Zagreb: DUBROVNIKU DODIJELJENA LITERARNA NAGRADA

Ove je godine pristigao 31 rad iz katoličkih škola Hrvatske i Bosne i Hercegovine na temu POKLONI DAN DRUGIMA. Prvu je nagradu osvojio Adrian Ivičević iz III. razreda Biskupijske klasične gimnazije "Ruđer Bošković" iz Dubrovnika. Drugo je mjesto osvojio Leonardo šardi, Nadbiskupska klasične gimnazija iz Zagreba. Treće je mjesto osvojila Mirjana Jaković, također iz Nadbiskupske klasične gimnazije, Zagreb. U nastavku donosimo cijeli tekst prvonagrađenog rada Adriana Ivičevića iz Dubrovnika što ga je izradio pod vodstvom prof. Mirjane Žeravice.

 

PRVONAGRAčENI RAD

LITERARNOM NAGRADOM „BL. IVAN MERZ 2009.“

POKLONI DAN DRUGIMA

sjemeniste-salata.jpgLjudski je život kratak. Sve što čovjek stvori brzo propada; svi naši uspjesi su prolazni, sve naše želje su nestalne. Naša prirođena egocentričnost ne dopušta nam shvatiti koliko smo sami po sebi beznačajni i nebitni. Naše osobne ciljeve postavljamo kao imperativ i očekujemo od cijeloga svijeta da im se prilagodi, a ni ne razmišljamo koliko je pojedinaca imalo slične prohtjeve, velike zamisli i nastojanja, pa su njihove sudbine svejedno zaboravljene, oni sami nama beznačajni. Na primjer, čovjek koji se istinski zaljubi to će svoje stanje doživljavati jedinstvenim, posebnim i neponovljivim, a da ne shvati koliko je taj njegov osjećaj običan, prirodan i svojstven svim ljudima.

  Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu.

Ukoliko doživi neuspjeh, smatrat će to potpunim slomom cijeloga života i pričinit će mu se da se urušio cijeli svijet, a neće ni razmisliti koliko je bilo nesretnih ljubavi koje nam danas ništa ne znače. Unatoč njima, život ide dalje svojim tijekom, a od tih nesretnika i njihovih jada danas su ostale samo blijede nadgrobne ploče.

 

sjemeniste-salata-3_1.jpgMoramo se zapitati što to zapravo znači dobro proživjeti život, što to uistinu znači iskoristiti dan, svaki od onih dana koji su nam dani da ih provedemo na ovome svijetu? Kako postići nešto uistinu vrijedno ako su naša nastojanja tako prolazna? Kako biti siguran u važnost svojih djela ako znamo da su ona uništiva i kratkotrajna? Svakom čovjeku krajnji je životni cilj sreća, blagostanje i zadovoljstvo, a sve drugo su samo sredstva da se dođe do tih osnovnih emocionalnih potreba. Zato je jedini pravi put do vlastitoga ispunjenja nastojanje da se drugima pomogne na istom putu. Dokle god smo orijentirani samo na vlastiti uspjeh, sav trud će nam se pokazivati uzaludnim, jer sreću ne možemo sami sebi podariti. Nju moramo tražiti u našem odnosu s drusjemeniste-salata-5.jpggima, nju moramo drugima pružati i zauzvrat od njih primati. U globalnom pogledu, i ta je dobrota i spremnost da se pomogne drugima beznačajna, jer što će nekomu tko živi na drugom kraju svijeta, ili nekomu tko će živjeti za 300 godina značiti što smo mi, neke anonimne individue, bili susretljivi prema svojim bližnjima? Ali ako slijedimo taj put, onda znamo da ne živimo uzalud i da ne tratimo ono malo vremena što nam je dano. Ako slijedimo put milosrđa i nesebičnosti, onaj put koji nam obećava sreću ako je udijelimo drugima, onda smo sigurni da smo spremni na život na onome svijetu, gdje nećemo biti ograničeni vremenom ni prostorom, gdje ništa i nitko neće biti beznačajan niti prolazan.

Stoga bismo svi trebali težiti prijateljstvu i ljubavi prema drugima više nego osobnom probitku, uspjehu ili slavi. Rijetki spoznaju tu životnu mudrost i uviđaju da nema većeg uspjeha od spremnosti za druge i otvorenosti za dijalog s bližnjima. Ljubav koju osjeća zaljubljen čovjek kojega sam spomenuo, doista je uzvišen osjećaj, pa časjemeniste-salata-2.jpgk i ako ostane neuzvraćena i zaboravljena, zasigurno nije gubitak vremena koje imamo na raspolaganju. Zato bi stara poslovica koja glasi ”Carpe diem!” trebala glasiti ”Dona diem!” jer kako drukčije iskoristiti dan nego ga darovati drugima?

Adrian Ivičević,

III. razred Biskupijske klasične gimnazije Ruđera Boškovića

 

Voditeljica:

Mirjana Žeravica, prof.