Zagreb: IN MEMORIAM – Prof. VLASTA MOLINAR, SURADNICA KRISTA KRALJA

Svega tri mjeseca nakon smrti ing. Vesne Molinar, suradnice Krista Kralja,  oprostili smo se i od njezine mlađe sestre prof. Vlaste Molinar, također suradnice Krista Kralja koja je umrla 22. travnja 2020. u svojoj 70. godini života. Vlasta Molinar rođena je 1950. u Zenici. U Slavonskom Brodu pohađala je osnovnu školu i gimnaziju. Od 1969. živi u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je engleski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost. Radila je u školama. Predavala je engleski i hrvatski jezik, a mirovinu je zaslužila na jednoj zagrebačkoj gimnaziji gdje je i najdulje radila. Bavila se i prevođenjem i jezičnom lekturom. Dva puta boravila je u Engleskoj. Jednom je dobila profesorsku stipendiju za boravak u gradu Swansea u Walesu.

Još u Slav. Brodu, a bilo je to za vrijeme prošloga komunističkog režima, Vlasta je zajedno sa svojom starijom sestrom Vesnom upoznala prof. Maricu Rus, koja je kao suradnica Krista Kralja, tiho ali snažno apostolski djelovala u svojoj okolini, čak i u svojoj školi gdje je radila kao prosvjetni djelatnik. Poznanstvo s prof. Rus potaknulo je Vlastu te je i ona 1991. g. postala član Svjetovnog instituta Suradnica Krista Kralja kojima se tri godine ranije pridružila i njezina sestra Vesna.  Kao članica ovoga prvoga svjetovnog instituta u Hrvatskoj dobivala je u njemu i od njega daljnje poticaje za svoj duhovni život i svoj apostolat.

Kao i njezina sestra Vesna, Vlasta se angažirala u svojoj župi sv. Ivana evanđeliste i apostola u Utrini u Novom Zagrebu. O njezinoj zauzetosti u svojoj župi dala je lijepo svjedočanstvo njezina bliska prijateljica iz iste župe, Snježana Vlahović Mandić, vjeroučiteljica koje donosimo u nastavku:

„Mladi dani naše župe u Utrini i Vlastini mladi dani gotovo se preklapaju. Bila je prisutna kao jedna od najbližih suradnica našeg prvog župnika mons. Matije Stepinca.  Ukratko, uvijek je bila spremna pomoći, bilo da se radilo o profesionalnoj ili praktičnoj pomoći župniku i župljanima. Pomagala je kod priprema prvih pričesti, blagdanskih proslava i drugih svečanosti u životu župe. U to vrijeme dok nije bilo župne crkve sastajali smo se u stanu u Maretićevoj ulici. Svoje sposobnosti koristila je nesebično – bila je izvrstan čitač na euharistijskim slavljima, a pjevala je i u župnom zboru. Lektorirala je za župni list ‘Živjeti zajedno’.  Lektorirala je neumorno i prevodila na engleski svima koji su je za to molili.  Davala je instrukcije iz engleskog jezika slabijim učenicima.  Bila je članica župne udruge ljubitelja pera i kista ‘Pegaz’.  Aktivno je sudjelovala u kulturnim zbivanjima župe, osobito u brojnim recitalima, a često je pisala prigodne pjesme i tekstove za potrebe župnog lista i župne zajednice.

Kao osoba molitve i euharistije, a uz to pjesničke i profinjene duše, Vlasta je znala prići ljudima i primijetiti potrebe bližnjih. Imala je ona riječi zdrave prosudbe, naročito za mlađe osobe,  i riječi ohrabrenja za starije i bolesne. Meni osobno bila je draga prijateljica i susjeda kojoj sam odlazila često na „čašicu“ razgovora. Kod nje sam liječila i odmarala dušu. Zajedno sa sestrom Vesnom, do prije nekoliko mjeseci, uvijek uredne i smirene darivale su se gostima potpuno. Kod njih se svatko osjećao ‘pažen i mažen’. Za Vlastu se može reći, gledajući njezin život u cjelini, da je bila ‘blistava’ osoba. Njezin iznenadni odlazak je bolan nama koji još putujemo zemljom, ali sada ona „blista“ na nebu. Jednom mi je nakon zajedničkog hodočašća u Lurd rekla da joj je Gospa obećala da će je učiniti sretnom na nebu. Njezina sreća na nebu sada mi je velika utjeha.“

