Grijeh, obraćenje, pokora

Druga stvarnost na koju je Blažena Djevica upozorila svojim dolaskom jest grijeh. Grijeh žalosti i vrijeđa Boga, ali teško ranjava i ponižava čovjeka. I vidljivo će to Gospa pokazati žalošću koja će se odmah odraziti na Bernardičinu licu. Ali smisao dolaska Bezgrešne na zemlju nije samo da upozori ljude na to žalosno stanje grešnosti u kojem se mnogi nalaze, nego da pomogne ljudima iz njega izaći. I upravo tu njezina uloga dolazi najviše do izražaja. Gospa pomaže i pokazuje put kako se riješiti grijeha, kako uspostaviti red u svojoj duši i doći opet u prijateljstvo s Bogom.

Poziv na obraćenje i pokoru spada u bit lurdske poruke. Nakon molitve koja treba raspoložiti dušu za Boga i nadnaravne vrijednosti, treba slijediti potpuno obraćenje srca k Bogu ne samo časovito, nego trajno. Treba požaliti za svoje grijehe, treba odbaciti prljavu grešnu prošlost i početi živjeti životom dostojnim djeteta Božjega, onoga što smo postali po krštenju. Ali obraćenje srca treba popratiti i izvanjskim činima pokore koji imaju u prvom redu zadaću da učvrste to obraćenje, da potvrde spremnost volje da trajno ostane uz svoga Stvoritelja. Pokora bez obraćenja nije potpuna. Žalost, dakle, za grijehom i obraćenje srca trebaju biti istodobno popraćeni vanjskim znakovima, kojih je značenje višestruko: svladati ustrajnost grijeha, angažirati tijelo kao temeljni dio ljudskoga bića. I jer čovjek nije anđeo, do duhovnih stvarnosti dolazi preko vidljivih tjelesnih znakova, zato vanjski znakovi pokore pomažu da se lakše dođe do nutarnjih vrijednosti obraćenja srca. To je smisao onih pokorničkih čina koje je Gospa tražila od Bernardice: hodanje na koljenima, ljubljenje zemlje, umivanje u izvoru. Bili su to čini koje je Bernardica onoga časa mogla izvesti na licu mjesta, ali je time Gospa htjela upozoriti općenito na važnost pokore koju si svatko treba izabrati prema svojim mogućnostima.

Čini što ih je Bernardica po nalogu Blažene Djevice obavila, povezani su sa zemljom koja je oduvijek bila simbol naše prolaznosti, krhkosti i poniznosti. Na početku korizme u liturgiji Crkva upotrebljava riječi iz Svetoga Pisma dok se posipaju pepelom glave vjernika: »Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti«. Ali pokorničke vježbe što ih je Bernardica izvršila, završavaju se izvorom koji provire malo-pomalo iz nutrine zemlje. I taj izvor vode samo je simbol Božje milosti koja počinje provirati nakon obraćenja i pokore. Pokora otvara put milosti Božjoj u srce čovjeka, uprljano grijehom. I zato treba da i mi sami stvorimo sve preduvjete kako bi konačno milost Božja ispunila i očistila našu dušu. To je smisao pokorničkih čina koje je obavila Bernardica, a koji su tako usko povezani s izvorom vode - simbolom milosti Božje.