Pedagogija Ukazanja

Recimo na koncu nekoliko riječi o samoj pedagogiji ukazanja. Kad se analiziraju sva ukazanja u svojoj cjelovitost, otkriva se jasno jedan dobro ustrojstven plan po kojem su se ukazanja odvijala.

Vrijeme ukazanja, u kojima se usredotočila glavnina poruke jest početak korizme, upravo kad Crkva posebno vrijeme posvećuje molitvi i pokori. Način na koji se ukazanja odvijaju nije silovit, bučan, nego tih, skroman, blag, bez buke i zastrašivanja. Gospa se ukazuje u liku mlade djevojke i nešto niža od Bernardice, samo da se Bernardica ne bi prestrašila njezine veličanstvene ljepote. Sve što Gospa čini i govori, sve je sukladno s naukom i praksom Crkve. Ne donosi ništa novoga, niti unosi bilo kakav nered u dosadašnji život Crkve.

Kad se promatra odvijanje samih ukazanja, jasno se uočava kako se sve odvija polagano, bez prisile, unatoč ljudskim protivljenjima. Božji način djelovanja jest drugačiji nego naš. Polagan, tih, skroman. Protivljenja roditelja, policije, civilnih vlasti, crkvenih osoba, javnoga mnijenja, sve se to na koncu raspršuje, ali ujedno doprinosi vjerodostojnosti samih ukazanja. Često se tako zbiva i u našem životu da radeći za Boga, nailazimo na poteškoće. No, to nas ne smije smesti. Ako stvarno tražimo samo Božju čast i njegov uspjeh, a ne sebe i svoje ciljeve, onda će Bog i provesti svoj plan neovisno o svim protivljenjima. Božja stvar treba vremena, Bog se služi onim stvarima koje su često u očima svijeta bezvrijedne, da bi se baš kroz to pokazala njegova svemoć. Reći će sv. Pavao: »Lude svijeta izabra Bog da postidi mudre (1 Kor 1, 27). Nije li Bog upravo ludošću križa spasio svijet!

Pogledajmo izbliza kako su se odvijala sama ukazanja. Prva dva (11. i 14. veljače) jesu samo molitva i tiha kontemplacija u sabranju. Potom 18. veljače počinje govor: poziv i nenametljiv uvod (»Ne obećajem... «). Slijedi opet nova faza razmatranja u tišini od 19. do 23. veljače. Zatim slijedi središnji dio poruke: poziv na molitvu i pokoru, izvor, poruka svećenicima za organiziranje hodočašća i izgradnju kapelice (24. veljače do 4. ožujka). I na koncu 25. ožujka tajnovita Aqueró otkriva svoj identitet. Sve se završava kao što je i počelo: tiho, u molitvi i razmatranju bez riječi (16. srpnja).

Dakle, sam način ukazanja, ova skladnost objave koja postupno raste i završava se kao što je započela u molitvi i razmatranju, govori nam kako Nebo djeluje, kako se objavljuje, kakav stav mi trebamo zauzeti kad je u pitanju Božje očitovanje, Božja poruka koja nam stiže redovitim putem preko Crkve. Gospin zahvat u Lurdu, njezino očitovanje nije mimo službene objave koja je već dana, nego nju potvrđuje, daje joj životnu dubinu, čini je stvarnom u našem životu. I zato svatko tko se želi učvrstiti i produbiti u svojoj vjeri neće mimoići Lurd, jer je to veliki milosni dar koji je Bog darovao svojoj Crkvi u ovim našim sekulariziranim i ateiziranim vremenima.