Liturgija

 Liturgija - službeno bogoslužje Katoličke Crkve bilo je središte Ivanova duhovnog života. Iz nje je crpio snagu i apostolski žar.  Njegovo zanimanje za liturgiju potječe još iz studentskih dana. Liturgija ga je postupno toliko zainteresirala da je za predmet  svoje doktorske disertacije u filozofiji obradio utjecaj liturgije na francuske književnike. Svojim liturgijskim radom, svojim člancima o liturgiji postao je jednim od najvažnijih promicatelja liturgijske obnove u Crkvi u Hrvata. Liturgiju je promatrao i u umjetničkom vidu. Njegove divne misli o liturgiji otkrivaju svetište njegove duše, koja je bila u stalnom sjedinjenju s Bogom i u težnji da mu pjeva neprestanu hvalu.

Liturgija je razgovor Zaručnice i božanskog Zaručnika

Sudjelovanjem u tom razgovoru

naši se životi dižu do neizmjernih visina božanskog života

202. Liturgija je službena molitva Crkve, službena molitva Zaručnice Kristove, razgovor između Zaručnice i božanskog Zaručnika. O, kako mi rado prisluškujemo kada se dva veoma mudra čovjeka međusobno razgovaraju; nama se čini da se naše grudi proširuju i da mi postajemo mudrijima. A što biva tek onda kada prisluškujemo razgovor između Krista Boga i njemu slične Crkve? Zar da sav taj idejni svijet ostane za nas bespredmetan, da ne digne naše živote do neizmjernih visina božanskog života? Oh ne! I kada još k tome pomislite da je svaka ljudska duša zaručnica Kristova i da vaša duša postaje ogledalom neizmjernosti Riječi Božje, tada se u čudu preneraženo pitate: Gospode Bože, je li moguće da si tako ograničenog stvora učinio nosiocem vječnosti; da s ljudskom dušom činiš tolika čudesa? Do svih tih spoznaja mi dolazimo po sv.Liturgiji. Potrebno je zato da je što temeljitije upoznamo i da se s njom što više okoristimo. (18).

Liturgija nas vodi do ljepote unutarnjega Božjeg života

Njene molitve, kretnje, melodije i miomirisi projekcija su neba na zemlju

203. Što se tiče same sv. Liturgije, to je ona najbolji vod, koji nam otkriva na vrlo pedagoški način tijekom jedne crkvene godine sve pojedinosti iz života  našega Spasitelja. Crkva je naime Zaručnica Isusova, a duševni život  savršene zaručnice jest savršeni  odraz duševnoga života Zaručnika. Ovaj je unutarnji život te nebeske zaručnice izražen na umjetnički način u sv. Liturgiji. Njene molitve i kretnje, njene melodije i njeni miomirisi projekcija su Neba na zemlju, fotografija su unutarnjeg Božjeg života. U Liturgiji najlakše  možemo spoznavati sve ljepote unutarnjeg života Božjega; po Liturgiji  najočitije spoznajemo da je Bog, Tvorac svjetova, Bog stroge Pravednosti, Bog Ljubavi, također Bog apsolutne Ljepote, koja nas opaja svojim sjajem i blistavilom i koja nam čini sve teškoće  naše svete vjere, sve križeve mnogo lakšima. (49)

Umjetnički refleks unutarnjega Božjeg života

Prednost liturgije u odnosu na svjetsku literaturu

204. Usporedimo jedno djelo svjetske literature s liturgijom! Uzmimo Fausta! To je umjetnički refleks jedne čovječje duše koja traži istinu. Za deset, petnaest stoljeća Faust će služiti među ostalim kao okamina one epohe Goetheove duše, koja je bila tip za cijelo jedno razdoblje kad ga je pisao. Čitamo li to djelo, to nam ono uskrisava u našoj duši kao u kakvome kinematografu život i kretanje pjesnikove duše. Bacimo li knjigu u zapećak, to je njen sadržaj mrtav.

