Euharistija

 


       Sastavni dio katoličkog identiteta jest štovanje  Euharistije, Marije, Pape -  tri bijeline kako ih je nazvao Don Bosco. To nas, kao katolike, razlikuje od drugih kršćanskih Crkava i zajednica. Kako se Ivan Merz odnosio prema ovim trima stvarnostima katolicizma što čine njegovu puninu, kako ih je štovao, vidi se iz brojnih njegovih spisa čije smo izabrane dijelove ovdje donijeli.

Središte Ivanova duhovnog života bila je Euharistija. Svakodnevno je prisustvovao svetoj misi posljednjih godina života i to u isusovačkoj crkvi, Bazilici Srca Isusova u Zagrebu gdje mu se danas nalazi posljednje počivalište. Već u njegovu dnevniku zapaža se kako ga je Božja milost od mladih dana privlačila preko otajstva Euharistije što ga je duboko proživljavao. Misli što ih je zabilježio o Euharistiji puni su zanosa i ljubavi. Govorio sam sa žarom koji mi je dala presv. Euharistija izjavio je nakon svoga predavanja, održanog  na velikom skupu katoličke mladeži u Mariboru 1920. Ljubav prema Isusu nazočnom u Euharistiji bila je u ishodištu njegovih brojnih apostolskih pothvata.

 

 

 

 

Čudo čudesa - Euharistija

Krist - središte cijelog makrokozmosa

 

218. Čovjek je silno slab i bez tuđe pomoći ne može ništa. Zato je On iz vječnosti stupio u povijest i postavši središtem cijeloga makrokozmosa, dao nam je Sebe da nas tjelesno i duševno preporodi. Ne zaboravimo na tu neizmjernu ljubav i posvetimo veću pažnju maloj bijeloj Hostijici, koja osamljena na nas čeka u studenim crkvicama. Svijet živi za se, kao da se nije dogodilo to čudo čudesa, na koje je silnom čežnjom čekao kroz eone cijeli makrokozmos.... (36)

 

 

 

Najveća stvar na svijetu: Crkva - Misa - Pretvorba

Zaručnica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru

 

219. Najveća stvar, koja opstoji na svijetu jest sv. Crkva; najveća stvar u Crkvi jest misa, a u misi pretvorba. I kao što je Krist za svog zemnog života bio usmjerio sve svoje misli prema Golgoti, tako zaručnica Kristova, Crkva, upire sve svoje poglede prema oltaru. Što se dakle događa na oltaru, to je najveća stvar koja se uopće zbiva na svijetu. Tamo se zbiva socijalno djelo kategzohen, molitva i žrtva, koju je za spas cijeloga svijeta prikazao Isus na Kalvariji i koju katolička hijerarhija - taj nosilac svećeničkog reda Kristova - javno prikazuje Bogu za sve ljude i u ime njih svih. (18)

 

 

 

 

Vrhunac liturgije i života: sjedinjenje s Kristom u sv. Pričesti

Svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični

 

220. U sv.Pričesti gdje se vaše tijelo i vaša duša ujedinjuje sa samim Božanstvom, mora da je vrhunac vašega života; u tom je činu i vrhunac cjelokupne liturgije. Sve veličanstvene  molitve i pjesme, sva vaša razmatranja, svi vaši čini tijekom dana moraju biti kristocentrični, moraju biti usmjereni prema tom jedinom času vašega dnevnoga života. Na taj se način već na zemlji  ispunjava vaša zadnja svrha i postajete dionicima same biti Božje. (18)

 

 

 

 

Po svetoj Pričesti postajemo dionicima beskrajnog života Riječi Božje

Misa bez pričesti jest donekle fragmentarna

 

221. Budite uvjereni da je sveta misa bez svete pričesti donekle fragmentarna. Spasitelj se mogao utjeloviti također pod prilikama zlata ili kamena; on to nije učinio, već je primio prilike kruha i vina i time nam je jasno rekao da želi da ga kod svake svete mise blagujemo. Mi se u sv. misi, mi, mistično tijelo, punina tijela Kristova, mi se žrtvujemo s našom glavom. Žrtva je tek onda potpuna ako se u misi najtjesnijim vezama ljubavi sjedinimo s Isusom pretapanjem jedne biti u drugu. To činimo po sv.Pričesti. Zato su se prvi kršćani pričešćivali prigodom svake svete mise, a Tridentski je sabor već prije 350 godina izrazio  želju da se kršćani pričešćuju uvijek kada prisustvuju svetoj misi. Učinimo i mi tako, budimo suvremeni katolici i postanimo po sv. Pričesti dionicima beskrajnog života Riječi Božje.(18)

 

 

 

 

Prva naša radost na zemlji jest Euharistija

Ona nas vodi k vrhuncu savršenosti

 

222. Euharistija, najjače sredstvo, za nas je na ovoj zemlji ona vatra koja u nama pali hrđe  grijeha i daje života našoj duši, tako da i ona usplamti novim žarom. Tada mi sami na sebi iskusimo  riječi  sv. Pavla, koji veli: Živim ja, ali ne ja nego u meni živi Krist(Gal. 2,20). To je plod presv.Euhari-stije. Ona nas vodi k vrhuncu kršćanske  savršenosti, pravog unutarnjeg života. Ona je naša prva radost na zemlji; po njoj već postajemo dionicima  buduće nebeske slave.

      Mi živimo  u  s r e t n o  d o b a; mi svi možemo uživati plodove pontifikata Pija X.; možemo često i dnevno biti s Onim koji je sva radost naša. Po odredbi svetoga Pape zemlja je postala nebom i bijedni su oni katolici koji još nisu razumjeli značenje  česte i dnevne sv. Pričesti.

Po svetoj Pričesti u našoj duši počinju strujati one vode koje vode u život vječni (Iv 4,14). Sveta Pričest najbrže i najlakše preporađa i diže naš nutarnji život. U svetoj Pričesti duša slavi svoje trijumfe, ona postaje slična svome božanskom Zaručniku, postaje božanska. Granice nutarnjeg savršenstva kao da prestaju; duša postaje  dionicom  neizmjernosti i vječnosti. (49)