Crkva

Činjenica da se Gospa ukazala u okviru Katoličke Crkve koja sebe smatra onom pravom Crkvom što ju je Krist želio i osnovao, pokazuje da je Katolička Crkva stvarno ona prava zajednica vjere u kojoj će čovjek naći puninu objavljene božanske istine kao i puninu sredstava koja ga vode do spasenja i posvećenja.

I kad se proanalizlira sve što je Gospa rekla i učinila u okviru ukazanja u Lurdu, onda se jasno vidi da ništa nije protivno onome što Crkva naučava. Njezin zahvat ni u najmanjoj sitnici ne unosi nered u nauku i praksu Crkve. Poticaj na molitvu, pokoru, kapelica, procesija, sve je to u okviru života Crkve, dapače samo poticaj da se Crkva učvršćuje i dalje razvija.

No dvije stvari posebno očituju njezinu potvrdu Crkve kao hijerarhijski od Krista uređene zajednice vjernika. Poslala je Bernardicu svećenicima da im prenese njezinu želju za procesije i kapelicu. Rekla je u množini »svećenici« a razumijeva se svećenstvo kao takvo na čelu sa svojim biskupom; dakle crkvena hijerarhija koja je odgovorna za život vjere u zajednici vjernika, ona koja u ime Njezina Sina nastavlja njegovu trostruku službu: učiteljsku, svećeničku i pastirsku. Nije poslala Bernardicu civilnim vlastima, niti je samo općenito izrazila želju za procesijom i kapelicom. Ne, nego zna se tko je odgovoran za takve stvari, tko je vlastan da izvršava želje Neba: oni koji nastavljaju poslanje njezina Sina!

Drugi Gospin zahvat još jasnije potvrđuje Crkvu i njezino hijerarhijsko uređenje. Kad je na blagdan Blagovijesti konačno otkrila svoje ime »Ja sam Bezgrešno Začeće«, upotrijebila je riječi Crkve da bi ljudi doznali za njezin identitet. Četiri godine prije, Papa Pio IX. u Rimu proglasio je dogmu o Bezgrešnom Začeću Blažene Djevice Marije. I sada Gospa to potvrđuje. To je, koliko je poznato, prvi puta u povijesti Crkve da je jedna dogma ovako izričito potvrđena od Neba. No tim riječima Gospa je potvrdila još jednu istinu koja će biti naknadno definirana na I. vatikanskom koncilu, tj. vjersku istinu o papinoj nepogrješivosti. Papa, Kristov Namjesnik na zemlji kad govori ex cathedra o stvarima vjere i morala, nepogrješiv je, izriče nepogrješivu istinu koja obvezuje vjernike na vjerovanje i izvršavanje. Pa ako ćemo ići dalje, onda u tim riječima nalazimo potvrdu i za divnu stvarnost da je rimski biskup Isusov Namjesnik na zemlji kojega treba štovati, ljubiti i slušati kao samog Krista Gospodina, jer u njegovo ime nastupa. U tome nam je sama Gospa dala primjer upotrijebivši papine riječi da objavi svijetu svoj identitet.

Tu veliku istinu o Crkvi kao spasiteljskoj zajednici potvrdit će i neprestano će očitovati manifestacije vjere koje su se u Lurdu zbivale i zbivaju. Tkogod je bio u Lurdu, složit će se da nakon onog osjećaja blizine nadnaravnog svijeta i onog ozračja molitve i sabranja što ga čovjek rijetko može naći gdje drugdje na zemlji, najsnažniji doživljaj jest upravo doživljaj jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve. Toliki katolici sa svih kontinenata, raznih narodnosti i običaja, u Lurdu se osjećaju jedno srce i jedna duša, članovi jedne velike Božje obitelji, koja se zove Katolička Crkva. I upravo taj najživlji doživljaj univerzalnosti katoličke vjere snažno nadahnjuje da čovjek i srcem prihvati istinu o Katoličkoj Crkvi kao jedinoj pravoj Kristovoj Crkvi.

Napomenimo još jednu malu ali ne baš beznačajnu pojedinost. Gospa je izabrala upravo blagdan Blagovijesti da na koncu objavi svoje ime. A na blagdan Gospe Karmelske 16. srpnja oprostila se od Bernardice. Nije li nas tim htjela oprezno upozoriti na važnost blagdana u našem životu, na njihovo svetkovanje. Blagdani, što ih Crkva slavi tijekom svoje liturgijske godine, uprisutnjuju nam spasenjski događaj u svojoj milosnoj vrijednosti za nas. Dapače za vrijeme blagdana Bog je spremniji udijeliti nam svoje milosti i radosti, očitovati nam se kao što se i Blažena Djevica očitovala posebno na one blagdane koji su njoj posvećeni.