Posve je drukčije s liturgijom. Gospodin Bog je život, kretanje; ljudske su duše ono ogledalo na kojemu se to kretanje Božje zrcali. Umjetnički refleks unutarnjeg Božjega života je naša sveta liturgija. Ona bez prestanka, dan i noć, zimi i ljeti, od generacije do generacije, svira poput kakvog orijaškog  orkestra i šalje svoje raznovrsne zvukove i melodije natrag svom začetniku. Liturgija je dakle umjetnost par excellence, jer je ona živa, kao što je i naš Gospodin živ. Svjetska literatura je muzej okamina raznih stadija ljudskih duša, koje su boravile na zemlji. (11).

Svečana je liturgija projekcija neba na zemlju

Kao što je Jaganjac središte neba, tako se liturgija kreće oko presvete Hostije

205. Liturgija je potrebna. Sama je ljudska narav zahtijeva. Vjera i ljudi koji tvrde da se može Bogu odavati čast bez ustaljenih obreda, ne poznaju nepromjenljivu bit ljudske naravi... Svečana je liturgija u neku ruku projekcija neba na zemlju. Središte je neba, ako nam je dopušteno izraziti se na ljudski način, sam Trojedini Bog, a anđeli i sveci oko ovoga obavljaju liturgijske čine. Kada si, naime, u mašti zamišljamo nebo, to se obično služimo slikama iz Otkrivenja sv. Ivana Apostola, a ovaj nam ga je prikazao kao najuzvišeniji hram, u kojem se obavljaju neusporedivo lijepe liturgijske funkcije. Kao što  je prema sv. Ivanu Jaganjac središte neba, tako se isto sv. Liturgija kreće oko presvete Hostije - oko samoga Isusa Krista. (22)

Crkvena liturgijska godina odražava Isusov život

Umjetnički refleks djelovanja Zaručnice Kristove na zemlji

206. Crkvena godina kao u kakvome pomičnom ogledalu odražava život Isusov od svoga boravka unutar Presv. Trojstva, kroz zemaljski život, pa sve do drugoga dolaska (Sudnji dan). U ovaj su okvir uklopljeni svetački dani, koji su opet umjetnički refleks djelovanja Zaručnice Kristove na zemlji. U njima Crkva razmišlja o životu prvoboraca čovječanstva i daje nam uzore kako valja u najraznoličnijim životnim prilikama, u najčudnijim povjesnim epohama pri-mjenjivati Spasiteljeve ideje na život. U tim danima u duhu gledamo život apostola, mučenika, priznavalaca, svetih žena i djevica. Ima li, dakle, išta ljepše i plodnije nego li je duševno proživljavanje crkvene godine?! (11)

Dioništvo u Božanstvu po slavljenju liturgijske godine

Naša duša na taj način postaje odrazom same neizmjernosti

207. Kroz cijelu godinu razmatramo o neizmjernom životu Kristovu. Naša duša na taj način postaje odrazom same neizmjernosti. Liturgija nam, nadalje, iznosi pred svijet život Bl. Djevice Marije, anđela te napokon svu povijest sv. Crkve, kako se odražava u njenim reprezentantima - svecima. Kada razmatramo o svim tim otajstvima, to već na zemlji postajemo dionicima Božanstva. (18)

Liturgija dovodi do spoznanja vjere

Život s liturgijom bitan je život

208. Ako je, dakle, u sv. misi prisutan sam Tvorac svjetova, nestvoreni Bog, to je razumljivo da je prisustvovanje misi vrlo važan čin, da je napokon život s liturgijom, koja nam donosi razne faze iz života Bogo-Čovjeka, bitni život, a da je sav naš ostali rad, usporedimo li ga s tim proživljavanjem Isusova života prema liturgiji, neznatan, nebitan. Liturgija ima posebnu moć da djeluje na ljude i da ih dovodi k spoznanju vjere. (22)

