Zagreb: DODIJELJENE NAGRADE “BL. IVAN MERZ” ZA NAJBOLJE LITERARNE RADOVE

Petero članova bilo je u Povjerenstvu i to  u sastavu:  Mladen
Martinović, profesor hrvatskoga i engleskoga jezika, predsjednik –
Tadija Crnjak, diplomirani teolog – Andja Jakovljević, profesorica
hrvatskoga jezika i književnosti – Sibylle Maša Mayr Radonić, dipl.
ing. biologije, profesorica – Maja šimić, školski psiholog. Oni su
donijeli odluku o tri prvonagrađena rada.

Prvo je mjesto osvojio Marko Karamarko, učenik Klasične gimnazije Ivana Pavla II. iz Zadra.

Drugo je mjesto osvojila Željana Karlović, učenica Katoličkoga školskog centra u Sarajevu, Opća-realna gimnazija.

Treće je mjesto osvojila Ana Slugić, učenica Katoličkoga školskog centra u Sarajevu, Opća-realna gimnazija.

 

————————————————————–

 

PRVONAGRAАENI RAD MARKA KARAMARKA DONOSIMO  U  NASTAVKU:

 

Nemojmo reći: Nismo znali

 

 

Učili
su me kako se pristojno ponašati, biti dobar i poslušan. Rekli su mi da
ne lažem, ne psujem i ne kradem. Dok su mojoj maloj sestri tepali i
oblačili je u haljine s cvjetićima, gotovo uvijek roze boje, meni su u
ruke stavili pušku, kamiončić i nogometnu loptu. Njoj su kupovali
lutke, a mene su zasipali vojnicima i plastičnim tenkovima. Htjeli su
da očvrsnem i postanem muško, da gazim neprijatelje i kući donosim
plijen koji će mi jednom jedna dobra djevojčica skuhati i poslužiti za
večeru.

To
su bili prvi, ali ne i najstrašniji stereotipi s kojima sam se susreo.
Kako sam rastao, rastao je i njihov broj. I bili su sve opasniji.
Upitate li na ulici prosječnog čovjeka da vam nešto kaže o Židovima, u
pola minute nabrojat će da su oni lopovi, bankari i lihvari, da su
pokvareni i onečišćuju našu homogenu rasu. Opasni su i treba ih
iskorijeniti. Pitajte dalje o svećenicima; kazat će da pričaju bajke,
lažu i kradu milostinju, da ih pola ima ljubavnice i djecu. Tako kaže,
a Židova u životu nije vidio, a od svećenika je samo dobro primao.
Probajte pitati o Srbima, o glupim nogometašima i manekenkama, pitajte
o muslimanima koji su svi teroristi, o »šiptarima« koji svi peku
bureke, o nepismenim »ciganima«… jedino bi o političarima možda imao
pravo. Pitajte što god želite, dobit ćete iste odgovore, iste uvrede,
iste bezobrazne stereotipe. Iza njih ne stoje ni znanje, ni razum, ni
savjest nego čisto neznanje i glupost, opasni primitivizam. Stereotipa
se treba bojati jer su oni omogućili najstrašnije zločine ikad
počinjene. Jednom kada je njemački narod prihvatio i odobrio stereotipe
o Židovima, postali su mogući i opravdani svi zločini počinjeni nad
njima.

Toliko hvaljeni čovjek, taj homo universalis, koji se bahato usudio sebi dodati pridjev razuman (homo sapiens)
iz stoljeća u stoljeće uporno se trudi smisliti nove maštovitije načine
osude, progonstva, ubojstva, i uz to smišlja opravdanja za ono čemu
opravdanja ne može biti. Rasizam, nacionalizam, fundamentalizam – mogli
bi se opisati na tisuće načina i ni jedan ih ne bio uspio dovoljno
osuditi. To su osobni stavovi, svjetonazori, ideologije, neznanstvene
teorije koje bi željele biti znanstvene, a utemeljene su na opasnim
stereotipima.