No ono što je posebno karakteristično za Vlastu kao katoličku intelektualku jest njezino pjesničko i književno stvaralaštvo. Pjesme piše od mladosti – od svojih gimnazijskih dana. Objavljivala ih je u biltenu „Živjeti zajedno”, Zagreb (od 1979.), a kasnije u književnom časopisu „Marulić”, Listu mladih „MI”, kršćanskom obiteljskom mjesečniku „Kana”, Veritasu i još u nekim drugim časopisima. Jedna joj je pjesma uglazbljena, a pjesma posvećena bl. Ivanu Merzu, osim u  njezinoj zbirci, stavljena je i na web stranici bl. Ivana Merza na Internetu. Piše i pripovijetke. Neke su objavljene u njezinoj knjizi „Zapjevaj, Gospodaru” zajedno s pjesmama, a neke u periodici.

Od 1999. do 2019. ukupno je objavila pet zbirki pjesama i proze: 1. „Hvala Ti”, zbirka poezije, U pravi trenutak, Đakovo, 1999. – 2. ,,O ljubavi Tvojoj…”, zbirka poezije, Teovizija, Zagreb, 2013. – 3. „Zapjevaj, Gospodaru”, pjesme i priče, Biakova, Zagreb, 2017. – 4. „Šećer u travi” – „Sugar in the Grass”, haiku poezija, Biakova, Zagreb, 2018. – 5. „Ona i on“, pripovijetke, Biakova, Zagreb, 2019.

Osim u časopisima njezina pjesnička i prozna ostvarenja zastupljena su i u ovim publikacijama:  Josip Sanko Rabar (urednik), Zbornik suvremene hrvatske duhovne poezije „Kruh i vino”, HUM, Zagreb, 2009.  –  Đuro Vidmarović (urednik), Zbirka pjesama Udruge ljubitelja pera i kista, „Pegaz” Zagreb, 2011. –  Đuro Vidmarović (urednik), Zbornik radova Udruge ljubitelja pera i kista, Pegaz, Zagreb, 2012.  –  Đuro Vidmarović (urednik) Zbornik radova (pjesme i priče) Udruge ljubitelja pera i kista, Teovizija, Zagreb, 2013.  –  Vladimir Lončarević (urednik), Zbornik „Darežljivo srce”, ,,8. Kranjčić”, Križevci, 2016.  –  Vladimir Lončarević (urednik), Zbornik „Zvijezda jutarnja”, „9. Kranjčić”, Križevci, 2017.

Prof. Vlasta bavila se i prevođenjem i jezičnom lekturom. Jezično je uredila više knjiga. Prevela je na engleski jezik knjigu Ivana Merza „Misli” koja je stavljena na njegovu web stranicu na Internetu. Također je prevela na engleski cijelu svoju knjigu haiku poezije: „Šećer u travi”.

Na „8. Kranjčiću”, susretu hrvatskoga duhovnoga književnoga stvaralaštva, Križevci, 2016., nagrađena je drugom nagradom u žanru poezije za pjesmu „Magla”. Bila je članica HKDPD-a (Hrvatskog katoličkog društva prosvjetnih djelatnika) i Udruge ljubitelja pera i kista „Pegaz”. Dok je radila, bila je članica HUPE-a (Hrvatskog udruženja profesora engleskog jezika).

