IX. Kako ćeš uščuvati svetu čistoću

A. Ples
Svaki je kršćanin duboko uvjeren, da Bog od njega ne traži ništa nemoguće, a niti bilo što, što bi škodilo zdravlju. Svaki mladić dobre volje može da čuva čistoću, ako na sebe pazi, i ako se služi sredstvima, što mu ih Crkva za to pruža. Svetu ćeš čistoću uščuvati i naravnim i svrhunaravnim sredstvima.

Osim odluke, što si je stvorio, da ćeš do braka ostati čist, treba da se bezuvjetno kloniš svih prigoda, koje izazivlju spolni nagon. Zato ne smiješ nipošto slušati besramne razgovore, čitati nečedne knjige, ići u kino, kad se prikazuju loši ljubavni prizori. Ta i sam znadeš, da se u tim razgovorima i predstavama izruguju svetosti braka, koji je temelj cijeloj zgradi ljudske zajednice. U njima se vrijeđa dostojanstvo žene i majke, iz srca se trga ljubav k čistoći, a veličaju sjetilni užici.

Grijeh smatraju nečim posve naravnim, a čistoći se i vjernosti izruguju i tvrde, da čistih ljudi nema, a oni, što vele, da su čisti, licemjeri su, koji tajno griješe. Jasno je, ako se bez prestanka nalaziš u takvom društvu, ono će te zaraziti i sam ćeš početi loše da misliš.

Danas, u današnje doba su najveći zavodnici nevinosti i svete čistoće ples, alkohol, kino i loše knjige. U tom se slaže većina današnjih istraživača duševnoga života bez obzira na njihovo vjersko osvjedočenje.

Tako zvani moderni plesovi neposredno u mladeži i žestoko podražuju sjetilni organ. Glazba se ulaguje volji, miomiris opaja dušu, laka odjeća, alkohol, dodir s djevojačkim tijelom djeluje na sva sjetila, a sve to «baca mladića i djevojku svijesno i besvijesno u vrtlog spolnih naslada, iz kojega će isplivati vrlo rijetke prirode čvrstoga karaktera». (Hardy Schilgen, str. 155.)

Sveti Otac Papa Benedikt XV. osudio je u svojoj okružnici Sacra prope diem od 6. I. 1921. posve općenito «one egzotične i barbarske plesove, koji su se nedavno uveli u svjetska društva, od kojih su jedni besramniji od drugih. Ne može se zamisliti ništa, što bi više bilo u stanju da uništi stidljivost». Ovu su općenitu odredbu proglasili u svojim biskupijama i primijenili na pojedine plesove mnogi biskupi svijeta. Pariški i lionski kardinal zabraniše Tango. Cambraiški nadbiskup osim toga zabranjuje «Fox-trot i druge analogne plesove» (20. III. 1920.). Tridesetipeti članak sinodalnih statuta biskupije Quebec (Kanada) zabranjuje pod smrtni grijeh proti poslušnosti slijedeće plesove: Tango, fox-trot, turkey-trot, schimmy, check-to-check, one-step, two-step (Vuiliermet, Les Catholiques et les danses nouvelles, Lethielleux 1924.). Godine 1923. zabranili su austrijski biskupi: tango, fox-trot, schimmy, one-step. Biskupi vele, da je plesanje tih plesova nespojivo s kršćanstvom, te nalažu ispovjednicima, da uskrate odrešenje majkama, koje dozvoljavaju kćerima polazak ovih plesova («Salzburger Kirchenzeitung», 11923., br. 5., str. 37.). Također su svi njemački i austrijski biskupi na svojoj biskupskoj konferenciji u siječnju 1925. i 1926. zabranili i takozvane «pristojne interpretacije» tih plesova. I u drugim se zemljama to učinilo (Msgr Quillier, Lettre pastorale 1921.). U glavnome se zabranjuju plesovi, u kojima dolazi do ovih stavova: lice uz lice, prsa uz prsa, noge među nogama. (Vidi knjižicu «Katolici i novi plesovi», 1926., str. 23.)

