»JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE«

Šesnaesti susret

Četvrtak, 25. ožujka, Blagovijest

I tako je došla večer 24. ožujka nekako mirno što naviješta potpuno zadovoljstvo mjesnim vlastima. Bernardica je obavijena tišinom, odsutna je pogledima znatiželjnih, koji je sve više i više zanemaruju. Vlasti su odahnule.

Međutim sutrašnji blagdan Blagovijesti budi potihu nadu: koji su unatoč Bernardičinoj suzdržljivosti uvjereni da se radi o Blaženoj Djevici misle da bi se sutra za Njezin Blagdan Navještenja moglo nešto dogoditi...

Te večeri Bernardica polazi na počinak kao obično, ali nešto više umorna. Zdravstveno stanje bilo joj je danas nešto lošije. Ipak je uspjela zaspati.

U toku se noći probudila, ali ne zbog napada astme. Ovaj puta to je radost, radost koju je brzo prepoznala. Osjeća se potaknuta da ide k spilji... jedna privlačnost, ujedno i obećanje... Ponovno zaspi, no prije četiri opet se budi. Ustaje, oblači se... Budi ostale članove obitelji:

- Moram ići k spilji. Požurite ako me želite pratiti.

- Kuda ćeš tako rano? Osim toga i bolesna si... govori joj majka.

- Osjećam se dobro.

- Pričekaj večer!

- Ne, moram ići i to brzo...

I nije bilo druge, roditelji su morali popustiti. Još je noć. Nešto prije pet Bernardica izlazi u pratnji roditelja... Nitko nije obaviješten. Bit ćemo u miru — mislila je Bernardica. Ali to je bila samo želja. Glasovi, što su se širili da bi se danas moglo nešto dogoditi, privukli su k spilji u ove jutarnje sate nekoliko desetaka osoba. Čak je i komesar ovdje, kojemu niti jedna glasina ne izmiče, bila kriva ili prava.

No, Bernardicu čeka radosno iznenađenje: bijela djevojka, njezina prijateljica je već tu, čeka je, vjerna susretu što ga je zakazala.

Radosti prijašnjih ukazanja nadodaje se sreća ponovno nađenoga prijateljstva poslije duge odsutnosti.

Grupa revnih štovatelja misterija spilje okružujući Bernardicu nalaze također svoj dio radosti. U svjetlu svijeće i jutarnjeg svitanja primjećuje se kako Bernardičino lice postaje blijedo, a njezin smiješak postaje kao s drugog svijeta.

Na koncu krunice Bernardica se uozbiljuje. Lice joj nije više svijetlo... Ide prema unutrašnjosti spilje - pod glasovitu udubinu.

Aqueró joj je dala znak i Bernardica je pronalazi: niže i bliže, uz osobe koje se tamo nalaze. Bernardica zadobiva hrabrost. Otkad je noćas osjetila poticaj da dođe, njezina je velika briga da sada dobije odgovor za gospodina župnika. Za vrijeme ukazanja zaboravlja sve ostalo. Hoće li se sada sjetiti? Hoće li se ponovno usuditi uporno pitati unatoč što će se Aqueró možda smiješiti?

Ali tamo pod donjom udubinom sve postaje lakše. I osim toga nije li već običaj da nakon molitve i uranjanja u razmatranje pred spiljom ovo mjesto postaje mjesto povjerenja i razgovora. I sada kad je »gospođica« sama skratila udaljenost, Bernardica se usuđuje pitati za ime.

Za vrijeme od tri tjedna odsutnosti Bernardica je složila jedan uljudan izraz, rečenicu punu počitanja, koju su joj djelomično drugi natuknuli:

- »Gospođice«, da li biste bili tako dobri da mi kažete tko ste vi, molim vas?

Na Bernardičino pitanje svijetla »gospođica« samo se smiješi. Da li je ismjehuje, kako je rekao gospodin župnik? Ne... ima toliko ljubaznosti i dobrote u njezinome pogledu.

