USPON NA GORU SVETOSTI

Ivanove odluke i životni program za kršćansko usavršavanje

U svome nastojanju oko kršćanske savršenosti, a prema prokušanom iskustvu duhovnosti, Ivan je donosio odluke za svoje moralno usavršavanje koje je potom nastojao provoditi u svakodnevni život. Sačuvalo nam se nekoliko redakcija njegovih odluka - programa  duhovnog života.

       Prva redakcija potječe još iz vremena s kraja rata. Boraveći još na fronti gdje se približio Bogu i spoznao pravi smisao života kroz susret sa smrću i patnjom, Ivan si 1918.g. sastavlja program duhovnog života.

       Drugi skup odluka potječe iz njegovih studentskih dana u Parizu. Ivan ih naziva "direktivama za život." To su njegove čuvene pariške odluke sastavljene u jesen 1921. g. 

Treći skup odluka Ivan je sastavio u Zagrebu na duhovnim vježbama koje je nadopunjavao svake godine. Ovdje donosimo posljednju redakciju njegovih

odluka iz 1928. koje je napisao strojopisom na malom papiru i ponio ih u svome misalu u bolnicu odakle je nakon neuspjele operacije kroz vrata smrti prešao u vječni život.

Ove odluke koje su se usavršavale  i prilagođivale  okolnostima  u kojima je Ivan živio, najprije kao student po europskim učilištima, a onda kao profesor u Zagrebu, jesu velika potvrda kako je tijekom posljednjih deset godina svoga života ozbiljno radio na sebi, na svome samoodgoju, na usavršavanju svoje nutrine, na stjecanju kršćanskih vrlina spremno se odazivajući poticajima Božje milosti.

Započeti novi život u duhu novospoznatog katolicizma

Prva redakcija programa duhovnog života Ivana Merza sastavljenog na talijanskom ratištu 1918.g.

1. Gledat ću ponizno vršiti Božju volju, da ne budem odviše pohlepan za znanjem i da radim toliko koliko mogu. Nauka ne smije biti sama sebi svrhom, ona mora, uza svu ljepotu, koju u sebi krije, pridonositi nešto i Kraljevstvu Božjem na zemlji.

2.  Uza svu ljubav k svojoj struci, svaki čovjek mora socijalno živjeti, živjeti u životu i potpomagati one koji trpe.

3. Mislim kao đak raditi u društvu sv.Vinka - internacionalna religiozna pozadina - i u "Hrvatskoj" - nacionalno-religiozna pozadina.

4. Valja nastojati da samo dva puta dnevno jedem; tako sam materijalno slobodan. Iz principa ne jesti u ostalo vrijeme, pa makar netko i ponudio.

5. Ne smijem zaboraviti na svladavanje tijela. Tvrd ležaj, rano ustajati, kadikad strogo postiti, tako da u svakom momentu mogu raditi sa svojim tijelom što je meni volja.

6. Također je važna njega zdravlja i tjelesne ljepote. Nova generacija mora biti zdrava, vesela, lijepa. Ono što je ružno, posljedica je grijeha. Zato se treba čovjek svladavati a njegovanje zdravlja i ljepote smatrati kao sredstvo da sebe svlada i da ojača volju.

7. Boga nikada zaboraviti! Neprestano težiti za sjedinjenjem s njime.

8. Svaki dan - ponajbolje zoru - upotrijebiti jedino za razmišljanje i molitvu, po mogućnosti u blizini Euharistije ili kod sv. mise. Taj sat treba biti  izvor dana, u tome satu treba  čovjek zaboraviti na cijeli svijet, potisnuti sve svjetske brige, svu nervozu života, da bude miran kao u kolijevci.

9. U tome se satu moraju stvoriti planovi za budući dan, tu se razmišlja o vlastitim greškama i moli milost da se svlada sva slabost.

10. Bilo bi grozno kad ovaj rat ne bi imao nikakve duševne koristi za me! Ne smijem onako živjeti kao što sam živio prije rata. Moram započeti novi, preporođeni život u duhu novospoznatog katolicizma.

11. Jedini Gospodin neka mi pomogne, jer čovjek sam iz sebe ne može ništa.

(D, Ratište, Fonzaso, 5.II.1918.)

