Marija ŠPOLJAR-BARUNDIĆ

U SPOMEN BLAŽENIKU – IVANU MERZU

Prije sto i više godina rođen,
ko’ svako dijete – u muci,
dobro učio i stasao
Od oca i majke
u rodnom i milom mu gradu
Banjoj Luci.

Studij ga je u Beč zvao,
sudbina je htjela svoje.
Ostavljajuć najmilije –
mamu i tatu,
Uskoro se našao
na talijanskom bojištu,
u prvom svjetskom ratu.

Kroz vihor rata i oluju
jačao u molitvi i vjeri.
Ohol nikad bio nije,
Božji poziv osjetio,
iskreno se obratio.

Sve od Beča do Pariza
stekao je znanja puno,
Al’ srce ga natrag vuklo,
u Zagreb se vratio.

Svetom Ocu uvijek vjeran,
stupom crkve su ga zvali.
Iako je laik bio,
cijeli život, sve do smrti
Isusu se posvetio.

Za hrvatsku mladež tada,
kao i sve mlade svijeta
divan li je nauk dao.
Na samrti iako premlad
svoj je život kao žrtvu
Bogu prikazao.

Ivan Pavao II.,
dobri Otac svih vjernih kršćana,
Blaženim ga proglasio.
Za tu milost veliku
Bogu Ocu zahvalimo.

Nek se moli, nek se pjeva sada,
cijelim svijetom mir nek vlada.
Daj nam Bože dobrih svećenika,
ali i laika čistih srdaca
Po zagovoru blaženog Ivana Merza.