IV. Zemna je ljubav priprava za još uzvišeniju ljubav

Zapamtimo: sav razvoj spolnoga nagona, od početka njegova, od raznolikosti muža i žene, pa sve do težnje, da se muž i žena međusobno nadopune, i sve radosti zaručnika i tiha sreća mladenaca, muža i žene, sve te osjećaje Bog hoće, i on je stavio u srce ljudsko. To je Bog ljudima rekao već u prvim počecima života na zemlji, kako to čitamo na prvoj stranici Biblije: «Čovjek će ostaviti svoga oca i svoju majku i priljubit će se uz svoju ženu, i bit će dvoje u jednome tijelu.» (Gen. 2, 24.).

No ova zemaljska ljubav imade mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi, koja veže Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka slutnja ona nadalje puti čovjeka na mnogo savršeniju ljubav, koja čovjeka neće usrećiti samo nekako i na neko vrijeme, nesavršeno i prolazno, već će ta ljubav biti vječna i potpuna. Bračna je ljubav slika, slutnja, priprava za neograničenu ljubav Božju.

U sv. Pismu, u Pjesmi nad Pjesmama, prikazuje se ova težnja ljudske duše za Bogom i njena sreća, kad ga posjeduje, poredbom zaručništva. Težnja ljudske duše odviše je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno da zadovolji. I samu najiskreniju bračnu ljubav uvijek smućuju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u žalost. Tada treba duh da se junački osvijesti i da udovoljenje neograničenoj težnji za ljubavlju traži u zagrljaju Božjem.