Ljubav prema bližnjemu i domovini
Volim čovječanstvo, volim
male, nepoznate ljude, koji na svojim leđima nose sav teret historije.
Učiniti djelo ljubavi čovjeku koji trpi temelj je svakog duševnog života.
Dan što ga čovjek posveti drugome nije nipošto gubitak već dobitak. Dani u
kojima ne učinimo ništa za druge, već samo za se, to su izgubljeni dani.
U katekizmu piše: ako se čovjek moli za se, onda je to iz nužde, a ako se
moli za drugoga, onda je iz karitasa i ta molitva više vrijedi. Molimo se
dakle jedan za drugoga.
Katolici su dužni pred Bogom voljeti svoju domovinu i raditi bolje nego
itko drugi za procvat domovine.
Pravi rodoljub radi za dobro pojedinaca, obitelji i cijelog naroda. On ne
radi samo za njihovo tjelesno dobro, već najprije za njihovo duhovno
dobro.
Čovjek, koji ne ljubi neumrlu dušu svoga brata, ne može biti pravi
rodoljub. Jer što koristi čovjeku, ako ima sve blago ovoga svijeta, a duša
mu je u smrtnom grijehu?
Najbitnije za svakog rodoljuba jest da nastoji da duša njegova i duša
njegove braće ne bude u smrtnom grijehu.
Tek kršćanin može pravo ljubiti svoju domovinu. Ljubeći domovinu, ljubi on
ponajviše ono što je najvrednije u toj domovini, a to su bez sumnje
ljudske duše, a u tim ljudskim dušama njihov neumrli život.
Pravo se rodoljublje ne smije zaustavljati na ovoj zemlji, već ono mora
gledati u vječnost.
|