Onda
kada drugog počnem promatrati samo kroz stereotipe kojima je obilježen,
negiram ga kao čovjeka, uskraćujem mu ljudskost i pravo na jednakost,
uskraćujem mu pravo i na sam život kojeg on ne može nikako biti
vrijedan. Tako nastaje mržnja, a ona se lako okrene u zločin.
Stereotipi ipak nisu apsolutni zlo, npr. ima i pozitivnih kao stereotip
o preciznim Nijemcima, marljivim Japancima, Talijanima kao dobrim
estetičarima itd. Gotovo se svi vicevi temelje na ustaljenim
stereotipima pa su nekima tako glavna predodžba Bosanca Mujo ili Haso.

Važno
je biti oprezan i razmišljati. Ne dopuštam da mi itko predstavlja
stvari isključivo na svoj način. Bilo bi dobro zadržati svoju glavu i
procjenjivati ljude na temelju individualnih kvaliteta: dobrote,
poštenja, pravičnosti, humanosti, požrtvovnosti. Svatko je jedinstven i
zaslužuje moju pažnju. Nikoga neću unaprijed otpisati zbog boje kože,
vjere ili nacije. Svatko može postati moj prijatelj.

Današnji
svijet je svijet ogromnih razlika. U povorci nerazvijenih zemalja koja
se proteže od siromašnih dijelova Južne Amerike preko najvećeg dijela
Afrike i istočne Europe do Azije, velik dio svjetske populacije jedva
preživljava u uvjetima opće nerazvijenosti, nepismenosti, gospodarske
zaostalosti i bijede. U isto vrijeme na Zapadu psi i mačke žive kao
milijunaši uz privatne trenere, nutricioniste, čak i psihologe.
Amerikanci šalju sonde na Mars da fotografiraju svemirsko kamenje, a
Afrikanci umiru od malarije u kolibama od životinjskog izmeta. Razlike
su se toliko produbile da je Japan danas u industrijskom smislu odavno
u XXI. stoljeću, a neka afrička plemena još uvijek vatru pale krešući
kamen o kamen na suhoj slami. Kameno doba i svijet iz SF filmova
egzistiraju na istom planetu u isto vrijeme. Očitim razlikama kao što
su boja koža, narodnost i vjeroispovijest pridodana je i razlika u
bogatstvu.

Na
tužnijoj polovici Zemlje danonoćno se pati, umire i rađa uz detonacije
bombi, a na Zapadu su i dalje dva glavna pitanja je li Michael Jackson
pedofil i kako se zove Beckhamova kolekcija parfema i donjeg rublja.
Neobrazovanost, siromaštvo i očaj idealna su podloga za ekstremne
režime, vjerske fanatike i diktature. Prije ili kasnije mora doći do
sukoba. Ali ne sukoba rasa, naroda i religija nego sukoba interesa,
kapitala i politike koji nas sve instrumentaliziraju i upotrebljavaju
na najprljaviji mogući način postavljajući lažne dileme, uzrokujući
ratove i nemire. Ni rasist, ni ekstremni nacionalist ni fundamentalist
ili ostali slični njima ne znaju što zapravo čine, za koga i protiv
koga to čine. Dok se te iluzije ne razbiju, predstoji nam mučna borba
za teritorije, jezike, prava i religije. Ostaju nam ratovi i veliki
vođe, spaljeni gradovi, dugački vojnički marševi, krvave ruke, siročad
i prosjaci, a prava pitanja konstantno izmiču iz ruku. Mir i sloboda
ostat će slike nekog drugog imaginarnog svijeta u kojem različite rase,
vjeroispovijesti i narodnosti nisu stvoreni da bi osuđivali jedni
druge, već da bi se poštivali, možda čak i voljeli.

 

Marko Karamarko, IIa

Klasična gimnazija Ivana Pavla II.

Mentorica: Sanja Baričević