O religiji

Čitajući Ivanov dnevnik zapažamo kako je preko umjetnosti i potom kroz osobno razmišljanje Ivan dolazio do spoznaje prave religije i njezine vrijednosti za svoj osobni život. Pravu religiju Merz pronalazi jedino u katoličkoj vjeri kojoj će potom posvetiti cijeli svoj život.

Razgovor sa Svevišnjim, ta veza, priznavanje Svevišnjega, to je religija.

Religija je bez molitve mrtva.

Narod bez religije spada u zoologiju.

Razgovor iz vlastitog čuvstva, razmišljanje o Svetom Pismu i namjerama Svevišnjega to je molitva.

Najbolja upotreba vremena jest kontemplacija o Bogu i o objavljenim istinama.

Moderno društvo očajava jer je izgubilo vezu s Praizvorom.

Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu.

Naš duh teži za savršenim, velikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara i On mu tako čudnovato fino odgovara da čovjek misli te diše zrak visina.

Kad se srce zaleti u mistične predjele, osjeća čarobnu žeđ koja je to golemija, što je bliža Izvoru.

Bože koliko te ljubim, koliko Ti zahvaljujem što mi sada dušu napunjaš čudnom, punom slašću.

Kako se moja duša diže, kako leti k Tebi, htjela bi da nadčovječnom snagom razbije ova prsa i ode gore da se vječno s Tobom sjedini.

Postoji jedan Bog koji neprestano djeluje na ljudske duše.

Svetac je čovjek u središtu stvaranja koji sve usmjeruje prema Bogu.

Čovjek, koji je gospodar sve prirode, ima pravo da mu sva priroda služi, ali ima i dužnost da kao Gospodaru svega u ime cijele prirode daje Bogu čast i slavu.

Posve jasno i realno zapažam kako Gospod vodi sve pojedinosti našega života i rada.