djevojačke duše.

Hvala ti, što si u svakoj ženi gledao sliku Najčistije. Ti si bio, lijepi brate, jedan među tisućama koji si savršeno shvatio u saobraćaju s nama , zašto je KRIST PO ŽENI došao na svijet. Hvala ti, Ivane, što si iskreno poštovao sve svoje sestre, što si u svakoj od njih gledao Kristoforu, Bogorodičin nastavak, da - bogorodicu.

Hvala ti, što smo po tebi uzljubile čistuću djevica, bjelinu Marije i njezina Sina.

Za sve ovo hvala ti!

VELIČA DUŠA NAŠA GOSPODINA, JER NAM VELIKE STVARI UČINI ONAJ KOJI JE MOĆAN...

Gospodin te je dao našoj domovini, Hrvatskoj - da budeš jedan između nas.

S tobom smo živjeli, gledali te i slušali kroz 31 godinu. Bio si kao i mi, a opet toliko iznad nas!

Bio si DIJETE OSOBITE MILOSTI I LJUBAVI BOŽJE.

Bio si DJEVIČANSKA - EUHARISTIJSKA DUŠA.

Zato sva naša zahvalnost Kralju slave!

Sveci se ne rađaju svaki dan, a mi smo sveca imali kraj sebe kao člana svoje organizacije.

U njoj si nam ostavio skupocjeno blago, nepropadljivu baštinu.

Mi ti, sveti naš brati Ivane, koji si život svoj prikazao Gospodaru vjekova za križarstvo i za sve nas, obećajemo da ćemo uvijek biti vjerne čuvarice tvoje baštine, da ćemo se kao i ti boriti samo ZA KRISTA I NJEGOVO KRALJEVSTVO u dušama.

To je naš Zavjet tebi u desetgodišnjici tvoga počivanja u krilu Vječnoga Oca.