STOGODIÅ NJI ING. J. BAUER O BL. I. MERZU – sjećanja živoga svjedoka

 

„Još 1920. godine postao sam član srednjoškolskog društva Orlova. Ne sjećam se kad sam upoznao bl. Ivana Merza, ali sam ga već poznavao kad je održao predavanje o Lurdu. Najprije je govorio u kinu u Nikolićevoj ulici, a zatim je to ponovio u kinu u Ilici blizu Frankopanske ulice. Nakon govora o nama poznatim ukazanjima u Lurdu opisao je nekoliko čudesnih ozdravljenja. Spomenuo je da je francuski književnik Emile Zola rekao da će ići u Lurd da sam vidi što se tamo događa i da napiše istinu. Na putu zaing.j.bauer-1.jpg Lurd upoznao je Zola bolesnicu s teškim ranama i bio je svjedok njezina čudesnog ozdravljenja u Lurdu. To je napisao ali je dodao neistinu da je ona ubrzo umrla. Ona ga je, naprotiv, nadživjela i demantirala neistinu koju je o njoj napisao, naglasio nam je bl. Ivan.

Godine  1925. bio sam na Jubilarnom orlovskom hodočašću u Rimu za Svetu Godinu, koje je brižljivo organizirano, a bl. Ivan je bio glavni organizator. Dva puta smo vidjeli Papu i doživjeli mnogo značajnih susreta a imali smo priliku i poljubiti Papin prsten.

Sljedeće, 1926. godine, nakon orlovskog sleta u Požegi, gdje sam i ja nastupao, našao sam se na povratku u vlaku s bl. Merzom u istom odjeljku. On je čitao neku knjigu, ali su ga često posjećivali razni orlovski prvaci pa sam pogledao knjigu koju je odložio. Bio je to brevijar na francuskom jeziku, koji sam razumio i pročitao neke dijelove. Kad je to primijetio, Merz je rekao: ‘Zar ne, da se po toj knjizi može postati svet?’ Shvatio sam tada da je on doista svet. O tome sam mnogima pripovijedao i svi su se složili sa mnom.

ing.j.bauer-3.jpgGodine 1927. bio sam maturant i idući Boškovićevom ulicom do Zrinjevca susreo sam jednog dana bl. Ivana Merza. Zajedno smo prošetali Zrinjevcem i on mi je s velikim zanosom upućivao savjete o vjerskom životu. Smatrao sam velikom srećom da mi upravo on iskazuje takvo prijateljstvo.

U proljeće sljedeće, 1928. godine, dolazio sam kao student na Starčevićev trg pred kuću u kojoj je bl. Merz stanovao, poput drugih mladića članova orlovske organizacije, da čujem vijesti o njegovoj bolesti.

Kad je umro 10. svibnja iste godine, bio sam na njegovom sprovodu na Mirogoju, odakle je kasnije premješten u Baziliku Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici. Na oltaru pod kojim je njegov lijes, piše da ga je darovala Barbara Bauer, koja je bila moja baka i majka nadbiskupa Bauera.

Prije njegova proglašenja blaženim, čitao sam u životopisu bl. Ivana Merza da je neka djevojka iz sela Graduse čudesno ozdravila njegovim zagovorom. Sjetio sam se da sam nakon što sam kao inženjer uing.j.bauer-4.jpg Sisku projektirao most preko potoka Gradusa bio na ručku na kojem je dvorila djevojka čije ime nisam čuo ali sam primijetio da je svi neobično poštuju, a kasnije sam čuo da je to bila djevojka koja je čudesno ozdravila po zagovoru bl. Ivana Merza."

Za stogodišnji rođendan ing. Jerka Bauera Glas Koncila od 20. travnja 2008. objavio je s njime razgovor pod naslovom: „Poznavao sam dvojicu hrvatskih blaženika".

Također je i Kalendar „Danica" od 2008. objavio o njemu članak pod naslovom: „Životni put jednog stogodišnjaka."