SMIJEŠAK U TIŠINI

Četvrti susret

Petak, 19. veljače 1858.

Rano jutro. Još je mrak. Desetak osoba prati Bernardicu prema spilji. Među njima gospođa Milhet i Bernardičina teta Bernarda. Bernardica ide ispred sviju spuštajući se niz strminu prema spilji. Ostali je tek polagano mogu slijediti. Ljubav ne poznaje zapreke. Svijest da je čeka susret s dragom prijateljicom iz onostranosti koja je svojim smiješkom usrećuje i pokazuje da je voli, svladava sve poteškoće. Osobe što je slijede, ne shvaćaju kako je brzo Bernardica stigla niz strminu. I dok su ostali pristigli, Bernardica je već bila pred spiljom. Kleči i započinje krunicu. Vrijeme: oko šest sati ujutro. Upaljena svijeća, koju je ponijela teta Bernarda, raspršuje mrak pa se unutrašnjost spilje ne čini više tako neprijatnom.

Tek što je izmolila tri Zdravo Marije, Bernardičino lice se mijenja. Postaje veoma blijeda. Usta su joj poluotvorena, oči se ne miču. Smiješi se. Josèphe Barinque ovako opisuje prizor kojeg će se sjećati cijeli život:

»Bernardica pozdravlja glavom i rukama: Bio je užitak gledati je, kao da cijeli život nije činila drugo nego učila ove naklone. Nisam drugo mogla, nego je promatrati.«

Svi kleče. Molitva i sabranje vladaju prisutnima, ali isto tako i uzbuđenje. Neki su zabrinuti za Bernardicu i za njezin izgled, da joj se štogod ne dogodi, jer je tako blijeda.

No malo-pomalo Bernardica poprima ponovno normalan izraz lica. Koliko je trajalo viđenje? Čini se više od četvrt sata.

Povratak je radostan, ali i sabran. Bernardica malo govori. Nema ništa novoga reći nego što je bilo prijašnjih dana. »Aqueró« - »Ono« (tako je u siromaštvu svoga rječnika na dijalektu nazivala Prikazu) se smiješila u tišini.

Vijest o ukazanju se međutim širi Lurdom. Izaziva sve veće uzbuđenje, zanimanje, zbunjenost i najrazličitija tumačenja. Postavlja se pitanje tko se ukazuje? Bernardica nije ništa određeno navela. Prikazu koju je vidjela već četiri puta, naziva »mala gospođica«, »bijela djevojka«, »mala djevojka«, kao da se radi o nečem malenom...

* * *

Sva ukazanja odvijaju se po dobro smišljenom planu. Gospa poznaje pedagoški način pristupa, pogotovo kad se radi o poruci s drugoga svijeta. Treba najprije učvrstiti povjerenje i sigurnost kod Bernardice kao i privrženost da bi potom mogla biti sposobna da prenese poruku i za nju posvjedoči pa i u kušnjama i poniženjima, što će je zbog toga snaći. Ništa neće biti teško Bernardici kad zna da postoji jedno divno biće, koje joj se smiješi a kroz taj smiješak pokazuje da je voli, da je ljubi. Nije li i Isus pripremio svoje apostole na gori Taboru preobrazivši se pred njima kako bi lakše mogli podnijeti kušnju njegova poniženja, njegove muke i smrti na križu?

I ovo ukazanje kao i sva druga uvijek u sebi uključuju molitvu, uranjanje u razmatranje. Krunica se molila uvijek na početku ukazanja. Samo kroz molitvu dolazimo u dodir s nadnaravnim svijetom, samo molitva otvara vrata Božjoj milosti i njegovoj naklonosti.

Blažena Djevica se smiješila danas u tišini.