Molitva neka bude liturgijska

Ujedinimo svoje molitve s pjesmama Kristove Zaručnice

209. Pjevajmo i mi razumna bića slavu Božju, ujedinimo naše molitve i pjesme s nostalgičnim molitvama i pjesmama Zaručnice, koja ovdje u ovoj suznoj dolini progonstva pjevajući vapije za božanskim Zaručnikom - jednom riječi neka i naša molitva odsada bude socijalna, sjedinjena sa svetom Crkvom - neka bude liturgijska. (18)

Kucaji vječnosti u trapističkom samostanu

Čemu se žuriti kad čovjek pjeva hvalu Božju radi koje je stvoren

210. Putujemo u trapistički samostan da pohodimo utje-lovljenu Riječ Božju, našega Gospoda Isusa Krista, koji tamo stanuje i vjernicima govori na osobito mio, sladak način pomoću svete Liturgije. Već smo se radovali kako ćemo prisluškivati koralno pjevanje trapista po kojemu Zaručnik na posebno ljubazan i čaroban način govori ljudskim dušama.... Nakon nekih dugih molitava započe svečana konventualna misa. Kako je dostojanstvena! Kako sve ide polako, da čovjek osjeti kucaje vječnosti. Čemu se žuriti, kada čovjek pjeva hvalu Božju radi koje je stvoren?! Čovjek je došao do svoga cilja, on ima samo da motri. (24)

Savjeti za plodan duhovni život po liturgiji

Duhovno štivo - razmatranje iz misala - sv.Pričest kod mise

211. Najbolje se razmatra na temelju svete Liturgije. Sve upute mogu se svesti na tri savjeta: 1.Čitaj dnevno duhovno štivo. 2. Razmatraj dnevno na temelju misala. 3. Ne prisustvuj misi, a da se tom prilikom i ne pričestiš. (18)

Čarobna ljepota liturgije u kojoj surađuju sve umjetnosti

Liturgija -  škola katoličkim umjetnicima

212. Liturgija je umjetnička cjelina u kojoj surađuju sve umjetnosti i koja je djelovala na sve umjetnosti. U njoj nije ništa bez značenja... Tako je čarobna ljepota katoličkih obreda - razumije se mi ovdje uvijek mislimo na točno izve-dene, kao što to čine kontemplativni redovi, benediktinci, kartuzijanci, trapisti, donekle franjevci i drugi - da čovjek, koji je jednom osjetio  njene čari, osjeća u duši čežnju da sve ostavi i sav svoj život provede u liturgijskim molitvama, pjevajući dan i noć bez prestanka hvalospjeve Presvetom Trojstvu. Liturgija i umjetnost su u tako tijesnoj vezi da prva postaje pravom školom katoličkim umjetnicima. (23)

Crkvena glazba prati i tumači riječi koje nam je Bog rekao

Liturgijska glazba nadilazi sve druge, ona je glazba svetosti

213. Slikarstvo i kiparstvo izražavaju samo vidljivu stranu Božanstva; njegovu smrtnu čovječansku narav, u koju se odjenulo poradi nas. No glazba se u neku ruku - i to posve tijesno - veže uz riječ, uz samu Riječ, uz Riječ, koja je bila u početku, koja bijaše u Bogu i koja je sam Bog. Crkvena glazba, glazba što se pjeva u crkvi, ne prati i ne tumači samo molitvu ili riječi koje mi kazujemo, već prati i tumači riječi koje nam je Bog rekao i koje nam On neprestano govori. Iz toga razumijemo kako tijesna veza mora postojati između vjerskog sadržaja i glazbenog sadržaja.

