Po Mariji k Isusu

Za vrijeme ukazanja Blažena Djevica nije spomenula riječima svoga Sina Isusa. Ipak iz svega jasno proizlazi da je njezina uloga i ovdje kao i općenito u djelu našega spasenja da nas privodi k Isusu. Već prva kretnja - onaj dostojanstveni znak svetoga križa, koji je načinila poučivši Bernardicu kako se treba križati, pa molitva svete krunice kod svakog ukazanja, činjenica da šalje Bernardicu svećenicima, onima koji nastavljaju poslanje njezina Sina, pa otkrivanje svoga identiteta na blagdan Isusova utjelovljenja i to riječima koje jasno pokazuju njezinu vezu s Kristom - sve nam to nadasve pokazuje koliko je Isus u svemu prisutan. Kristocentričnost lurdskih događaja dolazi najjasnije do izražaja u razvoju i manifestacijama vjere. Kod spilje se započinje ali se završava oko Isusa, bilo slaveći zajednički svetu misu, bilo prisustvujući euharistijskoj procesiji ili onoj večernjoj sa svijećama, da bi se na koncu pred Bazilikom otpjevala zajednička ispovijest vjere. A da ne govorimo o brojnim obraćenjima srca u ispovijedima, koje se obavljaju na raznim jezicima u mnogim ispovjedaonicama svetišta.

Činjenica da Bog šalje upravo Majku Isusovu a ne kojeg od anđela ili svetaca ili kakva pokojnika već nam jasno govori što time želi postići. Nije li Isusova Majka najviše združena s njime u djelu našega otkupljenja? Nije li ona najbliža Bogu i najbliža nama ljudima, kako nam to izričito Koncil naglašava? I kao takva ne nastavlja li najodlučnije Isusovo poslanje s obzirom na naše spasenje i posvećenje? I baš kao Isusova Majka, koja silazi na zemlju i među nama se pojavljuje, ne podsjeća li nas na svoga Sina, istinitost Evanđelja, na životnu vrijednost svega onoga što je Isus naučavao i tražio od svojih sljedbenika?! Jer, kao što je Isus došao za nas, sav je za nas, tako isto i njegova Majka ne može ne biti nego sva za nas. Obično prema majci čovjek ima najviše povjerenja i pouzdanja. To napose vrijedi za našu duhovnu Majku, Blaženu Djevicu Mariju. I zato Ona dolazi među nas svoju djecu!

Gospino očitovanje u Lurdu stavlja najozbiljnije pred nas svu stvarnost Isusa Krista i njegovog poziva koji upućuje svakome čovjeku ali i ozbiljnost našega života, u kojem trebamo dati odgovor koji Isus od nas očekuje.