Siromaštvo

Iako nije bila riječima izrečena, potvrda evanđeoskog siromaštva spada sigurno u bit lurdske poruke.

Bernardica Soubirous bila je zaista jedna od posljednjih koju bi ljudska mudrost izabrala da bude prenosilac nebeske poruke. Sve što daje vrijednost u očima svijeta (pa i onom Crkve) njoj nedostaje: živi s roditeljima u krajnjoj bijedi, tu je bolest astme i tuberkuloze, kao posljedice preboljene kolere, i još k tome nepismenost. I vjerska pouka joj nedostaje. Sa 14 godina još ništa ne zna o tajni Presv. Trojstva, niti je primila prvu sv. Pričest. Upravo siromaštvo nije joj dopustilo da na vrijeme pohađa vjeronauk. Siromaštvo obitelji je bilo tako veliko da je, kako smo vidjeli, sumnja policije zbog ukradene vreće brašna iz jednog mlina pala na njezina oca, samo zato što su bili najsiromašniji.

Sigurno nije slučajno da je Bezgrešna Djevica izabrala upravo Bernardicu za prenosioca svoje poruke, potvrđujući time prvo Isusovo blaženstvo iz Govora na gori: »Blago siromašnima duhom jer je njihovo Kraljevstvo nebesko«. Tek kad nam srce nije navezano za materijalna dobra ovoga svijeta, kad smo slobodni, kad ne polažemo u bogatstvo svoju nadu, bit ćemo sposobni za nebeska dobra i nebeske milosti. Kako za vrijeme odvijanja samih ukazanja, tako i poslije, Soubirous-ovi će dati divan primjer dostojanstveno prihvaćena siromaštva. Iako su im mnogi nudili razne darove, kako u novcu tako i u naravi, »na račun ukazanja«, sve će to biti odlučno odbijeno. I to je bilo jedno izravno svjedočanstvo o istinitosti samih ukazanja.

Upravo to materijalno siromaštvo Bernardice i njezine obitelji, od kojeg su donedavno mnogi odvraćali oči, često puta i s prezirom, najedanput je mnogima otkrilo duhovno bogatstvo evanđeoskog siromaštva kojim je Bernardica bila obdarena. Mnogi bogataši čije su novce Soubirous-ovi odbili primiti, osjetili su šok prvog blaženstva iz Isusova govora na gori.

Lurdski događaj i njegova poruka biva najprije prihvaćena od siromaha koji počinju masovno dolaziti k spilji. Oni će prvi ostavljati Bezgrešnoj svoje darove, kako će to policija već od samih početaka zapisnički ustanoviti.

S porukom o siromaštvu Gospa nije htjela upozoriti samo na vrijednost evanđeoskog siromaštva, nego nas potaknuti i na ljubav prema siromasima, a ta će ljubav u samom Lurdu na poseban način procvasti.

Odgovorimo još na pitanje koji je smisao evanđeoskog siromaštva. Zašto je to Isus u svome naučavanju toliko naglašavao i svojim primjerom pokazivao. Materijalna dobra i bogatstvo ovoga svijeta za čovjeka jesu velika opasnost da mu zarobe duh i srce, da ga pomalo odvuku od najvažnijih životnih vrijednosti te tako postane neosjetljiv za ono što je vječno. Da se to ne dogodi, Isus propovijeda relativnost bogatstva, dapače siromaštvo radi Boga dragovoljno prihvaćeno proglašava blaženstvom. Jer čovjek koji dragovoljno prihvaća skroman, siromašan život, pogotovo kad je potaknut evanđeoskom naukom, pokazuje da mu je Bog prvo bogatstvo, najviša vrijednost. A takvu dušu Bog će sigurno obdariti bogatstvom svoje nazočnosti.