I Bernardica ponavlja. Opet smiješak. Treći puta. Samo smiješak i šutnja. Ali Bernardica je ustrajna, ako treba, i deset puta ponovit će isto pitanje, jer je očito da to »gospođicu« ne ljuti, kad se samo smiješi. Ali, ipak više neće biti potrebno. Na Bernardičino četvrti puta ponovljeno pitanje Aqueró se uozbiljila. Premjestila je svoju krunicu na desnu ruku. Njezine sklopljene ruke otvaraju se i šire prema zemlji. Iz te jednostavne kretnje zrači sama uzvišenost: njezin lik mlade djevojke poprima neke vrste uzvišeno dostojanstvo; njezina mladost dobiva dimenziju vječnosti. I u jednom mahu ona sklapa ruke u visini grudiju i uzdiže oči k nebu i reče:

- Ja sam Bezgrešno Začeće. (Que soy era Immacula-da Councepciou).

Gotovo jedan sat trajalo je ukazanje ovoga jutra. Bernardica se diže sa svoga mjesta, vrativši se ponovno u ovaj svijet. Radosna je, puna zahvalnosti i još ni o čemu ne razmišlja. Želi nešto ostaviti kod spilje... Nema drugo nego svijeću, koju je držala za vrijeme ukazanja... Postavlja je među brojne druge, koje već gore u donjoj udubini, odakle je konačno stigao odgovor.

- Što ti je rekla, što ti je rekla? - zasipavaju Bernardicu pitanjima sa svih strana.

Bernardica tek sada primjećuje da one riječi, koje su tako divno, uzvišeno zvučale u ustima mlade gospođice, jesu u stvari teške, nikad ih nije čula do tada... čak ih i ne razumije... posebno drugu. Sabire se, doziva ih u pamćenje, a onda ih stade ponavljati do župnog dvora, samo da joj ne bi nestale iz sjećanja, baš zbog toga, jer ih ne razumije.

Prisutne osobe ostaju pomalo razočarane, ali pune poštovanja. Već su navikle na Bernardičinu tajnovitost, suzdržljivost u pitanjima ukazanja, pa previše i ne navaljuju. Nekoliko njih ipak slijedi Bernardicu do župnog dvora. Jedna, Ursula Nicolau, ipak se odvaži i pita Bernardicu što je danas bilo. Bernardica joj pod tajnu povjerava što joj je Aqueró rekla: Ja sam Bezgrešno Začeće. Ova rečenica, koja će u prvi mah izazvati razočaranje, »pod tajnu« se dalje širi.

Bernardica je konačno zadovoljna da dolazi župniku s odgovorom. Istina bila bi sretna da mu može reći da je to Blažena Djevica Marija, kako svi ljudi misle, a i ona si priželjkuje. Ali, eto stvarno ne zna tko je to »Councepciou«. Otvara vrata sobe i bez pozdrava, bez uvoda, pred župnikom izgovara riječi, brzo:

- Ja sam Bezgrešno Začeće.

Već dobro uvježbana naprava župnikove srdžbe počinje se stavljati u pogon na te riječi, koje mu dolaze iznenada kao tuš. Ipak na vrijeme zaustavlja grmljavinu dok se Bernardica, uvidjevši kako je glupo stvar izrekla, odmah ispravlja:

- Aqueró je rekla: Ja sam Bezgrešno Začeće.

Župnik je iznenađen, osupnut. Još mu ne dolazi k svijesti potpuno značenje i dubina tih riječi. Sjeća se dogme o Bezgrešnom Začeću, proglašene prije četiri godine od Svetog Oca Pija IX. u Rimu, svojih propovijedi od 8. prosinca, ali još nikako ne može stvari povezati, da bi ušle u njegovu logiku. Ispituje Bernardicu:

- Znaš li što to znači?

Bernardica niječe glavom.

- Pa onda, kako možeš reći, kad nisi razumjela?

- Ponavljala sam cijelim putem!

Tom zadnjom rečenicom župnik je potpuno razoružan. Iz dubine njegova srca uzdižu se osjećaji ganuća, kakvi su ga znali obuzeti samo u djetinjstvu. Potresen je i zbunjen, ali mu je sada sve jasno.

- Aqueró još uvijek želi kapelicu - tiho progovori Bernardica za vrijeme stanke, koja je nastala.

I da si spasi ugled i dostojanstvo pred Bernardicom, još je smogao samo da kaže:

- Vrati se sada kući. Pozvat ću te koji drugi dan.

I onda je potresen kleknuo na pod, sa suzama u očima, i predao se osjećajima, koji su ga preplavili kao more...

