Uslišanja i zahvale 1978.

Glasilo Postulature  «Ivan Merz», br. 1-2, 1978., str. 48-51.

HVALA!

Kad mi je teret života potisnuo ramena, kad sam u tom velikom svijetu, koji broji četiri milijarde duša, ostala sama poput brodolomca na pustom otoku, u nekom starom, zaboravljenom molitveniku slučajno sam pronašla već požutjelu sliku Ivana Merza.

Sjetila sam se svega što sam već odavno čula o njemu. S njegovom biografijom upoznala sam se još u mladenačkim godinama, kad je život još bio prekriven koprenom naivnosti.

Onda, u ono vrijeme, često sam mu se obraćala, a kad su me zapljusnuli valovi života, zaboravila sam mnogo toga lijepog iz mladenačkih dana, pa i dragi lik Ivana Merza.

Ali, prošla je mladost i život me obuhvatio svom svojom ozbiljnošću, a ja sam postala svjesna da s ovakvim životnim problemima s vlastitim snagama ne mogu izaći na kraj. Znam da nam je Bog u svojoj ljubavi dao svete duše koje nas zagovaraju kod njega. Izabrala sam brata Ivana kao svog posebnog zaštitnika i počela sam mu se svakodnevno moliti.

Moja je pobožnost započela negdje polovinom 1975. godine. Tražila sam gotovo nemoguće! Željela sam da se moj život u dvije glavne crte izmijeni iz temelja. Bilo je to pomalo iluzorno, jer su realne mogućnosti stajale 1 : 1000! Međutim, punim predanjem obratila sam se bratu Ivanu.

Nekoliko mjeseci kasnije gotovo u jednom danu sve je bilo upravo onako kao što sam željela.

Ali to nije sve! Molitva Ivanu Merzu ušla je u moj svakodnevni život. Njegov me zagovor neprestano prati. Njegovu pomoć osjećam i u onim, naoko beznačajnim stvarima. Kao što slijepac osjeća sigurnu ruku vodiča, tako i ja osjećam veliki zagovor brata Ivana Merza.

Hvala brate Ivane! – Štovateljica N. B.

 

Cijenjena Postulaturo!

Nalazio sam se u teškim situacijama napušten od svih i samo vjera u Svevišnjega mi je pomogla da izađem iz teške životne krize i poteškoća u koje sam zapao ne svojom krivicom. Obratio sam se molitvom Bogu i svecima zaštitnicima koji su me povratili na pravi životni put, iako sam bio izgubljen sin. Sam sam u to potpuno uvjeren, samo Božjom pomoću primio sam utjehu, povratak u život i prebrodio poteškoće. Obratio sam se i svom zaštitniku dru Merzu, u koga sam imao potpuno povjerenje da će mi pomoći u mojim posljednjim životnim preprekama, te sam u zahvalnosti odlučio odvojiti 500.000 starih dinara za uređenje groba našega sluge Božjega. I nadalje ću ostati u molitvi i ufanju da samo pravim kršćanskim životom popratim svoj životni put. Hvala Bogu i mojim svecima zaštitnicima!

(Darovatelj je ostao anoniman, nije se potpisao.)

 

ZAHVALA

Prije kojih pet godina obuzele su me velike duševne i tjelesne tjeskobe. Bio sam u smrtnoj opasnosti duše i tijela, te sam se potužio jednom svećeniku, ispovjedniku, isusovcu. On mi je savjetovao i uputio da se obratim bratu Ivanu Merzu devetnicom njemu na čast. Ja sam se Ivanu povjerio. Učinio sam kako mi je ispovjednik savjetovao i uzeo u sakristiji jednu Ivanovu sliku na kojoj je otisnuta molitva njemu u čast. Nedugo zatim osjetio sam njegov zagovor u svojoj bijedi i nevolji. Uvjerio sam se da mi je po milosti Božjoj isprosio od Gospodina milost i puno mi pomogao u teškom stanju u kojem sam se nalazio dugo vremena. I poslije mi je u molbama pomogao i isprosio mnoga dobročinstva u duhovnom životu i ja sam mu zahvalan. Zahvaljujem Bogu i Blaženoj Djevici Mariji i njemu, bratu Ivanu Merzu, jer makar sam u sličnim poteškoćama i prilikama životnim, one su se mnogo ublažile. Kao znak ljubavi i zahvalnosti, na čast Ivanu Merzu šaljem ovo zahvalno pismo sa skromnim prilogom. Odan u Kristu – brat J. J, Zagreb, 3. IV. 1978.

Za uslišane molitve zahvaljuje Ivanu Merzu i preporuča se i dalje. — Imriš Irena, Zagreb (Prilog 100 d.)

Za isprošene milosti od Oca Nebeskoga po zagovoru Ivana Merza zahvaljuje – N. N. Prilog 100 d.

