Dnevnik  Ivana  Merza

Uvod

 

 

U prvom dijelu ove knjige Put k Suncu donose se najvažniji izvatci iz dnevnika Ivana Merza; njegov je dnevnik dragocjeni dokument preko kojega možemo potpuno ući u njegovu dušu i pratiti ga u njegovu duhovnom razvoju od sedamnaeste  godine pa do zrelosti. U njemu je ostavio sliku svoje duše, zapisao svaki treptaj svoga srca. Pisao ga je od 1914. do 1921. gotovo u kontinuitetu. Tek je pred smrt zapisao još nekoliko stranica.

Dnevnik je veoma opsežan, sadržava u prijepisu preko 800 stranica.  U ovoj knjizi izabrani su uglavnom oni izvatci iz kojih se može slijediti njegovo vjersko-moralno dozrijevanje te razvoj njegova kršćanskog životnog nazora i to u kronološkom slijedu. Tko želi znati što je Merz mislio i pisao o određenoj temi u razdoblju svoje mladosti i dozrijevanja, može se poslužiti stvarnim kazalom na kraju knjige. Ondje su ovi izvatci iz dnevnika s oznakom svoga početnog broja razvrstani po temama.

 

 

 O čemu Merz piše u svome dnevniku?

       Sve što je osjećao, doživljavao u sebi i oko sebe Ivan je zapisao na stranice svoga dnevnika.

       Ispočetka su to mladenački doživljaji te različne pojave i događaji o kojima izriče svoje dojmove, sudove i razmišljanja.

       Bilješke o političkim ljudima i događajima, o povjesnim zbivanjima, njegove rekacije i razmišljanja veoma su zanimljivi. Smještaju ga u povijest i vrijeme.

       Malo-pomalo Ivan se počinje povjeravati svome dnevniku, zapisivati u nj svoju nutrinu, stanja svoje duše te raznovrsne probleme, pitanja i sumnje s kojima se suočavao.

       Umjetnost i literatura bila su područja  koja su Ivana posebno zanimala. Ona su dominirala u prvim godinama njegova mladenaštva i studentskih dana sve dok nisu ustupila mjesto kršćanskim vrijednostima nakon proživljenog iskustva rata. Ivan je stoga često u dnevniku bilježio svoje dojmove i analize pročitanih književnih djela, kulturnih priredaba, koncerata i kazališnih predstava koje je pohađao.

       U njegovim traženjima posebno se uočuje težnja za spoznajom prave istine. U tome mu je smislu Goetheov Faust uzor koji ga oduševljava i kojega često spominje u dnevniku. S godinama, a napose nakon sudjelovanja u ratu, Ivan spoznaje da se prava istina nalazi samo u kršćanskoj vjeri.

       Veliko poglavlje Ivanova mladenačkog života bio je doživljaj prve ljubavi prema djevojci Greti Teschner. Nažalost ta je ljubav tragično završila, jer je Greta izvršila samoubojstvo, ali ne Ivanovom krivnjom. Mladi Merz često se u dnevniku vraća tom doživljaju te zapisuje zanimljiva i duboka razmišljanja o čovjekovoj ljubavi.

       Religiozne misli i ideje prisutne su u Ivanovu duhu već od početka. Vrijednosti kršćanske vjere sve će više zauzimati mjesto na njegovu duhovnom obzorju dok mu ne postanu glavnim središtem života.

       Često se u njegovu dnevniku susreću težnje za moralnim usavršavanjem samoga sebe, za svetošću, za ostvarenejm određenog zvanja i ideala. Tko pažljivo studira njegov život, zamjećuje da je u njegovoj duši jasno na djelu Božja Milost koja ga je postupno vodila do kršćanske svetosti. Dirljive  su njegove molitve, zazivi i uzdasi u tome smislu.

       Ivan se ne ustručava zapisati i analizirati svoje slabosti, svoja kolebanja i lutanja. Borio se za svetu vjeru, za život po kršćanskim  moralnim načelima. Ti dijelovi  dnevnika veoma su zanimljivi napose mladim ljudima koji u Ivanu Merzu mogu vidjeti kako se, unatoč slabostima, sumnjama, kolebanjima čovjek može uspeti na moralnu visinu i od svoga života učiniti remek-djelo.

       Posebno poglavlje Ivanova života bilo je sudjelovanje u Prvomu svjetskom ratu. Svakodnevni susreti s patnjom, boli i smrti na fronti, u krvi i plamenu Prvoga svjetskog rata - sve je to pročistilo njegov pogled na svijet. Njegove misli na ratištu, u smrtnoj opasnosti idu automatski prema religiji, prema Bogu, prema vječnim stvarnostima.

       Dirljivi su njegovi opisi iskrenog pouzdanja u Božju Providnost. U smrtnim opasnostima i neugodnim situacijama  nastoji jačati vjeru u Boga, za kojega zna da ga ljubi i da se za njega brine.

       Česta tema Ivanovih razmišljanja jesu grijeh i susret s njime u svojoj okolini. Njegova reagiranja, posebno u mlađim danima, prožeta su prirodnim moralnim osjećajem koji se poslije usavršio načelima kršćanskog morala u čijem svjetlu Ivan promatra svu ljudsku djelatnost.

       Ivan je imao mogućnosti upoznati život u svim njegovim vidovima. Najprije u krugu svoje obitelji, koja je bila više liberalna nego kršćanska, te poslije u vojsci i ratu, potom na studiju u europskim metropolama. S tim bogatim životnim iskustvom  Merz je mogao duboko zaorati u ljudske duše i ostaviti neizbrisiv svijetli trag u dušama mnogih, pokazati put k Suncu tisućama koji su za njim krenuli.

       Na Ivanovu primjeru vidi se kako nastaje jedan svetac, kako ga Božja milost vodi i potiče, a on joj se spremno odaziva koristeći se svim sredstvima da izvrši što Bog od njega traži.

 

 

 Kronološki slijed tekstova iz dnevnika

       Tekstovi iz dnevnika u prvom dijelu knjige nisu složeni po temama, nego su ostavljeni kako su nastajali slijedom mjeseci i godina Ivanova duhovnog razvoja i dozrijevanja. ˙Na kraju knjige nalazi se stvarno kazalo s popisom pojmova da se lakše može naći, posebno u tekstovima dnevnika, što je Merz o određenoj temi mislio ili rekao. Naslovi i podnaslovi sastavljeni prema mislima iz samih Ivanovih tekstova, čine preglednijim čitanje i olakšavaju pronalaženje pojedinih tema.