Sabrana djela - Kršćanski moral

VI. Junačan mladić odlučuje, da će već u početku od sebe odbiti preuranjenu ljubav

Katolički mladić je sebi svijestan, od kojeg je zamašitoga značenja, kako se vlada u ovim pitanjima, koja su za život ljudski od tako odsudne važnosti. Načelno on mora da stvori u svojoj duši neumoljivu odluku, da će sva mamila svoga sjetilnoga nagona odmah razmrskati na klisuri svoje vjere, čim se pojave i dok su u zametku. Njegovo geslo ima da bude: slobodna mladost, tj. slobodna od svake prerane duševne sklonosti prema stanovitoj djevojci (9).

Kao što vodu nabujale divlje rijeke krotimo nasipima, da teče određenim koritom, što više, s pomoću čeličnih cijevi je vodimo u elektranu i silimo, da goni motore, koji rasvjetljuju daleke krajeve i tjeraju svojom snagom strojeve velikih tvornica, tako je čestit mladić dužan da ogradi divsku i bijesnu snagu svoga spolnoga nagona nasipima kršćanskoga ćudoređa i pristojnosti, dok slobodno ne odluči, ako je to volja Božja, da spolni taj nagon bude u zakonitom braku stvarateljem života, sreće, blagoslova.

Usput upozorujemo na još jednu veliku opasnost, koja u većim gradovima prijeti neiskusnomu mladiću. To je prostitucija. Prostituciju stvaraju bijedna i propala ženska stvorenja, kojima je glavno zanimanje i glavna zarada da svoje tijelo prodaju za novac bezdušnim muškarcima.

Postupak takvih propalih djevojaka sveto Pismo crta ovim riječima:

«Ona ga mnogim lijepim riječima uhvati u mrežu i za sobom ga vuče umiljatošću svojih usana. On je slijedi kao vol, što ga vode u klaonicu...ne misleći, da ga, glupana, vuku na vezanje...Poslušaj dakle, sinko moj, i čuj moje riječi: neka tvoje misli ne idu za stazama nečedne žene, niti slijedi stazama njezinim, jer mnoge je ranila, a najjače je pogubila. Njezina je kuća put pakleni, predvorje smrti». (Prov. VII)

Prostitutke su rasadišta najstrašnijih bolesti, i gotovo uvijek okužuju čovjeka, makar se na njih i koliko pazilo, pa mogu njega i njegovu porodicu (buduću ili sadašnju) da neizlječivo unesreće za cijeli život. Mladić se takovih samilosti vrijednih propalih stvorenja mora više da čuva, nego kuge. Na sreću se u katoličkim krajevima nalaze posebni odbori požrtvovnih gospođa, koje nastoje da nesretne ove ženske stvorove istrgnu iz kala razbludnoga života, u kojem se valjaju. Traže im poštene zarade, a uspije li im izbaviti ih iz kala, u kojem se nalaze, vraćaju ih opet Crkvi i ljudskome društvu. Isto se te gospođe brinu, da spriječe trgovinu tako zvanoga «bijeloga roblja», to jest neiskusnih djevojaka, koje pod izlikom, da će im naći mjesta s dobrom zaradom, šalju u razna sramotna mjesta, iz kojih im često nema nikada spasenja.

Doista su samilosti vrijedne takove žene, koje svijet prezire, ali su ne samo sažaljenja, već i prezira vrijedni muškarci, koji se druže s takvim propalim stvorenjima (10)

Jasno je, da mladić, koji se sprema za brak, treba da razvije svoje tijelo, da ga učini zdravim, snažnim, slobodnim od svih onih nedostataka, koji su posljedica razvratnosti i nećudoređa. Kršćanin, koji je odlučio, da kasnije osnuje porodicu, koja se osniva na kršćanskom ćudoređu, treba najprije sebe samog da sačuva, a supruzi koju će izabrati i od koje će tražiti neokaljanu krepost, treba da donese tijelo, koje neće biti okaljano raznim sumnjivim vezama i slučajnim odnošajima. Ovi odnošaji prije ili kasnije rađaju sramotnim posljedicama, bolestima, nedostacima, koji kada ne poluče besplodnost, ipak okuže samo potomstvo. Ne postoje dva morala: jedan za djevojku koji, joj zapovijeda da ostane čista, a jedan za mladića, koji bi mu dozvolio da okusi zabranjeni plod. (Pasteau, Prep., str. 11.)

Bdij dakle nad tim, junačni mladiću, da loši ljudi, sramotne knjige, novine, predstave, kino, plesovi i neumjerenost ne bi potkopali sve nasipe kršćanske pristojnosti. Jao si mladiću, koji u neopreznom času popusti! Neukrotive će vode uništiti nasipe i prouzročiti silnu štetu, a ti, koji si dosele kraljevao nad samim sobom, postat će prezira vrijednim robom strasti, sinjom kukavicom. Sam Bog ti je već u ranoj mladosti dao spolni nagon, ali ne da mu podlegneš, već da ga bez prestanka svladavaš i tako u borbi izbrusiš svoj značaj.

«Borba proti napastima tijela pravo je sredstvo, da stečemo vlast nad samim sobom, onu odlučnost volje, onu disciplinu nad cijelim našim bićem, onu čvrstoću značaja, onu velikodušnost osjećaja, koja svojstva tvore «prave muževe» (Malapest). Žena od svog muža traži, da bude vođa. Kakav li će biti jednoga dana onaj, koji nije bio u stanju da svlada samoga sebe, da postane gospodarom svojih težnja i svoga tijela, svojih misli i svojih djela?» (Pasteau, Prep. Str. 30.)