B. Kino, zle knjige i alkohol
Uz bok alkoholu i plesu možemo staviti loš kino i knjigu. Svatko zna, da je današnji kino rasadište razuzdanosti. Tako se npr. u Zagrebu u Balkan kinu od 27.I. do 28.II. 1923. prikazivale 4 drame. «U tim je komadima prikazano: 5 umorstava, 2 pokušaja ubojstva, 5 zavođenja, 3 pijanca. Glavne su ličnosti ubojice, razbludnici, rasipnici, pijanci. Događaji se zbivaju velikim dijelom u igračnicama, krčmama, noćnim zabavištima, u sudnici i tamnici. Sve vrvi raskalašenim muškarcima i ženama. Sve odiše alkoholom i strašću». (Dr. Kniewald, Kat. djevojkama, 1923., str. 116.)

Evo jedne druge statistike o lošem utjecaju kina. Od 3300 djece iz 95 osnovnih škola švicarskog glavnog grada Berna 2750 djece redovito je pohađalo kino. Evo što su vidjeli:

1914 tučnjava, 1236 svađa muža i žene, 1350 pijanstva, 1160 krađa djevojaka, 1120 nećudorednih prizora, 1226 ubojstva, 1625 razbojstva, 1179 krađa, 1171 paleža s umorstvom, 765 samoubojstava. Nije li to dovoljan dokaz, da omladina, koja teži za velikim životom, ne smije da ide u tu «školu grijeha». (Vidi Peuple de France, 25.XI.1925.)

Svakomu je poznavaocu društvenog života jasno, da veliki dio omladine strada, pače dolazi i u zatvor, ponajpače zato, jer je u kinu naučila krasti, paliti. U Zagrebu je god. 1925. od 156 mladenačkih zločinaca, 106 redovito polazilo kino. Stoga pravi junak neće ići na takve kinematografske predstave. Njega spopada gnjušanje pred zločincima, razbludnicima, koji su glavni junaci u kinima. On nosi u svojoj duši sliku preporođene domovine, gdje se poštuje djevičansko dostojanstvo i osuđuje svaki zločin. Ako čestiti mladić ide u kino, ide samo na poučne komade, a ne na ljubavne i detektivske. Baš ove strašne posljedice pokvarenih kinematografskih predstava kod naše mladeži imperativno nalažu svima, koji iole žele toj mladeži dobro, da osnivaju katoličke kinematografe, u kojima će se prikazivati veliki događaji iz crkvene i narodne povijesti i iz misija, te komadi iz zemljopisa, iz prirodnih znanosti, iz borbe proti alkoholizmu, koji truje narodnu dušu i narodno zdravlje.

Kao što kino škodi mladenačkoj čistoći, škodi joj i ogromna većina savremenih knjiga, romana i novina. Loša knjiga i novina gadni su zavodnici, koji blate maštu mladićevu. Junački se značaj savremenog katolika očituje i u tome, da posvuda bude apostolom dobre knjige i novina; da sam čita samo odabrana djela, a i drugima da preporuča i daje da čitaju samo ono, što je dobro, što je čisto. On će čitati knjige, što ih je izdalo društvo sv. Jeronima, Narodna Prosvjeta, Hrv. Katolički Narodni Savez, Zlatnu knjigu Orlovske Omladine, Katoličkog đaka, te časopise, kao što su Mladost, Katolički Tjednik, Katolički List, Hrvatska Prosvjeta, Luč, Narodna Politika, Nova Revija, Život i mnogi drugi, koji posvuda odlučno ustaju na obranu čistoće, svetosti, jedinstvenosti i nerazrješivosti kršćanskog braka.

A o alkoholu možemo reći ovo: Muž, koji u običnom životu pomoću čvrstih ograda (kao što su plemenite misli i načela) odolijeva mislima sjetilnoga nagona, podlegne tim mamilima, kad se tako pusti slobodan put djelovanju spolnih podražaja. Svakomu je poznato, da alkohol ubija najviše i najjače duševne moći, tako da na dušu čovjeka, koji se ne čuva alkohola, i najuzvišenije stvari više ne djeluju, a on postaje sramotnim robom sjetilnosti.

(Schilgen.)