U školi duhovnih vježbi

Posebno sredstvo za rast u duhu i za približavanje idealu kršćanskog savršenstva bile su duhovne vježbe koje je Ivan svake godine redovito obavljao i od kojih su nam se sačuvale dragocjene bilješke. Iz njih se vidi kako se Ivan velikim koracima uspinjao prema kršćanskoj svetosti. Donosimo ovdje samo najvažnije misli iz njegovih bilježaka iz duhovnih vježbi.

Proveo sam od čiste srijede do danas u St. Gabrielu kraj Modlinga (Austrija) na duhovnim vježbama. Bio je to moj najljepši Uskrs: proživljavao sam umjetnički refleks velikih događaja - Kristovu muku i njegovo uskrsnuće - uživivši se u liturgijsku umjetnost. U početku smo postili, šutjeli i razmišljali.

Kada se svjetska buka raspršila i duša ostala mirna, sama sa sobom u duhovnim vježbama, iz dubina se, poput pjene, dizalo blato grijeha koje se skoro nesvjesno nakupilo.

Tek kada upoznam i osjetim značenje grijeha, znat ću pun ljubavi zagrliti sv.Križ, koji me je oslobodio tako velike, vječne nesreće.

Budući da je grijeh najveće zlo, zapravo jedino zlo, jer nas lišava jedinoga dobra - Boga, slijedi da grijeh valja najviše mrziti i svim se sredstvima protiv njega boriti.

Što god radili, sva djela moraju ići za tim da se u svijetu čini što manje grijeha i što više zaslužnih djela.

Grijeh je povod najvećim katastrofama čovječanstva.

Srž svakog apostolata mora biti borba protiv grijeha. To je glavni okvir, u koji ulaze druge vrste apostolata.

Tko vojuje u redovima Crkve, ima samo jednog neprijatelja - grijeh; sve su ostalo indiferentne stvari, kojima se valja služiti za pobijanje grijeha i promicanje spasa duša.

Sve što mi se učini, dogodi, kao da dolazi od samoga Boga i zato nam ne smije ništa narušiti duševni mir.

Kako je slatko, Isuse, boraviti u Tvojoj vojsci, služiti pod Tvojom zastavom.

Sve što mi je drago zaboravljam kada se sjetim Tvoje nebeske pojave i Tvoje mile Majke. Isuse, sav se predajem Tebi.

Najradije bih Ti tamo služio gdje se neprestano o Tebi razmišlja i samo, samo Tebi i više nikome ne služi.

Nemati drugog Zaručnika doli Tebe, Spasitelju moj. Ne dopusti da Ti se ikada iznevjerim i daj mi snagu da u dragovoljnom trpljenju postajem Tebi sve sličniji.

Osjetio sam svu ljubav Božju, koja se očituje u njegovim neizmjernim dobročinstvima, u dobročinstvima tijela i duha, u svima je On sam nazočan.

Najveće je dobročinstvo gdje nam se neizmjerni Bog sam daje.

Bog svoju beskrajnu ljubav najviše pokazuje, dajući nam svu svoju neizmjernost, beskrajnost - u maloj Hostiji za hranu.

O, preobilje Božje ljubavi, koja tako neznatnog, prašnog ljudskog stvora obdaruješ nepojmljivim darom! Tebi za uzdarje, Bože, dajem sama sebe.

Život bez križa, udoban, morao bi za mene biti sramotom.

Savjesno obavljati staleške dužnosti i to smatrati za križ mojega života; za moje dnevno razapinjanje, koje donosi blagoslova u radu za spašavanje duša u Katoličkoj Akciji.

Spasitelj je u Nazaretu sve do tridesete godine obavljao posve tehničke poslove. Bio je tesar. Taj je posao mogao i netko drugi obaviti... Stoga s radošću moram i dalje nositi križ svojih staleških dužnosti da si time zarađujem kruh. Ovo ispunjenje volje Očeve neka bude zalog blagoslova u radu Katoličke Akcije.

Da ne suspregnem pred poteškoćama, tjelesnim naporima neću sam rasuđivati, već ću pitati svoga duhovnog vođu za savjet.

U sebi bez prestanka pobuđivati čine ljubavi prema dragom Bogu Spasitelju. Uvijek se krećem kao riba u dragom Bogu. To će me očuvati brzine, dati mir i u drugima ljubav probuđivati.

Na smrtnoj bih postelji želio da sam svagdje bio odaslanik Velikog Kralja, tj. uvijek u prisutnosti Božjoj, svjestan da je hvala, čast i služba Božja jedino važno, a sve ostalo je taština.