Maslovare  -  Bosna

1918.

       Rat je završio, Ivan se vratio kući. Stavio se na raspolaganje Narodnom vijeću koje ga je poslalo za upravitelja rudnika u Maslovarama, u Bosni gdje ostaje kratko vrijeme. Iz njegova dnevnika koji je i ondje vodio, zapaža se kako mu je duša sva puna nadnaravnog svijeta i duhovnih težnji za Bogom. Ima i zanimljivih zapažanja o političkim i društvenim zbivanjima. Nakon nekoliko tjedana, Ivan traži razrješenje dužnosti i priprema se za nastavak studija u Beču.

Sveci su posrednici koji čovjeka uvađaju u shvaćanje Kristove veličine

Bože, molim Te za milost da sažgeš moju lijenost i sjetilnost! Posveti mi tijelo i dušu!

 

122. Kristov je život odviše uzvišen, pa se teško uzvinem do tolike visine da ga mogu razumjeti. Za me su razumljiviji životi svetaca koji nisu na tolikoj visini. Oni su neki posrednici, koji čovjeka uvađaju u shvaćanje Kristove veličine. Sada čitam život svete Elizabete Tirinške. Veoma rado ga čitam. Otvara mi se svijet katoličke književnosti, koja predočuje velike svete ljude, nadljude, dok profana književnost slika život kakav jest, bez pretenzija na posvećenje života. Zapravo se crta - i u tome Zola imade pravo - ljudska zvijer, koja djeluje onako kako joj tijelu godi, a kada poduzimlje kakva etička djela, to je samo zato jer grijeh rađa bol i smrt, pa da se ove uklone, prisiljen je i nereligiozan čovjek da sebi stvori neke etičke principe koji su danas formulirani u pravnoj znanosti. - Bože, molim Te za milost da sažgeš moju lijenost i sjetilnost! Podaj mojemu duhu nadmoć nad želucem koji me hoće pokoriti. Posveti mi tijelo i dušu! (Maslovare, 14.XI.1918.)

Razlika između Srba i Hrvata

Ako Srbi budu nastojali silom pokoriti sve, rađat će se otpor, koji će srušiti Karađorđeviće

123. Zaista je mentalitet Srba sasvim drugačiji od hrvatskog - katoličkog. U njih vlada silno oduševljenje; toliko veselje i sreća, kao da su na nebesima. Uzurpirali su narodnu volju i proglasili Petra kraljem iako su muslimani i katolici protiv toga. Zapadaju u one iste pogreške u koje je bila zapala Austrija; svoju moć grade na sili. Hrvati-katolici dobiše eto slobodu, a zapravo su svi potišteni. Upravo je to zbog toga što osjećaju da imaju sada mnogo manje slobode nego što je prije imadoše. Ako Petar zaista zavlada i Srbi budu nastojali silom pokoriti sve, rađat će se otpor, koji će srušiti Karađorđeviće. Ne trebamo kraljeve i hegemonije; hoćemo pravednost i ljubav... (Maslovare 29.XI.1918.)

Sveci su kao vrletne visine poput Alpskog gorja gdje je zrak čist

U životu jednog sveca svakako je najzanimljiviji njegov vlastiti duševni i tjelesni život

124. Zbog milosti Božje jedan se svetac ističe svojim organizatorskim radom, drugi pjesničko-mističkim životom, treći u materijalnoj borbi, četvrti u znanstvenom životu. Sve su to vrletne visine poput Alpskog gorja, gdje je zrak čist i odakle se čovječanstvo promatra u sasvim drugoj perspektivi. A mi obični ljudi kao turisti, koji želimo dosegnuti te vrhove i, dospjevši do neke visine, ne možemo dalje... ili se skliznemo i padnemo u dubinu. U životu jednoga sveca svakako je najzanimljiviji njegov vlastiti duševni i tjelesni život; njegovo je djelovanje u društvu samo posljedica ovoga... (Maslovare, 18.XII.1918.)

Narodne se liturgije moraju nakalemiti na lozu Crkve

Krist je došao na svijet da posveti prirodu, svakog čovjeka i svaku narodnost

125. Krist je došao na svijet da posveti svu prirodu, svakoga čovjeka i svaku narodnost.... Upravo se u tomu ima pokazati vječnost Duha, koji vodi Crkvu, da On uz svaku formu, uz svaki jezik može jedinstveno i snažno na okupu držati svu tu veliku organizaciju, što je sačinjavaju raznobojni narodni elementi, koji su sav svoj narodni mentalitet i kolorit stavili u službu uzveličavanja Crkve. Rimski je kolorit, zaista, dao do sada najveće vrednote Crkvi. Ali on nije jedini, a ni Božja providnost tako ne želi da on bude jedini. Time se mora izgubiti mladenački žar i napokon mora zavladati ukočenost, koje se tragovi već zapažaju. Narodne se liturgije moraju nakalemtiti na lozu Crkve i tako će u njih ući silne bujice života, koji će preporoditi sav narod. Mi to danas jedva i shvaćamo, ali povijest Crkve drugačije će suditi. Crkva je živi organizam, koji se razvija. Crkva je, zapravo, proživjela istom romansku ili latinsku fazu, jer su do sada Romani bili nosioci katoličke kulture. Germani, zbog protestantizma, nisu ni izdaleka toliko pridonijeli razvoju Crkve. A budućnost Crkve leži sada na kršćanskim Slavenima... (Maslovare, 18.XII.1918.)

Čvrsto se pouzdavati u Boga u smrtnoj opasnosti

Ja znam kada i kako ćeš umrijeti i gorim od ljubavi prema tebi, pa zar misliš da ću te Ja ostaviti?!

126. Sveto siromaštvo! Ne brinuti se za sjetilne slasti! Pokloniti sve i žarko ljubiti bližnjega, koliko li veselja ima u svemu tome! A strah nestane sam od sebe. Valja živjeti upravo onako kako ti savjest nalaže, pa ćeš biti sretan i nećeš se bojati smrti. Strah od noći, tame i vukova, samo je dokaz da nešto nije u redu kod tebe. Zašto se plašiš, malovjerniče, Ja ne spavam, Ja sam uvijek uza te i bdijem nad tobom - pa makar ti misliš da spavam kao na lađi. Ti nisi na sigurnijem mjestu kad si u zatvorenoj toploj sobi, nego kad si u mračnoj šumi okružen vucima, koji urlaju. Zašto se bojiš smrti i muka? Ja znam kada i kako ćeš umrijeti i gorim od ljubavi prema tebi, pa zar misliš da ću te Ja ostaviti?! Pa ako i dopustim da te vuci razderu, zar misliš da to nije Moja odluka i da te Ja zato manje volim? Nikoga se ne boj, moj sinko, i ako istrune tvoje tijelo, ti ćeš i nadalje biti. - O moj Bože, daj mi snagu da Te žarko ljubim, da tako snažno u Te vjerujem, da se bez ikakva promišljanja i straha, nevin kao dijete, kojemu nitko nije pričao o strahu, prošećem kroz mjesta, koja prijete smrću. (Maslovare, 27.XII.1918.)