Za dobar uspjeh u školi moje kćerke zahvaljuje Ivanu Merzu  – M. Lj., Zagreb. Prilog.

Za primljenu milost po zagovoru dra Merza za položeni ispit i upis u školu unuke. Prilog za Postulaturu. — Zahvalna baka.

Zahvaljujem ti Ivane što si mi uslišao molbu jer po tvom zagovoru zaposlio se moj sin. — Stjepan Bušić, Zagreb.

Zahvaljujem dragom dru Ivanu Merzu za primljene milosti i preporučam se u daljnji zagovor za zdravlje. — Kranjec Valent, Gračani. — Prilog za Postulaturu.

Zahvaljujem Ivanu Merzu na dosada primljenim milostima i pomaganju. — Božidar, Visoko. — Prilog za Postulaturu.

Zahvaljujem dru Ivanu Merzu i Petru Barbariću za pomoć u rješavanju stambenog problema moje kćerke. Isto tako zahvaljujem Gospi Lurdskoj i Ivanu Merzu za ozdravljenje moga zeta. — J. O., Bihać, — Prilog.

Zahvaljujem Ivanu za pomoć pri rješavanju problema pri gradnji kuće i preporučam se doljnjem njegovu zagovoru u tom i u drugom. — Prilog Lj. Š.

Za milost koju sam primila za pet dana zahvaljujem Ivanu Merzu. — Baka Janja, Mrzović, Prilog.

Za sve primljene milosti, za položene ispite, a posebno za uspješno položen diplomski zahvaljujem Ivanu Merzu. — C. J., Sarajevo.

Zahvaljujem Ivanu Merzu za sretan porod maloga Ante, — N. N.

Na svim primljenim milostima zahvaljuje Ivanu Merzu — Jandrilović Anka, Bartolovci.

Zagovorom sluge Božjega dr.Ivana Merza uslišana mi je molitva. Zahvaljujem – Piljek Juraj, Začretje.

Ana Lovrić zahvaljuje Ivanu Merzu za uspješnu operaciju. — Prilog 200 nd.

Topla hvala slugi Božjemu Ivanu Merzu po čijem su zagovoru moja djeca dobila namještenja. — Mary Vidović, Split. — Prilog 350 d.

Za sretnu operaciju zahvaljujem Ivanu Merzu. Preporučam se i nadalje njegovoj zaštiti. — Zahvalna Ljubica Horvat, Bjelovar.

Zahvaljujem se Presv. Srcu Isusovu, Bezgrešnom Srcu Marijinu i dru Ivanu Merzu za uslišanu molitvu. – Škrlin Klara, Zagreb.

IVAN SE BRINE ZA SVOJ GROB

U mjesecu travnju ove godine zbio se zanimljiv događaj za koji smatram da je korisno iznijeti ga u javnost jer sam potpuno uvjeren da se radi o direktnoj intervenciji našega Ivana.

Prijenos Ivanovih zemaljskih ostataka s Mirogoja u Baziliku Srca Isusova zahtijevao je također i znatna materijalna sredstva, napose što se tiče izrade grobnice i nadgrobne ploče u samoj Bazilici. Iz fonda Postulature potrošilo se sve što je bilo predviđeno za tu svrhu. Ostalo je međutim još duga. 14. travnja 1978., bio je upravo petak poslijepodne, donio mi je poduzetnik, koji je vodio radove oko grobnice račun na iznos od 8.433 d. Ispričao sam mu se što ga ne mogu odmah isplatiti (nisam rekao razlog) pa sam ga zamolio da dođe u ponedjeljak, budući da me preko toga vikenda neće biti u Zagrebu. S druge strane namjeravao sam stvar izložiti našem o. superioru, upravitelju Bazilike i zamoliti ga da posudi Postulaturi svotu kojom bismo namirili dug. U ponedjeljak prije podne poduzetnik me je tražio, no bio sam u gradu. Poslije podne svakako sam namjeravao poći o. superioru da stvar uredimo prije nego poduzetnik ponovo dođe. Bilo je negdje oko 17 sati u ponedjeljak kad mi je zazvonio kućni telefon. Javlja mi kolega kapelan o. Lozuk iz župnog ureda da neki čovjek želi urediti nešto u vezi grobnice, pa bi ga poslao k meni. Rekao sam neka dođe.

I dolazi jedan stariji gospodin, prijatna izgleda i kaže da bi htio nešto doprinijeti za grobnicu pa ga zanima koliko bi još trebalo financijskih sredstava da Ivanov grob bude potpuno dovršen. Rekao sam da još trebamo izraditi reljefni veliki lik Ivanov, koji bi došao na mjesto sadašnjeg malog privremenog i onda bi glavnina bila gotova. No, odmah sam dodao da imamo još duga i pokazao mu na stolu račun za grobnicu koji mi je ondje stajao još od petka. Gospodin je zapitao može li vidjeti račun, što sam mu rado dopustio. Pregledao je sve stavke i onu konačnu cifru i potom bez riječi izvadio novčanik i izbrojio mi na stol 8.500 nd. s riječima da je to njegov prilog za grobnicu i da želi doprinijeti i kasnije kad se bude izrađivao reljef.

