VIII. Čist život koristi zdravlju

Imade bezvjeraca, koji tvrde, da čovjek ne može čisto živjeti, jer je takav život štetan po duševno i tjelesno zdravlje. Znanost je potpuno pobila ovo mišljenje. Znanost kod normalnog čovjeka ne ustanovljuje nikakvu spolnu potrebu, kao što je npr. potreba za čovjeka da jede, pije, bez čega bi tjelesno stradao. Znanost tek ustanovljuje spolnu sposobnost, koja se pokorava odlukama volje. Dr. Pavao Goy iznio je ovu podjelu i tvrdi, da se kod «normalna čovjeka život u potpunoj čistoći slaže s potpunim zdravljem duše i tijela». Cijeli niz drugih stručnjaka, osobito psiholozi i neurolozi isto tvrde. Dr. Dubois, profesor neuropatologije u Bernu veli: «Primjer svećenika dostojnih toga imena pokazuje, da čistoća nema one pogibli (koje se bojimo). Imade više neurasteničara među onima, koji puštaju slobodne uzde svojoj sjetilnosti, negoli među onima, koji iz moralnih altruističkih razloga znadu, tako dugo dok postoje ovi povodi, izbjeći jarmu životinjskog nagona». Skupština za zdravstvenu i moralnu profilaksu, kod koje je sudjelovalo 250 liječnika i učenjaka iz cijeloga svijeta, a bila je u Bruxellesu god. 1912., stvorila je jednoglasno ovaj zaključak: «Mušku omladinu valja poučavati, da čistoća i suzdržljivost ne samo da ne škode, već da s čisto liječničkog i zdravstvenog gledišta najvećma valja preporučiti ove kreposti». (Verhelst, Morale, 155-156.) A Pariška Liječnička Akademija stvorila je 3. aprila 1917. sljedeću rezoluciju: «Potrebno je poučiti mladiće, da je čistoća ne samo moguća, već i zdrava i valja je preporučiti». (Dr. Pasteau: La Preparation au Mariage, Spes, str. 16.)

Doktor je Good govorio mladićima: «Zaklinjem Vas, nađite mi u cijeloj povijesti medicine, kod svih naroda, samo jednu bolest, razumijte, samo jednu, koju bi mogla prouzročiti seksualna uzdržljivost...; nema je; a 50 najglavnijih liječnika New-Yorka jednoglasno je potvrdilo, da je čistoća za obadva spola najbolji preduvjet za fizički i duševni i moralni život». (Fr. I. Radić: Pošast putenosti i uzgoj čistoće, 1926., str. 49.)

Svi profesori na Liječničkom fakultetu sveučilišta u Kristijaniji dali su prije nekoliko godina ovu izjavu: «Tvrdnja, da bi čist život bio štetan po zdravlje, ne oslanja se, kako su to jednoglasno ustanovila sva iskustva, na nikakvom temelju. Nikada nijesmo saznali ni za jedan slučaj bilo kakve štete, koja bi dolazila od čistog i ćudorednog života». (P. Bureau, Indiscipline des moeurs, 1924., str. 300-301.) A glasoviti švedski profesor Ribbing napisao je ove riječi: «Povjerili su mi se mnogi tjelesno i duševno zdravi đaci. Predbacili su mi, što nijesam dovoljno naglasio, s kakvom se lakoćom porivi sjetila mogu svladati». (Ibid. str. 297.)

Sir Lionel Beale, profesor na londonskoj kralj. gimnaziji, kaže pod kojim je uvjetima posve lako svladati spolni nagon: «Uopće nije teško živjeti u djevičanstvu pod uvjetom, da je ovo tek tjelesni izražaj stanovitog duševnog raspoloženja...Čistoća u sebi ne uključuje samo spolnu suzdržljivost, već također čistoću osjećaja, energiju, što je daju jaka načela». (Ibid., str. 296.) A koja li moralna i duševna korist od čista života? Evo što o tome veli poznati profesor Mantegazza: «Svi ljudi, a poglavito mladići, mogu se uvjeriti o neposrednoj koristi čista života. Pamćenje je hitro i stalno, misao živa i plodna, volja energična, a značaj postaje tako snažan, da to razbludnici uopće ne mogu ni pojmiti; kroz nijedne naočare ne vidimo našu okolinu u tako nebeskim bojama kao upravo kroz naočare čistoće, koja svojim zrakama obasjava i najmanje predmete svemira i nosi nas u najčistiju radost jedne stalne sreće u kojoj nema ni sjene, ni kraja». Ovi se zadnji reci bez dvojbe čine mnogome čitaocu idilički, tumači ovu izjavu P. Bureau, no oni međutim posve odgovaraju životu kakav u istinu jest. Svako od nas se mogao uvjeriti o radosti, o srdačnoj radosti, o suncem obasjanom povjerenju krepkih mladića, koji su ostali čisti: u kakvom li je to sve protuslovlju prema nemirnom opsjednuću i grozničavom uznemirenju njihovih drugova, koji su došli pod vlast sjetilnih tražbina? Nikada se nije mogla ustanoviti niti jedna bolest, koja bi došla od suzdržljivosti; a tko ne poznaje sve one strahovite bolesti, koje proizviru iz neurednog života?» (Ibid. 301-302.)

Prema tome savremena znanost tek potvrđuje, što je sam Bog objavio. Knjiga Mudrosti ovako govori: «Kako li je divan čist naraštaj u sjajnosti svojoj, jer je u cijeni i kod Boga i kod ljudi. Kada je prisutan, svatko se povodi za njim, a svatko žali, kada je otišao. Zauvijek je okrunjen, slavi slavlje, nakon što je izvojštio ucjenu pobjede u neookaljanim bojevima». (Sap. IV, 1-3.) A sveti nas Pavao ovako opominje, da budemo čisti: «No tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo...Ili ne znate, da je tijelo vaše hram Duha Svetoga, koji je u Vama, kojega imate od Boga i niste svoji». (I. Kor. VI.)