Zora Miletić

SUSRET…

Licem Ga u Lice sresti
To je sreća, divota
Bez tog susreta, ne znam
Ima li pravog života.

Licem Ga u Lice sresti
To je najveći dar
Čovjek se pretvara u vatru,
Pali ga nutarnji žar.

Licem Ga u Lice sresti
Nema veće sreće,
Tko to iskusio nije
Možda shvatiti neće.

Licem Ga u Lice sresti
Ne treba ništa više
Sve oko sebe – možeš grijati
Zračiti – sjati prozirno
Ko sunce poslije kiše…

Zato je i brat naš Ivan
Nakon susreta toga
Mogao govoriti o smrti –
Dobitku –
Jer – susreo je Boga…

Zagreb, 2.I.1981.