»ZNANOST« JE KAPITULIRALA

Sedamnaesti susret

Srijeda, 7. travnja 1858.

Dani koji su slijedili 25. ožujak samo su povećali uzbuđenje i zanimanje za spilju. Uz revnost i iskrenu pobožnost bila je pomiješana i neka grozničavost i očekivanje novih ukazanja i čudesa, kako to već biva u narodu, kad se istinskom religioznom iskustvu pridoda bolećiva znatiželja ljudske naravi. No za župnika jedna je stvar sigurna. Nebo se odškrinulo. I čini se da će se potpuno otvoriti. To mu pokazuju tolika iskrena obraćenja, žar molitve i pobožnosti, koja obuhvaća mnoge.

Posjet spilji se nastavlja. I raste. Na sam Uskrs 4. travnja bit će 3.625 posjetilaca, od toga 805 stranaca, tj. osoba izvan Lurda. Na uskrsni ponedjeljak bit će ih još više: 5.445 od čega onih izvan Lurda 3.433. To su sve brojke od policije, koja je i dalje strogo nadzirala kako se odvija »stvar« spilje.

U utorak 6. travnja Bernardica ponovno osjeća poticaj u svojoj nutrini da pođe k spilji. Iako se stvar nastojala zadržati u tajnosti, jedna nehotična izjava Bernardičine majke bila je dostatna da se sutradan ujutro kod spilje sakupi tisuću osoba. Kad je Bernardica stigla ujutro rano negdje oko 5 sati, bilo ih je već nekoliko stotina. Ovaj puta ukazanju je prisustvovao i mjesni liječnik dr. Dozous, koji je »u ime znanosti« došao proučiti religiozni fenomen u koji istina on ne vjeruje, ali ga stvar zanima s medicinske strane.

Kod druge desetke krunice Bernardičino lice se preobražava. Smiješi se, naklanja se. Prisutne promatrače prolaze trnci. Osjećaju da je ovdje prisutno nadnaravno biće. Bernardica nastavlja krunicu, ali nepravilno, kako primjećuje dr. Dozous. Na časove se zaustavlja sva očarana prizorom što ga vidi; samo se smije od radosti i pozdravlja. Od vremena do vremena svijeća joj osvijetli suzu, koja se zablista u oku, da bi se potom osušila na obrazu. Završivši krunicu, koja je trajala dobrih pola sata, ostaje ondje očarana.

No u tom času zbiva se nešto neobično, što će privući pažnju sviju, koji to budu zamijetili, napose dr. Dozous-a. Završivši krunicu, Bernardica kleči sklopljenih ruku uz svijeću čiji joj plamen zbog strujanja zraka dotiče donje prste obiju ruku. Mnogima se čini kao da plamen prolazi kroz njih. Koji promatraju taj prizor uzbuđeni su i žele joj pomoći, odmaknuti svijeću. No Bernardica ne daje nikakav znak da osjeća plamen. Dr. Dozous, ne vjerujući svojim očima, zabranjuje svako posredovanje i promatra prizor. Gleda i na sat. Nakon 10 minuta Bernardica se diže, naklanja se lijepo prema niši i ide prema donjoj udubini.

Koji je mogu vidjeti izbliza, kao Antoinette Tardhivail, vide kako se Bernardica nakon nekoliko časaka ozbiljnosti ponovo smiješi i promatra pred sobom osobu koju vidi. Usnice se pomiču, sluša, ali nitko ništa ne čuje. Nakon nekoliko minuta kao neka vrsta vela silazi na bljedilo njezina lica. Bernardica se naklanja posljednji puta s poštovanjem i neponovljivom milinom. Diže se. Već je jedan sat prošao kako je ukazanje započelo.

I čim se na Bernardici vidjelo da je ukazanje završeno, dr. Dozous joj prilazi, uzima je za ruke, gleda, ispituje, tražeći bilo kakav trag opekotine od plamena svijeće.

- Nema ništa!

- Nema ništa! - ponavljaju za njim naokolo.

- Ne znam što vidiš - reče liječnik sav uzbuđen - ali sada vjerujem da nešto vidiš!

I u pratnji svoja dva prijatelja dr. Dozous vraća se u grad sav potresen prizorom, čiji je svjedok bio cijeli sat, a najviše činjenicom događaja sa svijećom.

- Sada vjerujem! - priznaje glasno.

I upravo njegovo svjedočanstvo, njegova vjera i obrana istinitosti događaja kod spilje doprinijet će da će spilja još više dobiti na svojoj važnosti u narodu. Danas će se najviše o njemu pričati po Lurdu, tako da će ga i sam Jacomet pozvati na preslušavanje, napraviti zapisnik i zamoliti ga za suzdržljivost da ipak tako otvoreno i javno ne govori u prilog spilje.

No danas je Gospa u razgovoru s Bernardicom opet ponovila svoju želju da se sagradi kapelica. Već je peti puta kako to traži. Očito, koliko joj je do toga stalo. I danas je Bernardici bila povjerena još jedna tajna o kojoj naravno neće reći niti riječi onima koji je budu znatiželjno ispitivali.

Događaj sa svijećom protumačen je danas kao čudo, pa se i o tome pričalo po Lurdu. Neke su osobe pokušale ponoviti događaj sa svijećom od jutros: primaknule su neprimjetno plamen svijeće njezinim rukama, ali je Bernardica odmah povukla ruku viknuvši: Peče me!

* * *

Gospa je i danas ponovila molbu da se sagradi kapelica. Očito koliko želi da se pobožnost koja se počela kod spilje razvijati usmjeri pravim tijekom, tj. da se sve usredotoči u svetu liturgiju, službenu molitvu Crkve i da na koncu molitveni život hodočasnika bude okrunjen slavljenjem Euharistije, tog sakramenta kršćanskog jedinstva i božanske ljubavi.

Događaj sa svijećom upućuje nas na postojanje viših nadnaravnih sila, koje nas okružuju i koje nas mogu tako izdići iz ovoga svijeta da prestajemo osjećati ovosvjetsku stvarnost. Radi se o stvarnostima iz drugoga svijeta kojima idemo u susret i koje će nas usrećivati potpuno, trajno kao što se to moglo vidjeti na Bernardici; bila je potpuno preobražena pri susretu s Blaženom Djevicom Marijom. Ako ju je susret s Gospom već toliko usrećio, što će tek biti kad budemo gledali Isusa Krista u njegovoj slavi i samo Božje Veličanstvo, našeg Oca Nebeskog!