B O G

Odgajan u liberalnoj sredini Ivan Merz se tek pod konac gimnazije počeo ozbiljnije baviti razmišljanjem o religioznim temama. Promatra stvoreni svijet oko sebe i napose svemir i logičkim razmišljanjem zaključuje na postojanje Stvoritelja koji svime upravlja. Njegova vjera u Boga, međutim, prolazila je kroz krize i sumnje o čemu nam je ostavio lijepe zapise u svome dnevniku. Postupno, napose kroz iskustvo patnje u ratu, njegova se vjera pročišćava, učvršćuje i on raste u čežnji i ljubavi  za sjedinjenjem s Bogom.

Veličanstveni Duh koji obuhvaća svemir

Bože, koliki li je svemir: sve svijetli, sve se kreće!… Taj čitav svemir, ono što se vidi i ne vidi, ono što se čuje i ne čuje, tko ravna tim pozorištem, tko je taj veličanstveni Duh, koji to obuhvaća?  O N  je. (D, B. Luka, 2.III.1914.)

Svemir, vječnost, neizmjernost, duša 
- vječne tajne

Kojom li brzinom ta neizmjernost juri i okreće se, a prah, čovjek, sve to misli. Kuda to vodi? Zašto čovjek ima tijelo, kad je on u biti duša? Zašto? Kuda? Kako? Vječne tajne. Misao, iskra, pamet, ta iskrica vječne Istine, do kakovih nas uzvišenih misli dovodi i koliko možemo  shvatiti, a što je istom Neizmjernost (D, B. Luka, 21.VI.1914.)

Čovjek iskra Duha

[to je spram svemira čovjek - crv? Tijelo je crv, ali čovjek nije tijelo, u njemu je nešto nevidljivo, što zaboravlja da je tijelo. Njegova iskra. Neizmjerno mali dio, dio Njegove iskrice, ali opet je od Njega. I ta nas malenkost vodi da zaključujemo na čitav svemir, na neizmjernost, čak na Njega. To je divno. (D, B. Luka, 4.VII.1914.)

Sve je od neizmjernog Duha

Sve divote svijeta, sva priroda, dovode do  spoznaje da je to sve od neizmjernog Duha, od Ideala čovječanstva, od Istine, Dobrote i Ljepote. Život je borba za Istinom i promotrimo ga. (D, B. Luka, 4.VII.1914.)

Vjerujem  da je  Bog  savršen  duh 

Sav je život ovakva borba između dva elementa i ovom se borbom dovinjavamo Idealu našega života: Svevišnjemu. Ja vjerujem u Gospoda Boga svemogućega, vjerujem da je On savršen Duh u slobodi volje i veličini. (D, Bečko Novo Mjesto, 25.X.1914.)

Bez molitve religija mrtva

Naš duh svom žestinom  teži za savršenim, za velikim Duhom. U molitvi se s Njim razgovara i On mu tako čudnovato fino odgovara da čovjek misli te diše zrak visina. Taj razgovor sa Svevišnjim, ta veza, priznavanje Svevišnjega, to je religija. Religija je bez molitve mrtva. Razgovor iz vlastitog čuvstva, razmišljanje o Pismu i namjerama Svevišnjega, to je molitva. Da Ga razumijemo, postao je Emanuelom, nama sličnim. I mi se Isusu možemo moliti i ta nam je molitva mnogo lakša, jer nam je Isus bliži. (D, Bečko Novo Mjesto, 25.X.1914.)

Uza svu sumnju tvrdo vjerujem

Postoji li Bog ili ne postoji? Onda: što razumijem pod imenom Bog? Činjenica je da On postoji, da Ga osjećam oko sebe, u sebi, tu ovdje, ondje, svagdje. Njegove melodije drže i napunjaju sav svemir. Svaki čovjek ćuti dah nečega većega i vječnijega. On postoji, i ja tvrdo vjerujem i u najjačim časovima  kušnje i sumnje da je On jedini, vječni, veliki Bog. Kad ovaj postoji, već slijedi da naš život ima svrhu. Kad je u prirodi sve tako sjajno uređeno, mora biti i vječnost našega života u smislu pravednosti. I uistinu, to je tako, i u to vjerujem (D, Beč, 17.V.1915.)

Ljubav, duša, Bog - nije utopija

Kad posumnjam u Najviše, u Dobrotu i u svu svoju ideologiju, u meni je nepokolebiva ljubav i naklonost prema roditeljima, nju osjećam tako živo i ona mi svjedoči da ljubav, duša, Bog nije utopija, da sve ovo postoji, da je čovjek, uistinu, ideja koja teži svome izvoru. (D, Beč, 24.VI.1915). 

A kad se srce zaleti u mistične predjele, osjeća čarobnu žeđ, koja je to golemija, što je bliža Izvoru, bolje reći slutnji Izvora. (D, B. Luka, 14.I.1916.)

Moja duša leti k Tebi

Bože, koliko Te ljubim, koliko Ti zahvaljujem što mi sada dušu napunjaš čudnom, punom slašću. Kako se moja duša diže, kako leti k Tebi, htjela bi da nadčovječnom snagom razbije ova prsa i ode gore i da se vječno s Tobom sjedini. (D, Slov. Bistrica, 4.VI.1916.)

Bože, Bože, oprosti mi što sam Te ostavio. Daj mi opet snage da Te svagdje i u svemu upoznam, da Te svagdje osjećam. (D, Ratište, Zingarella, 20.IV.1917.)

Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu

Strašnih li časova kad se Duh Sveti nekuda povuče, pa u nutrini zavlada tama. To su oni časovi u kojima Faust i moderno društvo očajava jer je izgubilo vezu s Praizvorom. Apsolutno je zadovoljstvo samo u Bogu. (D, Ratište, Monte Rasta, 17.IX.1917.)

Božje djelovanje u čovječanstvu

Najbolja apologija Božjega djelovanja u čovječanstvu jest taj jedinstveni duh, koji prožimlje katoličke pokrete svijeta. Nikakva ljudska sila, nikakav filozofski sistem ne može stvoriti to remek-djelo; to je djelo Sile, koja je iznad nas i koju mi tražimo i želimo spoznati. Ateisti, internacionalci i svi mogući teoretici neka proučavaju povijest Crkve i njezinu sadašnju aktivnost, pa će vidjeti da je ona jedina koja čovječanstvo naprijed vuče. (D, Pariz, 30.I.1921.)

Valovi oceana - slika života Duha Svetoga   

Prvi put sam vidio svijetlo-modri Atlanski ocean, čiji su se valovi žurili, pjeneći se i natječući. Taj neprestani život, to kretanje neizmjernosti, kao da je slika Duha Svetoga, koji je neprestani, vječni, neizmjerni i lijepi život. (D, Toulouse, 27.VII.1921.)

Čovjek teži za Bogom

Postoji jedan Bog, koji neprestano djeluje na ljudske duše. U svakoj je ljudskoj duši težnja za nečim velikim: jedan teži za slavom, drugi za velikim djelima... U svakom je čovjeku težnja da postane u neku ruku Bog.  Nećeš naći ni jednog filozofskog sustava koji bi ovu misao tako istakao i tako divno izgradio, kao što to čini kršćanstvo, koje tvrdi da je težnja i zadaća svakog čovjeka postati djetetom Božjim. (Pismo ocu, Pariz, 1921.)

Sveprisutnost Božja u noći

Tajna me je noći sve više zaokupljala i u kretanju svemira osjetih  bilo Onoga koji je bio u početku, koji jest sada i koji će kraljevati u vijeke vjekova.

 (24)