Nastavak  studija u Beču

1919. - 1920.

 

 

 Potkraj siječnja 1919. Ivan ponovno dolazi u Beč i nastavlja studij. Konačno, uz pristanak roditelja, studira ono što je odavno  želio: književnost. U Beču se aktivno uključuje u društvo hrvatskih studenata Hrvatska kojemu je bio tajnikom i glavnim animatorom. Živi ozbiljnim religioznim životom prema onome što je spoznao kroz iskustvo rata.

     Preko ljeta boravi kod roditelja u Banjoj Luci, a potom u Zagrebu, kamo su se u međuvremenu preselili, pa su neki dijelovi dnevnika ondje pisiani. Njegov religiozni život u Beču dobio je novih pobuda. Tu započinje i njegovo zanimanje za liturgiju, koja će poslije postati središtem oko kojega će se kretati njegov duhovni život. Napose su ga se dojmile liturgijske duhovne vježbe koje je obavio za Uskrs 1920. godine.

 

 

Poslanje židovskog naroda u povijesti

Odnos kršćana prema Židovima

 

127. Držim da se kršćani odviše nekršćanski  ponašaju spram Židova, kano da ne razumiju tragiku  tog nesretnog naroda, koji je bio predestiniran da proživi veličanstvenu prošlost i da rodi Mesiju, a sada proklet luta, prezren, bez kralja i svećenstva u tuđini. Mislim da bi kršćani morali pokazati više milosrđa spram toga zanimljivog naroda, ne samo iz povijesnog pijeteta, nego i zato što će se jedan dio na koncu svijeta obratiti. Djedovi tih budućih obraćenika među nama su, a mi ih proganjamo. Više razumijevanja i ljubavi spram tih ljudi i mi ćemo tako već i sada mnoge privući u zagrljaj naše svete Crkve! (Beč, 25.VII.1919.)

 

 

 

Moliti valja dragoga Boga da nam dade velikih ljudi

Čovjeka obuzme oduševljenje za našu svetu vjeru, koja u očajnim vremenima rađa nadljude

 

128. U pustoši književnosti XVII. stoljeća, među grubim ili rafiniranim formalistima, među bezdušnim ili bomba-stičnim dramatičarima, među idilsko blaženim debeljakovićima izdiže se veličajna pojava isusovca Friedricha Spee-a, koji se u djelu Cautio criminalis bori protiv spaljivanja vještica, pjeva oduševljeno i blistavo o zaručništvu duše i umire od priljepčive bolesti njegujući ranjene vojnike. Čovjeka obuzme oduševljenje za našu svetu vjeru, koja u očajnim vremenima rađa nadljude: sv. Igancija, sv. Franju Ksaverskog i druge. Uzdam se u Boga da će se i sada naći takvih ljudi u nas, upravo sada gdje se Crkva zadrmala i prijeti pogibelj da će se kod nas srušiti.... Moliti valja dragoga Boga da nam dade velikih ljudi. (B.Luka, 5.VIII.1919.)

 

 

 

Vjerujem da ću gledati dubine Presvetog Trojstva

Obavio sam devetu sv.Pričest na slavu Presv. Srca Isusova

 

129. Preselili smo se ovamo. Žalim za Bosnom i njezinim ljudima. Teško da ću se uživiti u ovaj mentalitet. Tamo su ljudi izrazitijeg značaja. Ovi ovdje mi se čine bezvoljni i mlitavi.

Jučer je bio najznamenitiji dan u mome životu. Obavio sam devetu sv. Pričest na slavu Presv. Srca Isusova i vjerujem da ću gledati dubine Presv. Trojstva. Neizmjernu ovu Kri-stovu ljubav moram barem nekako ovdje zaslužiti, pa ću Božjom pomoći gledati da što snažnije nastavim djelo posvećenja. (Zagreb, 26.IX.1919.)