Naravno da sam ostao bez riječi. Kad sam se pribrao od iznenađenja, najprije mu zahvalih u ime Postulature, a onda ga zapitah kako je došao na tu ideju, što ga je potaknulo, da li je poznavao dra Merza itd. Odgovorio mi je da je njegov veliki štovatelj, da mu je Ivan svojedobno pomogao svojim zagovorom riješivši mu stambeni problem, a i poznavao ga je još kao mladić. No, za ovu prigodu osjetio se jednostavno potaknut od neke više sile da to učini i donese ovaj prilog za grobnicu. Gospodine se zvao Mladen Radan.

Sutradan je došao poduzetnik i bez poteškoće sam mu isplatio svotu koja je bila naznačena na računu, a da nije ni znao na koji način je novac došao. Dapače i on je bio velikodušan  pa  je  odvojio  nešto  od novca i  darovao  za  potrebe Postulature.

Nakon svega ovoga, meni je bilo jedno jasno: Ivan se brine sam za sebe, ne želi biti drugima na teret, želi predvidjeti sam za svoje potrebe. Zanimljivo je i to da ga za tu stvar uopće nisam molio, niti mi je dolazilo na um da ga molim. Koliko će nam onda više izaći u susret kad mu se molimo u našim potrebama. Pa i ako ne dobijemo ono što smo ga molili, budimo uvjereni da će isprositi ono što je za naše dobro.

Nakon što sam to doživio, u čemu sam dosada, možda, najjasnije osjetio njegovo djelovanje iz onostranosti, sjetio sam se jedne druge zgode koju opisuje Ivanov duhovnik p. Vrbanek u svojoj knjizi »Vitez Kristov — Ivan Merz« na str. 249:

»Čini se da je Providnost htjela posebno nagraditi Ivanovu darežljivost. Poslije smrti našao je otac u Ivanovoj novčarki uz 10 dinara još škapular, medaljicu i malu lutrijsku srećku. Par dana kasnije opazio je da je broj srećke izvučen, pa je na nju dobio 750 tadašnjih (što nije bila mala svota) dinara, upravo koliko je od svoga platio gradu za Ivanov grob. Sam je otac pri tom imao osjećaj: ‘To mi je njegov prvi dar iz neba.«  – Postulator o. Božidar Nagy

ZAVJET DRU IVANU MERZU 1943. g.

Zavjetovala sam se dru Ivanu Merzu 1943. g. na Veliki petak na Božjem grobu u franjevačkoj crkvi na Kaptolu.

Stanovala sam kod gospođe H. S. Ta je obitelj na Veliku srijedu bila pokradena, (odneseno je deset muških košulja, sve što je imao suprug gospođe H. S.) Bio je rat i nije se moglo to kupiti, a na njemu je ostala jedina košulja, pa je obitelj u tom času bila u velikoj neprilici. Ja sam gđu. H. S. nagovorila da pođemo na Božji grob i da se tamo zavjetujemo Ivanu Merzu da bi se košulje vratile pomoću Ivana Merza. Pošle smo i obadvije vruće molile Isusu za tu stvar da napravi čudo po zagovoru dr. Merza. Prve srijede po Uskrsu, tj. šesti dan, zavjet je bio uslišan. Toga dana dva službenika iz unutrašnjih poslova dovela su jednog čovjeka s lisicama na rukama i svih deset košulja u kuću H. S. Kad su zvonili gospođa se jako uplašila i iznenadila. Službenici su je upitali: »Gospođo, da li je vama nešto ukradeno u roku ovih deset dana?«. Odgovorila je: »Da, deset košulja.«. Pitali su je zašto nije prijavila policiji. »Vjerujte mi nisam smjela jer sam se bojala muža.« Oni su se na to smijali a zatim rekli: »Ovo je čudo Božje da jedna pokradena stranka ne prijavi krađu, a u roku od šest dana sve dobije vraćeno natrag. Vidite, gospođo, ovaj čovjek, koji vas je pokrao, prodao je košulje na više mjesta pa čak jednu u Hrvatskom Zagorju, i za sve je znao kome je i gdje prodao te vam sve vraćamo. Ovo čudo Božje se nije kod nas još dogodilo. Evo taj isti čovjek je u Vinkovčevoj s konopa pokrao dvadeset mokrih košulja. Krađa je odmah prijavljena a taj isti čovjek se ne sjeća ni za jednu košulju kome je prodao. Ovo vaše je čudo Božje.« – Marica Solarić, pedijatrijska med. sestra, 10. V. 1978. u Zagrebu