Hrvatski književnik Mladenko Spahija u svome pogovoru posljednjoj Vlastinoj knjizi ovim riječima ocjenjuje njezino književno stvaralaštvo: „Listajući njezine već objavljene zbirke poezije – ta je poezija čista i jednostavna, poput akvarela svježa i sočna. Kršćanska po sadržaju, klasična po formi, bilo da piše vezanim stihom bilo da pjeva na način meditacijski u slobodnom stihu. Takva je Vlasta, puna vatre i duha… Ipak, nikada ona nije pribjegla očaju, uvijek ostaje samozatajnom, spajajući u sebi dvije dobrote: dobrotu vlastitog života i dobrotu univerzalne, lijepe, vječne Riječi!“

Međutim,  osim svojih  književnih ostvarenja najvažnije što nam je Vlasta ostavila jest njezino posvećenje Isusu Kristu u Zajednici Suradnica Krista Kralja i kroz tu Zajednicu  davala je svjedočanstvo katoličke intelektualke koja u suvremenom svijetu s jedne strane kao profesorica odgaja generacije mladeži u pravim životnim vrijednostima, a s druge strane hrabro riječju, perom i svojim životom svjedoči za svoju katoličku vjeru. Vlasta je sahranjena na Mirogoju 4. svibnja 2020. i pokopana u obiteljskoj grobnici uz svoju sestru Vesnu i svoje roditelje.

Na kraju donosimo dvije njezine pjesme. Prva je „Gdje je ljubav“ objavljena 2015.:

Je li ljubav gore među zvijezdama?
Je li ljubav na dnu oceana?

Je. Ali je i u travi i cvijeću mirisavom.
Ona je i u žitu i u vinogradu sočnom.

Ona je i u kiši jesenjoj i u snijegu pahuljastom.
Ona je u očima dojenčeta.

I u suncu pod kojim život buja.
Al’  najviše je u Mladom Suncu s visine!

 

Pjesma u čast bl. Ivana Merza koju je Vlasta spjevala još 2002. g. bila je pročitana na njezinu pogrebu na Mirogoju, koji je bio 4. svibnja 2020. upravo za vrijeme Devetnice uoči blagdana bl. Ivana kojega je ona veoma cijenila i štovala. Donosimo je ovdje u cijelosti:

LAIKU – VELIKOM BOŽJEM SVJEDOKU
Dr. Ivanu Merzu

Čuvši Božji zov da Mu se posve predaš,
privučen vječnom Dobrotom i Ljepotom,
i kao Bogu posvećen laik u svijetu,
već ovdje na zemlji živio si nebeskim životom.

Bol pere s čovjeka sve prolazno,
kako sām još u mladosti lijepo reče,
i sugerira mu smisao života –
a u tom leži filozofija sreće.

Moralna čistoća Tvoga srca
bila je snaga Tvojih pregnuća,
jer postao si gospodar svoga tijela,
pokretā svoga srca i svojih nagnuća.

Nisi dopustio da Te znanost i umjetnost
odviše jednostrano zaokupe,
jer prihvatio si zov Svetoga Duha
koji je htio Tvoje srce, um i ruke.

Rekao si: Moderno društvo očajava
jer je izgubilo vezu s Praizvorom svojim,
a samo s Božjim Kraljevstvom u srcu ono ustrajava
u Dobru, Pravdi, Istini, Ljubavi i Miru.

Kao zreo kršćanski intelektualac,
oduševljavao si mlade za Gospu i Krista –
riječju, djelom i svetačkim primjerom,
a Tvoja poruka i danas blista.

Čeznutljivo si se divio Euharistiji,
za duše si se žrtvovao do posljednjeg daha,
i znao si da su moralni siromasi
skoro potrebitiji od materijalnih siromaha.

“Žrtva – Euharistija – Apostolat”
bilo je geslo Tvoje,
živio si, radio i žarko ljubio
posvema baš to troje.

Volio si svetu liturgiju,
jer u njoj se Boga hvali,
Ti, pioniru liturgijske obnove
i pretečo Koncila – ne mali!

Zašto si ljubio Crkvu svim svojim bićem?
Jer u njoj si vidio
“jasnu sliku Spasitelja preljubljenoga,
a u Sv. Ocu pod prilikama čovjeka – Boga svoga”.

Darovao si svoj mladi život
kao žrtvu za mladež Domaje,
a Tvoja misao o vječnosti, ljubavi, životu i smrti
i sada suvremena i svježa ostaje.

Život Ti je bio Krist, a smrt dobitak
jer imao si dar svetačke vjere,
i to je Tvoj najveći životni zgoditak!
Ivane, hvala Bogu i Tebi – bez mjere!

Vlasta Molinar, Zagreb, 16. VII. 2002.