 

 

 

Ljudska ljubav - slika ljubavi Krista prema Crkvi

Krist po milosti projicira svoju narav u čovječjoj duši

 

130. Zanimljiva su romantička pisma, osobito pisma Doroteje Veith i Karoline Bohmer. Iz ovih se pisama može studirati bit ljubavi. U dušama je tih žena projicirana slika ljubavnika. One žive u idejama svojih ljubavnika, misle i zaključuju kao i on. On njih diže na svoju razinu i u njihovim dušama vidi svoje produkte, vidi sama sebe. Upravo mi ova pisma potvrđuju nauku Crkve da je brak (ljubav) odnos između Krista i duše (Crkve). Krist po milosti projicira svoju narav u čovječjoj duši, diže je na svoj razinu, prožimlje je svojom slikom, ogledava se u njoj i neizmjerno je ljubi. Sve što prolazi, samo je jedna poredba. (Beč, 10.X.1919.)

  

 

 

Kršćanstvo oslobađa tri prezrena staleža u starom svijetu: žene, radnike i djecu

Božanska obitelj nije li alegorija socijalnog preporoda u kršćanstvu?!

 

131. U pogansko su doba bila bespravna ova tri staleža: ženski, dječji i radnički. O ženi je loše mislio Demosten. Prezirali su je ako je bila nerotkinja. U Rimu su žene bacali u Tiber. S djecom je bilo slično. Majke su često djecu bacale psima. Radnici su bili robovi. Cicero spominje da je sramota boraviti u radionici. Majka Božja, mali Isus i sv. Josip, božanska obitelj (pomislimo na Raffaela!) nije li alegorija socijalnog preporoda u kršćanstvu i oslobođenje žene (Marija), djeteta (Isus) i radnika (Josip). Povijest pozna i mi proživljujemo velike socijalne ženske i radničke pokrete. I do dječjeg pokreta mora doći. Mali Perica, mala Hely od svetoga Boga, dječje organizacije anđela čuvara naviještaju dječju revoluciju... Kršćanstvo je začetnik dječjeg pokreta, ono je u doba, kad se nije slutila važnost organizacije niti svetost dječje duše, u Djetetu obožavalo cijeli dječji rod od postanka svijeta do njegova konca. Katolici bi morali započeti s organizacijom djece. (Beč, 12.X.1919.)

 

 

Kršćanstvo je apsolutna istina

Svaka je prava evolucija put kršćanskoj savršenosti

 

132. U razvoju država  postoji tendencija k Apsolutnom. Pošto je kršćanstvo apsolutna istina, to je napredak u razvoju svega, pa i državnog prava, državnih institucija, ako u svojem zakonodavstvu provedu kršćanska načela, i to ne samo obzirom na zahtjeve kršćanskog morala, već i na zahtjeve kršćanskih vrednota, koje traže od čovjeka i od države da postanu nešto više od naravne tvorevine, tj. da provedu životne norme za pojedinca, kao i za veću organizatornu jedinku. U Americi je tako izišla zabrana alkohola i time je Amerika evolucijom došla do kršćanske misli: Apstinentia vera pax invenitur (Odricanjem se dolazi do pravoga mira). Svaka je prava evolucija - bila to u životu pojedinca ili čovječanstva - put kršćanskoj savršenosti. Sve je ostalo dekadenca.( Zagreb, 19.I.1920.)

 

 

 

Sekte niču u bolesnom društvu

Sudjelovanje na jednom predavanju nove sekte apsolutista

 

133. Slušaoci su bili pažljivi. Oni, jao, ne znaju, da je ono što je istinito u toj novoj vjeri i što im se sviđa, mnogo veličanstvenije u njihovoj vlastitoj vjeri. Ne poznaju kršćanstva. Koliko bi bilo veselje za T., kad bi se nakon tog burnog traženja upoznao s kršćanstvom! Ovakve sekte niču u bolesnom društvu i pokazuju ukoliko kršćani nisu svoju zadaću ispunili. Ljudi žele da individualno upoznaju kršćanstvo i zato su potrebna društva gdje se mogu o tim stvarima porazgovarati sasvim slobodno, bez stege. U svim se mogućim društvima, sektama, vjerama, može studirati anima naturaliter christiana (duša koja je po naravi kršćanska). (Zagreb, 29.I.1920.)

