Prema božanskoj ljubavi

Zemaljsku ljubav između mladića i djevojke, te muža i žene Ivan uvijek gleda u svjetlu istina kršćanske vjere i prauzora koji se ostvaruje u odnosu između Krista i Crkve. Nauk je Crkve da je brak-ljubav slika veze između Krista i duše-Crkve. Krist po milosti projicira svoju narav u čovječju dušu, diže je na svoju razinu, prožimlje je svojom slikom, ogledava se u njoj i neizmjerno je ljubi. Sve što prolazi, samo je jedna usporedba.

Zemaljska ljubav ima mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi koja veže Krista uz njegovu Crkvu.

Brak muža i žene tajanstvena je slika veze Krista s Crkvom.

Bračna je ljubav slika, slutnja, priprava za neograničenu ljubav Božju.

Kao neka slutnja zemaljska ljubav upućuje čovjeka na mnogo savršeniju ljubav između Krista i Crkve, koja čovjeka neće usrećiti samo nekako i na neko vrijeme, nesavršeno i prolazno, već će ta ljubav biti vječna i potpuna.

Težnja ljudske duše odviše je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti.

Najiskreniju bračnu ljubav uvijek smućuju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u žalost. Tada se treba duh junački osvijestiti i udovoljenje neograničenoj težnji za ljubavlju tražiti u zagrljaju Božjem.

Kada prođe ovaj život i bračna se veza raskida, čovjek se treba ujediniti sa Sinom Božjim, radi kojega je stvoren. Tada će svaka pojedina duša stupiti s uskrslim Kristom u zaručničku vezu.

Čovjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruživa ljubav ne može postići na ovoj zemlji i da će ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdruživa ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom.

Zemaljska je ljubav samo slika ljubavi Božje, slika ljubavi Krista prema svetoj Crkvi i put u zagrljaj Božji.

Ima odabranih duša koje već ovdje na zemlji stupaju u posebni zaručnički odnos s Kristom i odriču se zemaljske ljubavi. Duše, koje polože zavjet vječnog djevičanstva, već na zemlji počinju živjeti nebeskim životom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaručnika.