Uslišanja i zahvale 1928. – 1943.

Blaženi IVAN MERZ počeo je pomagati
odmah nakon svoga odlaska u vječni život

Svjedočanstva o prvim uslišanjima u biografiji o Ivanu Merzu
«Vitez Kristov Ivan Merz», Zagreb, 1943.
od o. Josipa Vrbaneka.

Odmah nakon smrti Ivana Merza mnogi su mu se počeli moliti i tražiti njegov zagovor. Ovdje donosimo samo neka od uslišanja i zahvalnica kako ih navodi Ivanov duhovnik o. Josip Vrbanek u biografiji Ivana Merza «Vitez Kristov Ivan Merz», Zagreb, 1943.  na str. 224 do 229. O. Josip Vrbanek piše:

«Glas svetosti dr. Ivana Merza odjeknuo je u nevoljama i bijedom pritisnutim dušama, koje su mu se s pouzdanjem utjecale u njegov zagovor. A kako se čini ne bez uspjeha, jer su to u raznim Glasnicima priznale posebnim zahvalnicama. Tako navodimo samo neke iz Glasnika Presv. Srca Isusova od g. 1930.

Zagreb: M. S. velika zahvalnica za namještenje kato­ličke učiteljice po protuvjerskoj vladi proganjane.

M. ozdravila po zagovoru Iv. Merza.

Split : Lj. K. usli­šana po zagovoru Iv. Merza.

Brod na Savi. S. Dj. i A. po zagovoru Dr. Merza utješeni u križevima.

Drenčina Š. A. po zagovoru Dr. Merza pomoglo Presveto Srdce kod operacije.

Generalski Stol: S. S. pomoću i Dr. Merza udielilo Presveto Trojstvo veliku milost.

Kaptol: K. S. zagovorom i Dr. Merza sretno uspjela opera­cija grla.

Zagreb: A. K. zagovorom i Dr. Ivana Mer­za sretno položila maturu.

Travnik: M. B. po zago­voru Dr. Merza položen izpit.

Zagreb: A. E. moleći se na grobu Ivana Merza ozdravila od više bolesti.

Š. A. Merz joj pomogao u naucima.

Zagreb: gđa Jel. Vit. molila se Merzu prije operacije ličnih šupljina i do­bro prošla.

D. u teškom porođaju zazivala ga sr­dačno i baš na šestu godišnjicu njegove smrti rodila zdravo dijete. Iz zahvalnosti će nositi ime Ivan.

Fr. Mat. g. 1932. nakon duhovnih vježbi za mladež na Jorda­novcu pošao na Merzov grob i srdačno molio, da spozna volju Božju glede svoga zvanja, te ono bude na veću slavu, Božju. Stao čitati njegov životopis i uvjerio se, da je to pravi svetac, te se odlučio stupiti u Isusovce. De­set godina sretno je eto izdržao, pa to pripisuje sve njegovom zagovoru.

 

Niz ovih uslišanja započeo je zapravo samim časom smrti Ivanove u bolnici. Tamo je u isto vrijeme ležao vlč. Iv. Ivančić, župnik u Brođancima, i bio operiran isti dan kada i Merz. Čuo je mnogo o njegovim krepostima i pouzdao se u njegovu molitvu, pa se preporučio Gospo­dinu za olakšicu u bolima, koju je u isti čas i dobio.»

Jedno od prvih uslišanja doživio je Ivanov otac. O tome o. Josip Vrbanek u navedenoj biografiji u bilješci br. 25a, na str. 249 piše:

«Čini se da je Providnost htjela posebno nagraditi Ivanovu darežljivost. Poslije smrti našao je otac u Ivanovoj novčarki uz 10 dinara još škapular, medaljicu i malu lutrijsku srećku. Par dana kasnije opazio je, da je broj srećke izvučen pa je na nju dobio 750 dinara, upravo koliko je od svoga platio gradu za Ivanov grob. Sam je otac pri tom imao osjećaj: ‘To mi je njegov prvi dar iz neba.’»

 

U nastavku na str. 225 o. J. Vrbanek nastavlja:

«Prijatelj Ivanov, svećenik M(ate) B(laškovi)ć pripisuje prigodom 10-godiš­njice smrti Ivanove njegovom primjeru i zagovoru sav lijepi uspjeh katoličke organizacije za mladež na Hvaru. Slično i drugi iz dru­gih mjesta.