 
                                   

 

Moj najljepši Uskrs

Proživljavao sam umjetnički refleks velikih događaja - Kristovu muku i njegovo uskrsnuće

 

134. Proveo sam od čiste srijede do danas u St. Gabrielu kraj Modlinga. Bio je to moj najljepši Uskrs: proživljavao sam umjetnički refleks velikih događaja - Kristovu muku i njegovo uskrsnuće - uživivši se u liturgijsku umjetnost. U početku smo postili, šutjeli i razmišljali. Kada se svjetska buka raspršila i duša ostala mirna, sama sa sobom, iz dubina se, poput pjene, dizalo blato grijeha, koje se skoro nesvjesno nakupilo. Zatim sjajno pjevanje lamentacija, pa divna misa Velikog Četvrtka sa svojim veseljem i sv. Pričesti unutar svečane mise, upravo onako kao kad je Isus ustanovio presv.Euharistiju, pa onda žalost usred te mise, ritmičke kretnje redovnika, sjajna pratnja orkestra itd. Otkrivanje križa i trpljenje križnoga puta potresli su (na Veliki Petak) mojom dušom. U subotu opet ono silno veselje nad uskrslim Spasiteljem, koje je našlo tako divan izražaj u liturgiji. Samostan St.Gabriel ostat će mi nezaboravan cijeloga života. Pokazuje kako Katolička Crkva posvuda rađa prekrasno cvijeće. (Beč, 5.IV.1920.)

 

 

 

Liturgija je centralna umjetnost, izražaj duše Crkve

Život Kristov je središte povijesti

 

135. Kao što je teologija centralna znanost, tako je liturgija centralna umjetnost. Ona je sasvim objektivna i odgovara Wagnerovu idealu, koji je htio sve umjetnosti sjediniti u jednu. Liturgija je izražaj duše Crkve, na njenu bi temelju bilo lako izraditi teoriju umjetnosti. U liturgiji se, kao u kakvu zrcalu, ogledava život Kristov, ali ne onakav kakav nam se u povijesti čini, nego onakav kako ga gleda objektivni gledalac, koji nije vezan na vrijeme ni na mjesto, već promatra život iz visine, videći nadnaravni savez svih događaja, recimo kako ga promatra anđeo. Na taj način umjetnost postaje objektivno zrcalo života, koje hvata i one niti što ih obični čovjek ne opaža. Liturgija je dosegla vrhunac: ona je najveća umjetnička tvorevina koja postoji na svijetu, a uz to je centralna umjetnost, jer umjetnički prikazuje život Kristov, koji je centar povijesti. (Beč, 5.IV.1920.)

  

 

 

U meni je plamen za beskrajnim visinama

Duševno sam najproduktivniji kada trpim

 

136. Duševno sam najproduktivniji kada svladavam otpore ili kada trpim. Dosada sam trpio i svladavao otpore (rat, glad), jer me je Providnost postavila u taj položaj. Tada sam rado trpio. No nisam se još dovinuo do te visine da svojevoljno izaberem savršeniji put: put trpljenja. Ako svoj život pravo analiziram, to ne trošim mnogo više energije na svladavanje samoga sebe negoli, recimo, obični liberalci. Popeo sam se na stanovitu visinu i sada me sila ustrajnosti na ovoj drži. Ali u meni je plamen za beskrajnim visinama, žar za nepomućenim grljenjem Sina i Oca i Duha, a do toga se dolazi samo discipliniranim, taktičkim svladavanjem samoga sebe. Ne bi li bilo moguće ne misliti nikada na jelo, ne zasititi se sasvim kod ručka, spavati samo šest sati, primati dnevno sv.Pričest, dnevno gimnasticirati i uza sav gubitak energije, koji se u ovo utroši, sistematski učiti još jedno deset sati dnevno i postati u znanosti vrstan čovjek. Sv. Katarino Sienska, moli se da dobijem željeznu volju! (Beč, 12.V.1920.)