Sveci, učenjaci Crkve, hvalili su glazbu. Glazba je tražila nadahnuće u crkvenoj povijesti, dogmama, vjerskim tekstovima. Glazba nije poput drugih umjetnosti tumač vjere, ona je štoviše njena družica. Crkva ju je tijesno spojila s riječima i s duhom svojih molitava. I zbog tog tijesnog sudjelovanja liturgijska je glazba iznad svake druge glazbe, u nju ulazi više istine i više svetosti... Liturgijska glazba jest glazba koja sve druge nadilazi. Ona obrađuje i izražava ono što je glavno, bitno, jedino nužno - ljubav k Bogu... Gregorijanska, liturgijska glazba je glazba svetosti. (27)

Gregorijanska glazba ispunja dušu Bogom

Ljudska je duša beskrajno korito koju samo Bog može ispuniti

214. Mnogi katolici misle da je svetost, a u tome i gregorijanska glazba, nešto dosadno u čijoj suhoparnosti mogu uživati samo stanovito predisponirani ljudi. A kada bi znali njenu ljepotu, ostavili bi sve koncerte i sva kazališta i na juriš bi je zauzeli! Užici su u profanoj glazbi samo čaše vode, koje bacate bez prestanka u prazno morsko korito, a nikada ga nećete napuniti. A ljudska je duša to beskrajno korito, koju samo Bog može ispuniti i usrećiti. (27)

Liturgija povezuje narode

Poganstvo podređuje vjeru narodu

215. No liturgija ne povezuje samo pojedince jednoga naroda u jednu jedinstvenu cjelinu, već ona  uspostavlja niti između svih naroda i čini ih braćom i djecom jednoga Oca na nebu. Narodi, koji prekidaju liturgijsko jedinstvo, zapadaju u poganstvo koje vjeru podređuje narodu, a narod dovodi u opreku s cijelom ljudskom zajednicom. (22)

Liturgija je pedagogija u pravom smislu riječi

Crkva - velebni odraz samog neizmjernog Krista

216. Po liturgijskom razmatranju svaki katolik postaje velik i univerzalan. On ostavlja po strani svoje osobne interese i počinje osjećati  što osjeća  sama Crkva, taj velebni odraz samog neizmjernog Krista. Na temelju se Liturgije svaka pojedina duša odgaja. Može se reći da je Liturgija pedagogija u pravom smislu riječi, jer pomoću nje vjernik u svojoj duši proživljava sve faze vječnog Kristova života. Po katoličkoj liturgiji svi ljudi na cijeloj zemlji razmatraju istoga dana o istim stvarima i na taj se način učvršćuje svijest o katoličkom jedinstvu svih naroda. Napokon u Liturgiji čovjek na najsavršeniji način odaje Bogu onu čast koja ga zapada. Vjernik, koji se moli liturgijski, pridružuje se korovima anđeoskim, koji neprestano hvale Tvorca i čovjek se zapravo na taj način već na ovoj zemlji počinje vježbati u onoj službi koju će pun radosti i ushićenja obavljati u vječnosti. (18)

Liturgija - jedno od najmoćnijih sredstava sveopćeg mira

Crkva ne poznaje razlike između ljudi

217. Umjetnost nije puka igra. Ona je potrebna ljudskome rodu. Isto se može reći i za liturgiju. Zamislite da dnevno tolike stotine i tisuće svećenika čitaju svetu misu i brevijar, i to skoro doslovno iste dijelove i riječi, pa ćete razumjeti da je sv. liturgija jedno od najmoćnijih sredstava sveopćeg mira. Dok milijuni novina šire narodnu mržnju i laž, Crkva mirno vrši kroz vjekove svoju miroljubivu misiju i daje u ruke svojim službenicima mnoge stotine tisuća brevijara i milijune misala, koji govore o ljubavi k Bogu i bližnjemu... Dok danas  ljudi naviještaju borbu klasa i dok demagozi govore o jednakosti, to Crkva svojom liturgijom posve naravno propovijeda da ne poznaje razlike  između bogataša i siromaha, učenjaka i priprostih ljudi.(22)