Mnogi hodočasteći na Ivanov grob ostavljaju pisane molitve i preporuke u njegov zagovor, a isto tako i za­hvalnice za uslišanja, što je sve već ne jedanput njegov otac uređujući grob tamo našao…

Primjer i zagovor Merzov vrši – osobito nakon izdanja njegova životopisa – veliki duhovni apostolat. Poznata su prava obraćenja, mnoga obiteljska smirenja, viteške žrtve u vršenju zvanja i u nastojanju oko kršćanske sa­vršenosti pod njegovim utjecajem. Koliko su svi ovi slučajevi piscu poznati, čini mu se kao da zagovor Merčev ima osobito moć u smjeru duševnog snalaženja i u teškoćama kod operacija.

Da spomenem još samo je­dan iz Sarajeva. Gospoda J. Š. zahvalna je priznala, ka­ko joj je u životnim i duševnim borbama, napose za bli­zinu Božju i duševni mir pomagao zagovor dr. Merza, komu se utjecala dulje vremena, te u to dobila posve nove poglede u duhovni život, a time vedrinu i smi­renje.

Začudno je osobito ozdravljenje gospojice Anice Ercegović iz Graduse kraj Sunje, koje ona  ovako opisuje.

(U nastavku o. Vrbanek donosi opširne citate iz pisma Anice Ercegović o svome ozdravljenju koje je već onda bilo poznato javnosti. To njezino pismo donosimo na drugom mjestu.)

Neobičan se dagađaj zbio i na Božić 1942. u sarajev­skoj državnoj bolnici. Ležao tamo već tri tjedna bogo­slov svećenik Ante Paradžik sa još tri svoja druga u istoj sobi, svi teško bolesni od trbušnag tifusa, a on još k tome i od meningitisa, od koje je bolest i Merz umro. Tako zvana kriza našega bolesnika produljila se i on je tri dana zapravo umirao, tek bi rijetko došao na ča­sak k svijesti. U jednom takvom, času na Badnjak pred­ložio mu ispovjednik neka bi se preporučio biskupu Langu, pa ako ostane na životu, da će to zahvalno pri­pisati njegovu zagovoru. Ili možda, ako voli da se pre­poruči radije pokojnome Merzu, koji je od iste bolesti trpio. Bolesnik odgovori: »Hoću Langu i Merzu!« I nakon kratke molitve s ispovjednikom opet padne u nesvijest. Ali od toga časa prestala je smrtna borba: počeo je primati jelo, prestao prazni kašalj, sve na dulje vraća se k svijesti i potpuno je ozdravio. Na Božić je pje­vao božićne pjesme i drugove poticao, da još pjevaju. Liječnik dr. Hušner dao je i pismenu izjavu, da se ovo ozdravljenje ne može protumačiti prirodnim silama.

Kada zazivanje Merza ne bi bilo Gospodinu Bogu milo, sigurno, ne bi uslišao molitve pa spojili je i s ne znam kojim svecem. Bolesnik je Merza već dugo vrlo cijenio…

Ovim uslišanjima kao da Gospodin Bog očituje, da bi on htio proslaviti svoga vjernoga slugu, koji je toliko njega proslavio. Što će ih biti više i neobičnijih, to će i sv. Crkva biti sigurnija, da je to zaista volja Božja, pa će povesti proces i proglašenje.»

Ima, hvala Božanskoj Dobroti, svaki naš kraj svojih uzora i mrtvih i živih… Da se ovdje ograničimo sama na našega viteza, ističemo, da će jedva koji tako oživiti pokolebanu vjeru u vrhunaravne vrednote, kao primjer Merzov u traženju Istine; taka podići klonulo pouzdanje u društvenu Pravdu, kao njegov život po njoj i borba za nju; tako oduševiti djelatnom Ljubavlju za sv. Crkvu, kao njegova žrtva u Kataličkaj Akciji.

Merzov široki vidik kroz vatikanske prozore otvara oči za prosuđivanje sadašnjih događaja, koji svijetom tresu i za ispravno snalaženje u njima. Merzova jaka ruka u radu za Kraljevstvo Kristovo jače je sada sklop­ljena na molitvu, da ohrabri i za sobom povuče, hrvatske borce. Merzovo toplo srce, Božanskim Srcem ugrijano, rasplamtit će požrtvovnom ljubavi za toliko potreb­nu tjelesnu i duhovnu pomoć bližnjega.»

(Josip Vrbanek, «Vitez Kristov Ivan Merz», Zagreb, 1943., str. 224-229)