 

 

 

Baza kulturnog, ekonomskog i svakog napretka: tražite Kraljevstvo Božje

Katolicizam je uzorao duše

 

137. Kad se promatra razvitak univerzalnog katoličkog pokreta u svim zemljama, opaža se kako je veličanstvenu zadaću izvršila Crkva. Narodi, koji nisu imali skoro nikakvih organizacija na kršćanskoj podlozi, ne poznavajući se među sobom, stvorili su neovisno sasvim slične institucije. Onaj nizozemski srednjoškolski listić mogli bi s veseljem čitati čitaoci Zore i obratno. Katolicizam je uzorao duše, a iz ovog je tla nikla zajednička svijest.... Vjernici već imaju svijest solidarnosti. Baza je kulturnog, ekonomskog i svakog napretka: Tražite najprije Kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati. (Mt. 6,33) Ostalo raste samo od sebe, kao što to pokazuju prvi vjekovi kršćanstva, koji su gojili samo duševnu kulturu i religiozni odgoj, a indirektno su nastale katedrale, kršćanske države, filozofija itd. (Beč, 16.V.1920.)

 

 

 

Zasluge isusovaca za kulturu u Europi

I sam veoma mnogo indirektno zahvaljujem isusovcima

 

138. Opažam da isusovci imadu velikih zasluga za razvitak kulture u Europi. Reformacija znači početak anarhije, kojoj je današnja faza liberalizam i boljševizam. Kada, s druge strane, promatramo kulturne radnike, vidimo da u Nizozemskoj isusovci izdaju Bouchershow, u Njemačkoj oni intelektualno vode katolički kulturni pokret (Stimmen der Zeit). Katann je kalksburgovac (iz isusovačkog kolegija). Maraković je isusovački đak. Akciju među ovdašnjim đaštvom vode isusovci. I sam veoma mnogo indirektno za-hvaljujem isusovcima po Ljubi i Nini. (Beč, 16.V.1920.)

 

 

 

Purgersko kršćanstvo opasnost je za nas

Isposničku, apstinentsku ideju, pasionizam valja širiti

 

 Razmišljanje nakon održavanja narodne skupštine i kulturno -vjerskog programa u Ivanić-Gradu.

139. Milost djeluje svuda i ljudi zapravo ne znaju da su samo lutke velikih ideja, koje sve pokreću. Građani su grozni buržuji. Drže do vjere, ali ta se vjera uglavnom sastoji u tomu: treba nam vjera da dobro i zadovoljno živimo tu na zemlji. Karakteristične su riječi moga gostoprimca: tuži se da jedva diše kad se najede. Naivno! A za ručkom jede do tri razne vrste mesa i skoro nikakva variva uz to. Ovo purgersko kršćanstvo užasna je opasnost za nas. Ono je u mnogome krivo da se kršćanska ideologija svagdje diskreditira.... Ispo-sničku - apstinentsku - ideju, pasionizam valja širiti. Sa strahom sam konstatirao da i naši najbolji ljudi, kojima ima-dem zahvaliti što sam našao put k Bogu, nisu spoznali tu ideju. Trebali su proživjeti nekoliko godina među gladnim i bijednim ljudima i onda bi se istom dovinuli do tih spoznaja. Mislim da su mi od glada i bijede izmorene socijalističke mase milije od sitih katoličkih purgera. (Zagreb, 6.IX.1920.)

 

 

 

Da se kršćanstvo digne, mora kler biti svet

Uvijek imati pred očima Krista na Maslinskoj gori

 

140. Da se kršćanstvo digne, mora u prvom redu kler biti svet, mora imati uvijek pred očima Krista na Maslinskoj gori, kako svladava jurišanje svih križeva, Krista koji svladava đavla koji hoće da kamenje pretvori u kruh. Odgoj volje je aktualna tema za hrvatski kler... (Zagreb, 6.IX.1920.)

 

 

 

Problem križa mogu sada teoretski studirati

Stvoriti se snažnu bazu da u praksi ne podlegnem križu

 

141. Materijalno mi možda nikada u životu neće tako dobro biti. Sve mi ide po želji. Mogu se svake večeri tuširati, ležati na čistu podu, ustati u 5 sati izjutra, otići na sv. misu i često primiti presv. Euharistiju. Hrane ima dostatno, mesa nikada, odijelo mi nije poderano, ovratnici uvijek čisti. Imam, dakle, sve što mi tijelo zahtijeva.... Problem križa mogu sada teoretski studirati i dao Bog da sebi sada stvorim tako snažnu bazu da u praksi ne podlegnem križu. (Zagreb, 14.X.1920.)