Zadar: Bl. IVAN MERZ NADAHNUO IZRADU JOŠ JEDNE DOKTORSKE DISERTACIJE

Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zadru, Odjel humanističkih znanosti, 12. siječnja 2017. obranila je svoju doktorsku disertaciju dr. sc. Marija Lebedina. Naslov disertacije glasi: „Katolicizam u francuskoj i hrvatskoj književnosti prve polovice XX. stoljeća“. Originalnost ove disertacija sastoji se u tome što je ona nastavak proučavanja teme koju je obradio bl. Ivan Merz u svojoj disertaciji, tj. kako je liturgija djelovala na francuske i hrvatske književnike koji su djelovali i pisali nakon smrti bl. Ivana Merza. Nadahnuće za ovu temu autorica je dobila iz jedne rečenice dr. Vladimira Lončarevića objavljene u Glasu Koncila u članku Katolički oblikovatelji kulture: Blaženi Ivan Merz – liturgija i umjetnost gdje autor članka piše:  ”Merzova disertacija traži, može se reći, svoj nastavak.”  Uz pomoć stipendiju francuske vlade autorica je provela znanstveno-istraživačku praksu i u knjižnici na Katoličkom Institutu u Parizu gdje je također Merz studirao. Radnja također obuhvaća i cjelokupan pregled Hrvatskog katoličkog pokreta, orlovstva i križarstva što je smješta u kontaktni kulturno-kulturološki kontekst proučavanog razdoblja.

Na slici:
Fakultetska komisija i nova doktorica znanosti (treća slijeva)
nakon uspješno obranjene disertacije na Zadarskom Sveučilištu 12. siječnja 2017.

SAŽETAK DISERTACIJE

        Istraživanje je zamišljeno kao nastavak Merzove disertacije koja je dopunjena komparativnom studijom katolicizma u francuskoj i hrvatskoj književnosti prve polovice XX. stoljeća. Doktorska radnja usporeĐuje, analizira i tumači djela velikih francuskih književnika Paula Claudela, Georgesa Bernanosa, Juliena Greena, Françoisa Mauriaca, Charlesa Péguyja i Francisa Jammesa te hrvatskih književnika Mate Ujevića, Petra Grgeca, Đure Sudete, Ive Lendića, Štefe Jurkić i Nikole Šopa. Naglašava srodnost Šopove i Jammesove književnosti s obzirom na njihovu dugogodišnju prepisku. Komentira i utjecaj filozofije Jacquesa Maritaina, Emmanuela Mouniera i Gabriela Marcela na spomenute književnike i obratno. Analizira odabrana djela koja najbolje prezentiraju katoličke odgovore na temeljna egzistencijalna pitanja. Posebno se osvrće na problematiku naravi i milosti. Književni opus hrvatskih i francuskih pisaca čija djela obrađuje toliko je osebujan da se tretira kao zaseban fenomen. Francuska kao ”starija kći” Crkve i u krizno doba ultranacionalizma, separacije Crkve od države te Combesovih napada protiv katoličke vjere nastavlja kontinuitet književne tradicije. I u Hrvatskoj je pojačani katolicizam u književnosti reakcija na liberalizam i razuzdanost u etici i estetici. Katolički pojmovi zaista su golem izazov skepticizmu koji u to vrijeme prevladava u znanosti, književnosti i društvu općenito. Tako u epohi pozitivističkog determinizma i racionalističkog materijalizma dolazi do izražaja prvenstvo duha. Narativizacija nadnaravnog zahtijeva prilagodbu književnog jezika i stila što podrazumijeva znalačku potkovanost u katoličkoj nauci. Cjelokupna se društvena stvarnost prosuđuje kroz prizmu katoličkih moralnih načela. Realizam je protkan idealizmom s naglaskom na metafizičkoj potrebi čovječanstva za Bogom. Književnost posve spontano odražava piščev mentalitet, senzibilitet, ali i teologitet s prakticitetom. Likovi, bogato karakterno iznijansirani, neizmjerno su životni. Lažna i licemjerna konformistička pobožnost polemički je najžešće prokazana. Svetost se pretežno koncipira u borbenom smislu kao heroizam pobjede nad grijehom. Književnost katoličke moderne ne odbacuje dobre plodove modernističke stilistike nego ih udružuje s tradicionalnim katoličkim motivima. Odnos istine, dobrote i ljepote fundamentalni je kriterij u određivanju kvalitete književnih djela te njihove trajne i univerzalne vrijednosti.