Zagreb: OTKRIVEN NEPOZNATI TEKST BLAŽENOG I. MERZA

    Kada se mislilo da nam je već sve poznato što je bl. Ivan Merz napisao i za života objavio evo nam jedno ugodno otkriće! Na nedavno održanom simpoziju o isusovcu p. Antunu Alfireviću u njegovu rodnom mjestu Kaštel Sućurcu 29. 1. 2015., postulator p. Božidar Nagy objavio je to otkriće. Pripremajući svoje predavanje o utjecaju p. Alfirevića kao profesora filozofije na duhovni razvoj bl. Ivana Merza, postulator je u tadašnjem tisku dvadesetih godina prošlog stoljeća pronašao jedan do sada potpuno nepoznati članak Ivana Merza. Objavljen je u prvom godištu tada upravo pokrenutog isusovačko časopisa Život u br. 6, 1920. g. na str. 156-158. Članak nije veliki a nosi naslov Dopis. Merz je tada bio student u Beču. U članku Merz opisuje duhovno stanje studenata i intelektualca u Austriji nakon Prvoga svjetskog rata. Divi se poratnoj akademskoj mladeži koja usred materijalne bijede traži istinu i životnu orijentaciju. Kada piše o drugima očito je da među njih ubraja i sebe. Ovo razmišljanje 23–godišnjega banjalučkog studenta u Beču, iza kojega stoji trogodišnje iskustvo rata i boravka na bojištu, pokazuje kako on na stvarnost gleda očima vjere i sa stanovišta teologije povijesti pa i kršćanske mistike. Članak nije dugačak te ga donosimo ovdje u cijelosti bez jezičnih i pravopisnih intervencija, onako kako je tada objavljen u Životu. Merz je nastavio surađivati u tome časopisu u kojem je tijekom života objavio dvanaest radova.

 ———————————————————-

 DOPISI 

 Beč, u siječnju 1920.

     U akademičkim krugovima je studij fundamentalnih istina aktualan. Glad i studen mori intelektualce. Njihovo trpljenje nije prestalo. Lišeni najvažnijih životnih potrepština, razmišljaju. Temeljna životna pitanja što su ih okupila u šančevima, još i sada potresaju njihovim dušama. Oni se organizuju u klubove i tu raspravljaju o vječnim istinama. Upravo je dirljivo zalaziti u klub Kristokrata gdje akademičari raznih narodnosti, te Židovi, kvekeri i protestanti, tolstojevci i bezvjerci, nazarenci i drugi čitaju Novi zavjet jer su uvjereni da je Hristova osoba jedini vođa koji je kadar da zgaženo čovječanstvo pridigne. Svaki bi ateista protrnuo gledajući kako ti ljudi upravo divskom energijom traže Istinu, kako ih neka nutarnja sila tjera da traže put; osjetio bi jamačno svatko da mora ekzistirati neka silna energija koja uzrokuje taj nemir u njihovim dušama koja upravo poput kakove sisaljke k sebi vuče ljudske duše.
    Takovo je raspoloženje u akademskoj inteligenciji izvan univerzalne Crkve. Među samim katolicima nastala je tendencija radikalizma. Uvidjeli su naime da i na njima leži silna krivnja radi krvoprolića, radi zadnjih katastrofa čovječanstva, ta kadšto su i reprezentirajući slojevi kršćanstva bili prvaci nacionalnog šovinizma. Katolici uviđaju da nijesu slijedili Kristovu nauku. Nastala je zato reakcija, ponovno se proučava kršćanstvo i neizmjerno duhovno blago što ga je kroz stoljeća u sebi nagomilala Crkva. – Po cijeloj Njemačkoj niču u zadnje vrijeme organizacije kojima je cilj da se proučava kršćanski svjetovni nazor. (Zur Vertiefung der christlichen Weltanschauung).
    Ovdje se u Beču također nedavno osnovalo društvo „Logos“ (I., Predigergasse 13), koje je započelo intenzivno raditi. Najveću važnost polažu na subjektivni odnošaj pojedinaca k vječnim problemima. Razni članovi iznašaju svoje poteškoće, analiziraju se djela raznih filozofa, umjetnika, sociologa i nastoji se primijeniti kršćanski svjetovni nazor u prosuđivanju svih kulturnih pojava. Nekršćanstvo se ne odbija prezirnom gestom kao što se to nažalost često čini, već se nastoji proniknuti u besmrtnu dušu auktora i izlučiti iz nje one elemente koji su produkt „duše po naravi svojoj kršćanske: animae naturaliter christianae“. Na taj način su npr. obradili Nitzscheovog Zarathustru, pokazali su njegovu genijalnu sposobnost opažanja, izlučili ispod ruševina njegove filozofije realni nagon koji je u svakome čovjeku da postane nešto više od čovjeka – da postane, kako Nietzsche kaže, nadčovjek, dok kršćanstvo od njega stvara nešto još više: dijete Božje, itd. Raspravljalo se o Isusovim čudesima, o čudesima iza Isusa (n. pr. čudo sv. Januarija u Napulju), i o stanovištu koje zauzimlje Katolička Crkva u tim pitanjima.
    Na bazi fundamentalnih istina i dubokog religioznog života grade veliki narodi svoju kulturu. A mi? Zamislimo se!

I. Merz, stud. phil.