Bernardica se vraća kući sva zbunjena. Kad ni gospodin župnik ne zna tko je ta osoba i što znači ona neobična riječ, tko će onda znati?

Tek poslije podne konačno će se i za Bernardicu stvar razbistriti. Ponovno mora pričati, ovaj puta kod gospodina Estradea i njegove sestre, sve što se jutros dogodilo. Bernardica je točno ponovila kretnje i riječi, kojima je Aqueró izrekla svoje ime. Ali u tom prizoru je bilo nešto tako uzvišeno, kao da je nešto božanskog prošlo, te Estrade i njegova sestra umalo nisu zaplakali od ganuća. I kad je Bernardica pitala što na koncu znače te riječi »Bezgrešno Začeće«, dobila je odgovor. I taj se dan završio za nju u velikoj radosti: dakle, ipak je to bila Blažena Djevica Marija, koja joj se ukazivala.

Međutim vijest će se širiti kroz grad sporije, upravo zbog neobičnosti i prividne nejasnoće samog izraza. Očekivalo se nešto drugo, jasnije, jedno ime, naziv koji je već bio uobičajen. No, ipak neće trebati dugo da se ljudi sprijatelje s tim nazivom. Najvažnije je što se konačno doznalo tko je osoba koja se ukazivala.

Ali još je netko te večeri bio neobično zadovoljan i sretan: gospodin župnik, i nije to mogao skriti ni u izvještaju što ga je još iste večeri napisao biskupu.

* * *

Naslućivanje vjernika da bi se danas na blagdan Blagovijesti ipak moralo nešto dogoditi, nije bilo uzaludno. Odavno očekivan odgovor o imenu nebeskoga bića koje se ukazivalo kod Massabielleske spilje konačno je došao. U prvi će mah razočarati svojom neobičnošću ali nakon malo razmišljanja otkrit će se sva dubina i znakovitost Gospinog imena »Ja sam Bezgrešno Začeće«. Mnogo, veoma mnogo Blažena Djevica je rekla tim riječima. Potvrdila je nauku Crkve koja je četiri godine prije proglasila dogmu o njezinom Bezgrešnom Začeću, potvrdila je nauku o istočnom grijehu, potvrdila je papin autoritet i nepogrješivost kad nam govori kao Kristov Namjesnik, potvrdila je svoju ulogu u povijesti našega spasenja. O svemu ovome još ćemo se osvrnuti kasnije u poglavlju »Smisao Lurda«. Sada bismo se zaustavili samo na činjenici da je Gospa izabrala upravo današnji blagdan Blagovijesti da objavi svoj identitet.

Na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka, Crkva slavi dan kad je Riječ tijelom postala, kad je Druga Božanska osoba sišla na zemlju i uzela našu ljudsku narav. Blagdan Utjelovljenja, kad Bog postaje čovjekom da bi sjedinivši nas sa sobom mi postali djeca Božja. No, sve se događa uz suradnju jednog ljudskog stvorenja, Djevice Marije, koja pristaje da postane Majkom Božjom, da pruži svoju najbližu suradnju u djelu našega spasenja i posvećenja. Za tako uzvišenu zadaću Bog ju je već pripravio izuzevši je od ljage istočnoga grijeha, učinivši njezinu dušu i njezino tijelo dostojnima da prime u sebe Vječnu Riječ, samoga Boga.

Te dvije uzvišene tajne, svoje Bezgrešno Začeće i Isusovo Utjelovljenje Gospa danas povezuje. Otkrivajući svoj identitet riječima Crkve »Bezgrešno Začeće«, samim izborom današnjeg blagdana želi naznačiti koji je smisao njezinog Bezgrešnog Začeća; odmah nas upućuje prema tajni Isusovog utjelovljenja radi čega je bila izuzeta od svake ljage grešnosti. Tek po Isusu i radi njega Blažena Djevica Marija postaje ono što jest u svem svome dostojanstvu i uzvišenosti Božje Majke. Ne želi li nam Gospa time reći da i mi po Isusu, primajući Njega u naše srce kao Ona, trebamo postajati njoj slični. Ta zato se i spustila među nas grešnike da uz njezinu pomoć izađemo iz svoje grešnosti i živimo u dostojanstvu djece Božje.