Kroz vlast nad tijelom prema slobodi duha

Drugi Ivanov program za duhovni život, "pariške odluke",  sastavljene za vrijeme studija u Parizu 1921.

 1. Na sasvim tvrdom ležati.

 2. Cijelo tijelo dnevno ledenom vodom umivati.

 3. Izjutra ništa ne jesti.

 4. U petak glad osjećati.

 5. Češće u najboljem teku prestati (s jelom).

 6. Gimnasticirati svaki dan u kojim god prilikama.

 7. O sebi nikada ne govoriti.

 8. Samo ručati i večerati.

 9. Jednom mjesečno 24 sata ništa ne jesti ni piti.

10. Suvišak svojih dobara siromahu pokloniti.

11. O svojoj boli nikada ne govoriti.

12. Što manje govoriti.

13. Svaki se dan bar jednom  posvema Bogu pomoliti.

14. Ići u neugodne situacije.

15. Vlastitu bol blagosivati.

16. Katkada sebi svojevoljno, u potaji, bol zadavati.

17. Katkada iz najboljega sna ustati i gledati zvijezde.

18. Ići po najtamnijoj noći na strašiva mjesta, pobijediti strah, jačati vjeru.

19. Poniženje pred ljudima s veseljem primiti.

20. Ne odati se nikada odviše jednostrano znanosti.

21. Biti sa životom u najužem kontaktu.

Isuse, želim da Te po Mariji svaki dan više ljubim

Posljednja redakcija Ivanova "životnog pravila"  sastavljenog u Zagrebu. Ove je odluke Merz ponio sa sobom na posljednju životni stanicu, u bolnicu na operaciju, odakle je kroz smrt prešao u blaženu Vječnost.

1. Prije svake molitve sjetiti se jutarnjeg razmatranja.

2. Kada ima dosta druge hrane, što manje kolača.

3. Prije svake molitve (adoracije, razmatranja) odrediti trajanje.

4. Ne raditi iza večere svoje poslove.

5. Mala tajna: Isuse, želim da Te po Mariji svaki dan više ljubim!

6. Kao pokoru što savršenije vršiti staleške dužnosti.

(7. Kao pokoru smatrati redovnim pravilom naspavati se tek svaki drugi dan.) -  (Ovu  je 7. odluku po savjetu ispovjednika Ivan ublažio, pa ju je  u izvorniku  naknadno stavio u zagradu.)

8. Pričestiti se svaki dan i po mogućnosti pohoditi presv.Oltarski Sakrament.

9. Bezuvjetno kao pokoru električno brzo ustajati, uvijek i bez iznimke. Ustati bezuvjetno u onaj čas, kada sam to navečer odlučio (pa makar morao zbog umora po danu počivati). Ne leći po drugi put.

10. Kod svakog obroka učiniti koju pokoru za spas duša.

11. Qui regulae vivit, Deo vivit. (Tko po pravilu živi, Bogu živi): stoga bez važnih razloga ne mijenjati svoje odluke.

12. U adventu nikome ne dati povoda da se smije.

13. Smijati se samo u znak duhovne radosti.

14. Kad se služim tehničkim sredstvima za širenje slave Božje, biti barem na onoj visini na kojoj su liberalci (s istim potrebama) kad oni rade za stjecanje novca.

15. Moj govor i ponašanje prema bližnjemu mora podupirati, a ne rušiti njegovu kontemplaciju.

16. Biti što uredniji.

17. Ama nesciri et pro nihilo reputari.(Nastoj da budeš nepoznat  i da do tebe ništa ne drže.)

18. S ljudima koji nemaju osobne krivnje da nijesu katolici govoriti u duhu animae Ecclesiae (duše Crkve) i prosuđivati da li vrše ono što naravni zakon od njih traži, i nadovezivati na ono naravno dobro što je u njima.

19. Nikada ne prigovarati jelu.

20. Ne bockati, pogotovo ne majku.

21. Ljubiti sv.šutnju.

22. Kod jutarnjeg ustajanja, umivanja, hoda u crkvu misliti na presv.Euharistiju. 

(171, str. 48-49).